„Ono što su danas mlađoj generaciji računalne igrice, nama je bila pop-rock, punk, novovalna muzika, kao i vizualni stilovi i kulturološki fenomeni koji su ih pratili. Nije bilo dana da nismo proveli par sati slušajući ploče, gledajući omote stranih izvođača … Najveća želja bila nam je napraviti omot za LP ploču“, govori nam o svojim počecima, tamo negdje u Zagrebu početkom davnih osamdesetih, dizajnerski duo Bachrach & Krištofić, kojeg čine grafička dizajnerica Sanja Bachrach Krištofić i fotograf Mario Krištofić. 

Ove godine napunit će se točno 40 godina otkako Sanja i Mario rade zajedno, a njihova poslovna avantura završit će i skladnim brakom. U tih 40 godina njih ovo dvoje Zagrepčana oblikovalo je više od 400 omota za nosače zvuka u raznim varijantama, od ploča i kazeta do CD-a. A sve je, dakle, počelo s plodonosnim osamdesetim godinama prošlog stoljeća, kada su se Sanja i Mario upoznali u zagrebačkom klubu Muzičke omladine „Podroom“ i gotovo odmah po upoznavanju započeli suradnju.

SAMO IM JE 40 (FOTO): Presjek jedne velike karijere

„Tada smo odlazili na mjesta koja su obilovala zanimljivim kulturnim događanjima. U Kinoteku, Njemački kulturni centar, Galeriju suvremene umjetnosti, Podroom, Galeriju Studentskog centra ... Kao i drugi tinejdžeri naše generacije, slušali smo koncerte stranih bendova, obilazili diskoteke i tada popularne klubove, kao što su Big Ben, Varšavska, SC disko, Lapidarij i Kulušić. Mario je fotografirao, a ja sam bila akterica tih fotografija, ali sam i bojala crno-bijele, ručno rađene, fotografije“, prisjeća se Sanja Bachrach Krištofić u razgovoru za Lupigu.

Za izgled slavne singlice Prljavog kazališta iz 1978. godine zaslužan je Mario Krištofić (FOTO: Bachrach&Krištofić)

Početak njihove karijere ipak se veže uz Studentski centar, koji je upravo s početkom osamdesetih počeo poprimati novo lice. Upravo na tom su mjestu po prvi puta izložili svoje radove. Bilo je to 1982. godine, u sklopu akcije „Umjetno srce“ koju su osmislili artdizajneri Sanja Jelovac Mažuranić i Dalibor Jurković. Način izlaganja bio je fascinantno jednostavan i zapravo na sjajan način ocrtava kako su funkcionirale te „famozne“ osamdesete. Sanja Bachrach imala je 21, a Mario Krištofić 25 godina.

„Jedan prijatelj nam je rekao da se u Studentskom centru događa akcija 'Umjetno srce' pa smo mi napravili seriju fotografija i našli slobodno mjesto gdje smo ih mogli nalijepiti. Bilo je to na vratima jednog od paviljona sa zidnim muralom. Tamo smo izložili serije crno-bijelih fotografija mojih aktova“, objašnjava nam Bachrach Krištofić. 

Već godinu kasnije imali su izložbu fotografija u Galeriji SC, a poslovni angažmani bili su sve brojniji. Te su 1983. godine fotografirali za LP tada vrlo popularnog benda Dorian Gray, kojeg najviše pamtimo po frontmenu Massimu Saviću i pjesmi „Sjaj u tami“. Osmislili su i izradili plakat za slavni „Polet platz“, golemi tulum ili happening, ako hoćete, na kojem su se utorcima okupljale kreativne snage tog doba, a uključivao je koncerte, akciju „Mikrofon je vaš“ (s egidom „svatko tko zna nešto neka dođe, dat ćemo mu pozornicu i publiku“, video program, sajamsku „razmjenu dobara“, dok se muzika puštala na način da su posjetitelji donosili najnovije ploče koje su nabavili. Oblikovali su i Akcent, kultni časopis koji je izdavala galerija SC. 

"Sjaj u tami" nakon kojeg su svi htjeli raditi sa Sanjom i Mariom (FOTO: Bachrach&Krištofić)

I sami supružnici složit će se da je početak bio gotovo banalno jednostavan. 

