Autor teksta je diplomirani socijalni radnik

Ova će Nova godina po mnogočemu biti zanimljiva. Prije svega zbog „umirovljenja“ kune i ulaska u Schengen, dok će na marginama i bez puno halabuke ostati reforma sustava socijalne skrbi, koja će se provesti prema zakonu izglasanom još prije godinu dana. Sustav je to, koji se uvijek u interesu javnosti nađe tek nakon medijski vidljivih dramatičnih obiteljskih drama, nasilja ili smrtnih slučajeva, kakvih je bio popriličan broj i u skorije vrijeme.

Prije godinu dana najavljena je reforma socijalne skrbi koja je osim bazičnog zakona sa sobom vezala i izmjene Zakona o udomiteljstvu i niz drugih zakona te je u stručnim krugovima izazvala popriličnu količinu revolta. Stručne su se udruge, a prvenstveno se ovdje misli na Hrvatsku komoru socijalnih radnika (HKSR) i Hrvatsku udrugu socijalnih radnika (HUSR), pa potom i na centre za socijalnu skrb te Sindikat socijalnih radnika, izjasnile protiv prijedloga novog Zakona o socijalnoj skrbi, ključnog za reformu, te zatražile njegovo povlačenje i izradu potpuno novog zakonskog prijedloga koji će uvažiti mišljenje struke i osigurati ozbiljnu i kontinuiranu reformu sustava socijalne skrbi. 

Zakoni koje je tadašnji ministar, a današnji USKOK-ov osumnjičenik, Josip Aladrović, poslao na e-savjetovanje, smatraju predstavnici struke, ne samo da neće osigurati ozbiljnu reformu, već su opasni za sustav i imat će dugoročne štetne posljedice. U letećim zamjenama ministara, Aladrović, zamijenjen je bivšim gradonačelnikom Novske, Marinom Piletićem, profesorom hrvatskog jezika i književnosti te povijesti.No, reforma je nastavljena te je Zakon o socijalnoj skrbi stupio na snagu 22. listopada ove godine. Njegova najveća novina je ukidanje sva 82 centra za socijalnu skrb u cijeloj državi, što će započeti s primjenom 1. siječnja godine koja nam dolazi u susret. 

Bivši ministar Aladrović je odradio pripreme (FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić)

Kako je nedavno prenio tportal, stručne udruge uz gore navedeno tražile su i odustajanje od osnivanja jedinstvenog Obiteljskog centra, Akademije socijalne skrbi, Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe koje bi procjenjivalo rad socijalnih radnika. Protiv su ukidanja obiteljskih domova, a traže da ih se rastereti administrativnih poslova kao što je izdavanje različitih naknada jer im to zagušuje stručni rad. Predlagalo se i da se nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi povuče iz e-savjetovanja te da se donesu zakonske izmjene kojima se povećava osnovica za zajamčenu minimalnu naknadu, što je za njih „jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog“.

O čemu se ovdje radi i zbog čega su vodeće strukovne udruge ustale protiv ovog Zakona?

U svom priopćenju poslanom nakon održanog stručnog skupa „Socijalna skrb na uzburkanom moru reformi“ u srpnju prošle godine struka je apostrofirala nekoliko vrlo bitnih stvari. Prva je ta da sustav „socijalne skrbi treba kvalitetne i cjelovite promjene te je u tom procesu važno ostvariti suradnju s profesionalnom zajednicom“. Navodilo se kako sustav socijalne skrbi treba shvatiti i razvijati kao diversificiran, decentralizirani sustav koji je organski povezan s lokalnom zajednicom, sustav kojemu s obzirom na njegovu kompleksnost treba cjeloviti paket zakona te značajno povećanje proračunskih izdvajanja. 

Druga opaska je bila da će „gubitak pravne osobnosti centara za socijalnu skrb i osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad dovesti do nepovratne čvrste centralizacije sustava“ što smatraju „potpuno neprimjerenim“. 

„Također, smatramo neprimjerenim poistovjećivanje sustava socijalne skrbi kao kompleksnog i višedimenzionalnog s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje ili Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje. Visoko centralizirani i hijerarhijski ustrojen model organizacije sustava, kakav je predložen Akcijskim planom, odgovara tradicionalnoj vizuri sustava socijalne skrbi kao onog koji služi gašenju 'socijalnih požara' i pruža osnovnu socijalnu zaštitu. No, ovakav ustroj nikako nije primjeren za sustav koji bi trebao imati transformativnu, preventivnu ulogu, koji je blizak lokalnoj zajednici, koji uvažava načelo supsidijarnosti i europske standarde u razvoju socijalne skrbi“, isticalo se u priopćenju.

