OBILJEŽJA GENERACIJE: Tri bivša vojnika osvijetlila su zajedničku nam nesreću

Marko Tomaš

02. 08. 2020.

Kolumne

OBILJEŽJA GENERACIJE: Tri bivša vojnika osvijetlila su zajedničku nam nesreću

Obilježja generacije u romanima „Blank“ Feđe Štukana, „Pacijent iz sobe 19“ Zorana Žmirića i „Schindlerov lift“ Darka Cvijetića Za književnu teoriju nikada se nisam interesirao s namjerom da se bavim detaljnim analizama književnih djela i književnom kritikom. Ni ovaj tekst ne pišem s navadom da tumačim i valoriziram romane koji su me potaknuli da zabilježim neka zapažanja. Naime, primijetio sam neke stvari koje smatram bitnima, a čekanje da
DRHTAJ KOJI OSJETIM: Suza za zagorske brege

Predrag Finci

31. 07. 2020.

Kolumne

DRHTAJ KOJI OSJETIM: Suza za zagorske brege

Davno sam čuo tu pjesmu. Još onomad, kada je po prvi put izvedena, 1969. godine. Slušao sam je u izvedbi maestralnog Vice Vukova (1936.-2008.), čiji je belkanto plijenio publiku. Meni je kasnije bila bliža šansonijerska, gotovo pripovjedačka verzija Zvonka Špišića (1937.-2017.), jer ova pjesma jest priča i niz škrtih, reduciranih slika. Poslije je bilo još mnogo verzija, postoji i jedna koju izvode Tamburaši za dušu, postoji i
DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Ludost života u izoliranoj špilji Pabla Picassa

Tatjana Gromača

21. 07. 2020.

Kolumne

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Ludost života u izoliranoj špilji Pabla Picassa

Često zamišljam atelje u kojem je radio Pablo Picasso, u vrijeme Drugog svjetskog rata, u Parizu, koji je tada bio pod njemačkom okupacijom. Opisao ga je Ernst Jünger, njemački vojni kapetan na administrativnim zadacima u Parizu i pisac, koji je Picassu došao u osoban, privatni posjet, kao kolegi umjetniku. To je poznata bilješka iz Jüngerovih dnevnika, mislim iz 1942. godine, kasnije objavljenih pod nazivom „Vrtovi i ulice“. Dojmila se i
BURE BARUTA: Blizu kraja svijeta

Ahmed Burić

15. 07. 2020.

Kolumne

BURE BARUTA: Blizu kraja svijeta

Tužno danas izgleda ta lučica u kojoj smo proveli osamdesete. Tek poneki penzioner iz Evropske unije s maskom, dva-tri starosjedioca za kafom i novinama, i osjećaj da, eto, i nakon svega, ako imaš bosanski pasoš, baš i nisi dobrodošao: ali, vazda se nađe povod za put, a gdje ima cilj, valjda, ima i put, pa se onda donekle i stigne. Trajektom. Prvo Orebić-Korčula, pa Vela Luka. Pa Lastovo. Obećani raj, blizu kraja svijeta. Tu sam pobjegao od loših vijesti,