„Nismo imali nikakve veze i vezice, a niti znanja kako da se negdje 'probijemo'. Naši roditelji nisu imali partijske knjižice, niti prijatelje na pozicijama. Bili smo obični studenti umjetničkog smjera s umjerenim ambicijama. Svi uvijek spominju 'Duhanski put', no oko Galerije SC je isto postojala, već godinama ranije, živahna i važna kulturna scena. Ljudi su prolazili, pitali što sve radimo. Tamo smo upoznali voditelja Galerije SC, neke arhitekte, članove rock grupa - među njima i Dorian Gray. Započelo je druženje s voditeljem galerije Vladimirom Gudcem, ali i ostalim protagonistima šarolike scene okupljene oko Galerije SC: Kugla Glumište, ZZOT, Josip Pepi Stošić ... Tamo smo, na modnoj reviji 'Erotika u odijevanju', upoznali i modnog kreatora Davorina Klarića. Obojane fotografije iz serije rađene za njegove kreacije kasnije su korištene za prvu singlicu i LP Doriana Graya. Surađivali smo i na predstavi 'Neprigušeni titraji' kazališne grupe Kugla“, nabraja nam Mario Krištofić njihove prve angažmane. 

Možda je baš spomenuti omot za Dorian Gray i najzaslužniji za uspjeh ovog dvojca. U to vrijeme bilo je to nešto novo, avangardno i provokativno, materijal kakav bi mnogi htjeli imati. I izdavač tog albuma, slavni Jugoton, ali i brojni muzičari, nakon toga su željeli surađivati sa Sanjom i Mariom. Lista je uistinu impresivna, pa ćemo izdvojiti samo neke, od Denis&Denis, Parnog valjka i Filma, preko U škripcu, Bareta i Majki, do Josipe Lisac, Arsena Dedića, Zorana Predina i Damira Urbana.

„Čini mi se da je danas mladim ljudima teže, često čujemo kako se najveći dio poslova dobiva preko veze“, dometnut će dvojac Bachrach & Krištofić, s kojim smo zapravo razgovor započeli povodom prošlotjednog otvaranja njihove izložbe u Muzeju Moslavine u Kutini. Radi se o retrospektivnoj izložbi koja je inicijalno postavljena u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt još 2016. godine, a u Kutini će gostovati sve do 27. veljače. 

Uspješni kreativni duo (FOTO: Bachrach&Krištofić)

Neki od njihovih radova, istaknuo je jednom prilikom njihov dugogodišnji suradnik, poznati likovni i glazbeni kritičar Darko Glavan, „smatraju se najintrigantnijim ovitcima domaće estrade uopće“. Jedan od najpoznatijih domaćih grafičkih dizajnera i teoretičara, Dejan Kršić, u katalogu izložbe zapisat će ovo: „... moglo bi se ustvrditi da im je upravo četveroručni rad u kojem se od inicijalne zamisli do konačne realizacije spajaju i kreativno isprepliću fotografija i dizajn, uz paralelno djelovanje na više različitih polja – od autorske fotografije, dizajna u području kulture do visokokomercijalnih projekata diskografske industrije te uključivanja u ... historizaciju dizajna, pop kulture i popularne umjetnosti – omogućio dulji vijek trajanja od drugih autorskih tandema koji su se nakon nekog vremena razišli.“

A tandem iza sebe ima niz vrlo zanimljivih projekata, kao što je „SAP - mapiranje zagrebačkih spomenika“, u kojem su dvije godine obilazili spomeničku baštinu glavnog hrvatskog grada, snimali je i arhivirali unoseći materijal na kartu s važnim informacijama o snimljenom. Projektom „Spasi znak - arhiviranje znakova proizvodnje“, pokušali su sačuvati od vječnog zaborava preostale znakove proizvodnje u tvornicama koje je mahom ugasila privatizacija devedesetih, a koje su nekad bile svojevrsne žile kucavice grada, kao i njihove poslovnice u središtu Zagreba. Prije nešto više od pet godina postavili su i hit izložbu „Jugoton – istočno od raja“ koja prati povijest najveće izdavačke kuče u Jugoslaviji od 1947. do 1991. godine. Uglavnom projekte zadnjih godina provode preko udruge koju su osnovali i nazvali je Kultura umjetnosti.