Rezultati ovakve „sovjetizacije“ sustava bit će udar na one najosjetljivije budući da će se odraziti na sva tri stupa sustava socijalne skrbi – na mjere, na novčane naknade i na socijalne usluge. Mjere u sustavu socijalne skrbi su najosjetljiviji i najrepresivniji dio sustava socijalne skrbi kojim se izravno intervenira u živote korisnika. Kod mjera koje u načelu u socijalnoj skrbi pripadaju hitnim intervencijama, put od direktnog korisnika do mjere produžit će se u ozračju pravne nesigurnosti. Dakle, nakon što prestanu raditi 82 centra za socijalnu skrb, koja će postati i podružnice, na razini županija uspostavit će se Zavodi u županiji. Ne treba posebno ni naglašavati da ova transformacija još nije pripremljena, a Nova je godina je na vratima. Dosad je sustav djelovao na razini lokalni Centar za socijalnu skrb – ministarstvo, a ovako se sada uvode dodatne stepenice, što je, s obzirom na vrlo visoku regionalnu nejednakost na razini Hrvatske, veliki korak unatrag.

Sustav socijalne skrbi u interesu javnosti nađe se tek nakon medijski vidljivih dramatičnih obiteljskih drama, nasilja ili smrtnih slučajeva (FOTO: HINA/ds)

Nejednakost je vezana i za centralizaciju te uniformiranost naknada u sustavu socijalne skrbi te će i ovdje doći do „superhik efekta“ da će siromašni građani u najsiromašnijim regijama ostati u najlošijem položaju, dok će država dodatno i na taj način izgubiti ulogu korektiva. Umjesto da se jačaju kapaciteti centara za socijalnu skrb na lokalnoj razini, poput dobrih primjera u susjednoj Sloveniji i Austrij, u Hrvatskoj je na pomolu obrnuti scenarij, dezintegracija i centralizacija, uz zanemarivanje jačanja međusektorske povezanosti i integracije centara u lokalnu zajednicu s ciljem pružanja socijalne zaštite građanima u riziku.

„Nužno je da se visina naknada na državnoj razini značajno poveća i uskladi s linijom rizika od siromaštva kako bi građanima bila zajamčena dovoljna sigurnosna mreža“, smatraju u Hrvatskoj udruzi socijalnih radnika. 

Kako bismo pojasnili socijalne usluge Lupiginim čitateljima nabrojat ćemo ih sve redom jer na taj način se može jasno vidjeti o kojem je dijapazonu rada socijalnih radnika riječ. U socijalne usluge spadaju: prva socijalna usluga (inicijalni razgovor), usluga sveobuhvatne procjene i planiranja, savjetovanje, stručna procjena, psihosocijalno savjetovanje, socijalno mentorstvo, obiteljska medijacija, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja, psihosocijalna podrška, rana razvojna podrška, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, pomoć u kući, boravak, organizirano stanovanje i smještaj.

Dakle, jasno je kao dan da je socijalni rad živa djelatnost i da se ona prilagođava ljudima u lokalnoj zajednici u kojoj žive. Jasno je i da su potrebe na terenima u Lici, na otocima, u Slavoniji, Zagrebu, Zagorju ili Baniji posve drugačije. Kako ljudi žive u različitim socijalnim, ekonomskim i kulturnim kontekstima tako se i rad socijalnih radnika posve razlikuje od regije do regije. Također, i unutar samih regija postoje značajne razlike, posebno u regijama koje su obalne s jakom turističkom sezonalnosti i dijelovima koji su udaljeni od turističke ljetne vreve i zimske tapije.

Vrlo je moguće da će se kadrovska podkapacitiranost socijalnih radnika ovime još više produbiti, s obzirom da je teško očekivati kako će nove podružnice zavoda u županijama usko međusobno surađivati. Toj tezi u prilog ide i nedavni pokušaj funkcionalnog spajanja gradova i općina u Hrvatskoj, kojih ima 556, a u tu svrhu je pristiglo tek tridesetak zahtjeva.

„Smatramo da će to dodatno dovesti do kadrovskog i infrastrukturnog zaostajanja centara za socijalnu skrb u manjim sredinama i istovremeno će građanima usluga biti manje dostupna. Općenito je zaključeno da postojeće centre za socijalnu skrb treba osnažiti za niz stručnih poslova koji su im sada propisan Zakonom i krenuti od izjednačavanja mogućnosti za korisnike kao početnoj poziciji promišljanja reforme ustrojstva“, upozoravali su u Hrvatskoj udruzi socijalnih radnika.

