Odlazak Mije Wallace (Ume Thurman) i Vincenta Vege (Johna Travolte) na večeru u tematski restoran „Jack Rabbit Slim's“, koji kao da je ispao iz 1950-ih, te njihovo natjecanje u twistu, uz pjesmu Chucka Berrya „You Can Never Tell“ – scena je koju i kritičari i filmoljupci i dan-danas pamte iz kultnog filma Quentina Tarantina „Pulp Fiction“ odnosno „Pakleni šund“ kako je ime filma prevedeno na hrvatski..

Prije 30 godina dovršeno je snimanje „Pulp Fictiona“, a u svibnju 1994. godine imao je svoju premijeru u Cannesu. Hommage Tarantinovom klasiku obilježit će se večeras, 21. ožujka, s početkom u 21 sat i u zagrebačkoj Tvornici Kulture uz The Quarantinos – Tarantino tribute bend. Ovaj vizualno-glazbeni koncert priredili su 4:AM agencija za evente i CoreEvent platforma. Spomenuti bend svirat će i neke prepoznatljive zvukove i riffove iz filma kao što su „Misirlou”, „Jungle Boogie” od benda Kool & the Gang i „Let’s Stay Together” Ala Greena.

Trideseta obljetnica ove filmske delikatese obilježit će se događanjima u cijelom svijetu, a ovime će i Zagreb dati svoj udio. The Quarantinosi su posvetili svoje glazbeno djelovanje sound trackovima iz jedinstvenih Tarantinovih filmskih ostvarenja. Moćni vokali i puhačka sekcija odvest će sve prisutne u Tvornici kroz svijet Quentina Tarantina i ponovno oživjeti kultne scene njegovih remek djela. 

Inače, „Pulp Fiction“ je drugi Tarantinov igrani film i s njim se Tarantino vinuo u svijet slavnih redatelja. Takozvani gangsterski žanr je redefinirao i dao mu svoj poseban štih kroz korištenje crnog humora. S „Pulp Fictionom“ je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, a dobio je i Oscara za najbolji scenarij. Osim što je ovaj film ostavio pečat u kinematografiji i popularnoj pop kulturi, Miramax, produkcijski studio koji je radio na filmu, postao je jedan od vodećih, što je zanimljivo zamijetiti, u Hollywoodu. 

Tarantino se u ovom filmu poigrao s otkrivanjem svijeta kriminala i ljudske prirode, a scenarij koji je potkrijepljen intertekstom i nostalgijom za sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, postale su prepoznatljiv ambijent po kojem ga danas svi filmoljupci pamte. Inače, termin „pulp“ se referira na šund časopise i kriminalističke romane koji su sredinom 20. stoljeća bili prepunjeni slikovitim opisima nasilja i ispraznim dijalozima. 

Kada govorimo o filmskoj teoriji i kritici, „Pulp Fiction“ je najviše ostao zapamćen zbog britkih dijaloga, jedinstvene naracije i raslojavanja filmske priče kroz likove, a ono što je do tada bilo ne tako uobičajeno je Tarantinova smjelost da film počne i završi s istom scenom. 

Za one koje su zaboravili, scena ide ovako. "Pumpkin" (Tim Roth) i "Honey Bunny" (Ammanda Plummer) doručkuju u restoranu. Odlučuju ga opljačkati shvativši da bi mogli izvući novac, ne samo iz blagajne, nego i od mušterija, kao što su to učinili tijekom njihove posljednje pljačke. Nekoliko trenutaka poslije počinju prepad, scena nestaje i počinje uvodna špica. Ono što dalje slijedi u filmu su priče likova koje su opisane kroz nelinearan slijed (kao što je i običaj u Tarantinovim filmovima). 

Prva priča je o Vincentu Vegi, druga o bokseru Butchu i, treća, o Veginom prijatelju Julesu koji je, također, plaćeni ubojica. Iako se svaka od ovih priča fokusira na drugu seriju incidenata kroz film, one su povezane te se podudaraju. Nakon prve scene u restoranu, Jules Winnfield (Samuel L. Jackson) vozi, dok mu Vincent Vega (John Travolta) priča o svojim iskustvima u Europi, iz koje se upravo vratio - o baru u Amsterdamu u kojem je dozvoljen hašiš; o francuskom McDonald'su i njegovom burgeru sa sirom - "Royale sa sirom“. Dvojac odjeven u odijela je na putu da uzmu aktovku od Bretta (Frank Whaley), koji se ogriješio kod njihova šefa, gangstera Marsellusa Wallacea. Na kraju se priča vraća ondje odakle je krenula, kako smo i rekli, u restoran – Vincent i Jules, koji su svratili na doručak, nađu se usred pljačke Pumpkina i Honey Boneya. 

„Pulp Fiction” se do danas široko smatra Tarantinovim remek-djelom. Samorefleksivnost – koja se može primijetiti kod Jullesovih čitanja dijelova iz Biblije – nekonvencionalna struktura i obimno citiranje doveli su kritičare da ga opišu kao prekretnicu post-modernog filma. Često se smatra i kulturnom prekretnicom koja je utjecala na filmove i druge medije koji su usvojili elemente Tarantinovog stila. Glumačka postava, također, je široko pohvaljena, a Travolta, Thurman i Jackson su dobili slavu pohvala. Entertainment Weekly je 2008. godine proglasio film najboljim još od 1983. godine, a „Pulp Fiction” se pojavljuje na mnogim listama kritičara kao jedan od najboljih filmova ikada napravljenih. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pulp fiction