Detalj s izložbe postavljene u Muzeju za umjetnosti i obrt (FOTO: Bachrach&Krištofić)

Izložba koja gostuje u Kutini sastoji se od dva dijela - radova koje su Sanja Bachrach Krištofić i Mario Krištofić stvarali u doba prije računala te onih koji su nastali nakon pojave računala. U Kutinu je stigla preko programa „MUO Exhibitions To Go“ koji je pokrenut s ciljem daljnjeg predstavljanja uspješnih izložbi Muzeja za umjetnost i obrt u drugim muzejima unutar Hrvatske.

„Tu je više odvojenih cjelina koje predstavljaju naš rad, ali i kontekst scene, lokacije, trenutka. Tako se jedna cjelina naziva 'Novi val i fotografija', druga 'Galerija SC', treća 'Dorian Gray i drugi omoti', četvrta 'Kazalište i tijelo' i tako redom. Na ekranima su projekcije radova postava izložbi, koje intenzivno radimo zadnjih deset godina, kao i publikacije, plakati, tiskovine, katalozi koje smo napravili u zadnje četiri godine“, otkrit će nam Mario što se sve može vidjeti u Kutini. 

Rad na originalnoj postavi izložbe iz 2016. godine prepustili su drugima, jer smatraju da kao autori ne mogu imati dovoljan odmak od svog bogatog 40-godišnjeg opusa. Koncepciju izložbe je, dijelom i prateći opsežan esej za katalog izložbe, već spomenutog Dejana Kršića, osmislila Jasmina Fučkan, kustosica zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt. 

Spasi znak, sjećate li se DTR-a? (FOTO: Bachrach&Krištofić)

„U naš je studio Jasmina dolazila više puta, birajući serije radova, zajedno s autorima postava Vedranom Kasapom i Ozanom Uršić (Clinica). Vizualni identitet je osmislio ženski dizajnerski kolektiv NJI3 (Tessa Bachrach Krištofić, Dina Milovčić, Franka Tretinjak), a izložbu realizirao tehnički tim MUO. Kasnije, na razradi izložbe i kataloga u riječkoj galeriji Kortil, prije dvije godine, te ovogodišnje, u Muzeju Moslavine Kutina, ipak radimo sami. U Rijeci je priča bila prilagođena njihovoj glazbenoj sceni, s kojom smo godinama surađivali, dok smo izložbu u Kutini osmislili kao koncentriraniju, nešto manjeg opsega, ali osvježenu novim radovima, nastalima u zadnje četiri godine. Pri postavu uvijek pomažu i kustosi, ravnatelji ili ravnateljice te tehničke službe galerija i muzeja, redom izvrsni i stručni suradnici“, objašnjava Sanja Bachrach Krištofić.

Odgovarajući na pitanje što je na njihov rad najviše utjecalo, dodat će kako je to prvenstveno pop-rock kultura i glazba, omoti gramofonskih ploča, posteri, omladinska štampa, pop art, stripovi, proza u trapericama … 

„Sve što smo imali na počecima, nabavljali smo kako smo znali i mogli: dijelom kod nas, u specijaliziranim prodavaonicama robe iz uvoza, a dijelom za odlazaka preko granice - Trst, Graz ili Beč“, kaže Sanja. 

Osim toga na njihovu karijeru znatno je utjecala i tehnologija, pogotovo kada govorimo o suradnji s glazbenom industrijom. Naime, kažu, kako su stvari postale manje zanimljive kada su gramofonske ploče počele odumirati, a njihov primat preuzimati CD-ovi, jer se na taj način omot albuma smanjio s 30x30 centimetara na 12x12 centimetara.

Dizajn kataloga predstave Emila Matešića (FOTO: Bachrach&Krištofić)

„Ta se promjena kod nas dogodila krajem osamdesetih, početkom devedesetih. Pri tom se dogodio i rat, raspad jedinstvenog tržišta, pa tako i glazbene industrije. Promijenili su se i uvjeti te način rada, digitalno je zamijenilo analogno. Krenuli smo surađivati s nevladinim udrugama i tako je počela naša tranzicija na radove s područja kulture“, objašnjava nam Mario Krištofić.

Drugi dio dua pitamo i da li, kao radnica u kulturnom i umjetničkom polju, danas primjećuje neki značajniji izostanak interesa društva za kulturu i umjetnost u odnosu na ranija desetljeća.