Tamo gdje je Aladrović stao, nastavio je novi ministar, Marin Piletić (FOTO: HINA/Daniel Kasap)

Struka smatra važnim da se u Akcijskom planu puno snažnije apostrofira problem prevelikog broja ovlasti koje sustav socijalne skrbi i centri za socijalnu skrb sada imaju. Očekuje se da dio tih ovlasti bude vraćen u druge javne sustave. Na ovaj problem struka već godinama upozorava, no u Akcijskom planu taj se segment ne spominje. U njemu se također ne spominje problem prekomjernih normativa stručnih djelatnika u centrima za socijalnu skrb na koji stručna javnost upozorava već godinama te se i taj problem treba adekvatno adresirati. 

Iako je u međuvremenu ministarstvo odobrilo zapošljavanje dodatnih kadrova, njihov nedostatak na tržištu, stvara dodatne probleme.

„Očekujemo da se resorno Ministarstvo puno sustavnije odredi prema problemu međuresorne suradnje na koji struka upozorava već dugi niz godina. Za sada se apostrofira samo međuresorna suradnja u području zaštite djece i u situacijama nasilja u obitelji. To smatramo nedovoljnim i potrebno je razviti mehanizme kvalitetne međuresorne suradnje u svim područjima djelovanja sustava socijalne skrbi", napominju u HUSR-u. 

U novom je zakonu instaliran i jedan novi institut, koji je nastao kao rezultat podilaženju na temelju raznih javnih pritisaka. Za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom resornog ministarstva osniva se povjerenstvo koje čini pet predstavnika građana što su ih, na javni poziv, predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili na javni poziv. Članove povjerenstva imenuje i razrješava Sabor na prijedlog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskoga sabora.

„Zaključeno je da se time šalje poruka 'disciplinirati, a ne inspirirati'. Nadalje, ne postoji nikakva analiza koja bi ukazala da dosadašnji mehanizmi kontrole od strane resornog ministarstva, strukovnih komora, tijela u ustanovama socijalne skrbi, ureda pravobranitelja ili državnog odvjetništva nisu dovoljni ili adekvatni. Posebno smo zabrinuti oko toga da će uvidom u predmet stranke u postupku, osoba koja nije za to ovlaštena imati uvid u vrlo osjetljive aspekte života drugih osoba u okruženju korisnika“, alarmiraju u HUSR-u.

Na stranu stručnjaka stala je i prof.dr.sc. Gordana Berc sa Studijskog centra socijalnog rada koji djeluje u sklopu Pravnog fakulteta. Ona je, zajedno s kolegama, dala sljedeću opasku: „Slažemo se da je reforma sustava socijalne skrbi potrebna, ali ona ne smije biti ishitrena i nametnuta te protivna mišljenjima djelatnika, stručnjaka i istraživača. Reforma treba biti pažljivo pripremljena, temeljiti se na prethodno utvrđenim znanstveno-istraživačkim i analitičkim uvidima i realnim potrebama korisnika, te treba uključiti sve relevantne dionike koji djeluju u području socijalne skrbi i socijalne politike: od djelatnika i stručnjaka sustava socijalne skrbi, članova akademske zajednice do predstavnika lokalne i regionalne samouprave, organizacija civilnog društva i drugih zainteresiranih dionika. Samo tako cjelovito pripremljena reforma moći će odgovoriti razvojnim izazovima i doprinijeti razvoju zemlje.“

No, povratak u krutu stvarnost kaže da je slična reforma već provedena 2011. godine kada su centri bili ukinuti i pretvoreni u Zavode, što je potrajalo svega nekoliko mjeseci, do promjene vlasti. To je bilo ujedno i jedini put da je prekinuta tradicija rada centara za socijalni rad/skrb duža od 60 godina. Ovime se Hrvatska vraća u period od završetka Drugog svjetskog rata do 1953. godine, poznatog i kao faza administrativnog socijalizma s obilježjima snažnog državnog centralizma. Hoće li Zavod doživjeti sudbinu kakva se je desila 2011. godine ostaje za vidjeti. No, jedno je sigurno - brojni će ravnatelji centara koji ovime postaju voditelji podružnica, sačuvati table s imenima svojih centara i pričekati prvu evaluaciju ovog zakona koja će se radit iza dvije godine.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"