„Danas smo uronjeni u stotine informacija dnevno, pitanje je što i kako odabrati, a ne kako i gdje se informirati. Samim time je i važnost nekog događaja manja, efekt kraći. Postoji potreba za neprestanom proizvodnjom sadržaja, od kojih mnogi, na kulturnoj sceni nisu usklađeni, zbog nedostatka kulturne politike. Marginalizaciji kulture je sigurno doprinijela politika ili politike zadnjih 30 godina. Ljudi ozbiljnih namjera bi krenuli od školskog kurikuluma, odgoja i obrazovanja, povećali broj sati medijske i vizualne kulture, koja je danas jednako važna za razumijevanje svijeta oko sebe kao znanje jezika. Bez obzira na sve, danas postoji isto tako živa i žilava kulturna scena, tj. više scena koju tvore mladi, sposobni kreativci. Ponekad nije ni loše proći 'ispod radara', imati više slobode u stvaranju. Kao što o vremenu prije 40 godina tek danas, s distance, počinjemo donositi stavove; slično će biti, kroz nekih 40 godina i s kulturom danas“, govori nam Sanja Bachrach Krištofić

Naglašava kako je prvih deset godina njihovog djelovanja protok informacija bio daleko sporiji nego danas i da su stvari imale puno duži „rok trajanja“ nego što ga imaju danas.

„LP ploča nekog izvođača se objavila jednom godišnje - svi smo čekali tih godinu dana, a onda cijelu godinu uživali u tih 10-11 skladbi na jednostrukom ili 20 na dvostrukom albumu. Gledali ovitak, svaki sitni detalj, pratili rijetke informacije u tiskovinama ili televizijskim emisijama. Slično je bilo i s knjigama, predstavama, koncertima, izložbama. Bili smo 'gladni' informacija, zabave, kulture. Omladinska štampa, glazba, ali i kultura u doba naše mladosti, Novog vala donijela je osjećaj da smo od periferije postali centar, da uzore više ne trebamo tražiti van naše sredine, već oko sebe, u sebi. Domaća scena, mladi ljudi postali su centar događanja. Na žalost, taj period, zapravo, nije dugo potrajao“, rezimira naša sugovornica koja je predložena za ovogodišnju nagradu Zagrepčanka godine. 

Postav i vizualni identitet izlozbe "Visovac-duhovnost i kultura na Biloj stini" (FOTO: Bachrach&Krištofić) 

U prijedlogu za nagradu navodi se kako Bachrach Krištofić svojim aktivnim prisustvom na regionalnoj sceni već 40 godina promiče poruku ravnopravnosti spolova u javnom prostoru. 

„Brojnim radovima: plakatima, ovitcima knjiga, časopisa, izložbama i projektima progovara o temama koje prenose poruku jednakosti roda, osnaživanju žena dajući prepoznatljiv doprinos ženskoj kulturi među najraznovrsnijom publikom. Isto čini odlukom za samostalnim radom u svom umjetničkom obrtu, oviseći cijeli život o vlastitoj sposobnosti nalaženja posla i novih formata izražavanja“, stoji u prijedlogu za nagradu koji potpisuje ULUPUH - Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti u kojem su odlučili kao neposredni povod kandidature navesti angažman Sanje Bachrach Krištofić u emisiji na R+kanalu „Doručak na travi“. 

Naime, jednosatnu emisiju Bachrach Krištofić uređivala je i vodila cijelu 2020. godinu, na temu kulture i kulturnih politika, predstavljajući druge umjetnice i kulturne radnice. Neke od zapaženijih emisija bavile su se temama – „Žene u novinarstvu“, „Inventura kulturne scene“, „Kulturna produkcija: Hrvatska i svijet“, „Kako žive umjetnice“, „Nezavisna ženska strip scena“, „Strategija kulturnog razvoja Hrvatske“, „Hrabre žene“, „Kako su umjetnice živjele nekada? Proljetni Salon i druge izložbe...“... sve s ciljem senzibilizacije javnosti za probleme i procese stvaranja umjetnica, veće vidljivosti žena i prostora slobode za razgovore o svim temama vezanim uz kulturu. Kao drugi važan aspekt djelovanja Sanje Bachrach Krištofić navodi se i njen dugogodišnji angažman s udrugom B.a.B.e. i Centrom za ženske studije.

Više radova s potpisom Bachrach&Krištofić možete pronaći u našoj galeriji.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Bachrach&Krištofić