Zagrebački studenski centar sinoć su preplavili biciklisti. Razlog neobičnoj sceni otvaranje je Pedalafesta,, a tim povodom razgovarali smo s Tajanom Sisgoreo iz Sindikata biciklista o problemima koji muče bicikliste u svakodnevnoj vožnji gradom dok se guraju i bore za prostor s automobilima, ali i o onome što će se događati na sinoć otvorenom festivalu koji će kulminirati u subotu kada će se Zagrebom provesti „kritična masa“. Srž svih problema, ustvrdit će naša sugovornica, je to što se gradski promet radi prema mjeri automobila dok su potrebe biciklista i pješaka manje važne.

"Rješenja postoje, treba samo volje" Tajana Sigoreo (FOTO: osobni album)

Koliko je Zagreb grad primjeren sigurnoj i udobnoj vožnji bicikla? S kojim problemima se biciklisti ovdje susreću prilikom bicikliranja?

- Zagreb ima sve preduvjete da postane metropola u kojoj je bicikl glavno prijevozno sredstvo. Povoljna klima, malo uzbrdica i brojne planski izgrađene široke ulice koje omogućuju izgradnju magistralnih biciklističkih pravaca čine Zagreb idealnim za pedaliranje. Zbog veličine grada udaljenosti dnevnog prometa uglavnom ne prelaze pet do sedam kilometara što je idealno za prijevoz biciklom. S druge strane, postojeća gradska biciklistička infrastruktura destimulira takve pokušaje. Po pitanju biciklističke infrastrukture Grad Zagreb znatno zaostaje za usporedivim europskim gradovima i ne radi dovoljno niti sustavno na nadoknađivanju tih zaostataka. Nepostojeća mreža biciklističkih staza, nedovoljna kvaliteta staza, nedostatak sigurnih parkirališta za bicikle, semafori neprilagođeni biciklističkom prometu samo su neki od glavnih nedostataka. I ono što čini srž svih problema je to što se gradski promet radi prema mjeri automobila dok su potrebe biciklista i pješaka manje važne.

Postoji li podatak koliko kilometara biciklističkih staza ima u gradu?

- Postoji službeni podatak od Grada Zagreba. Gradonačelnik Milan Bandić u jednom intervjuu prije dvije godine rekao je kako se Zagreb može ponositi sa 240 kilometara biciklističkih staza. S obzirom da nam se taj podatak činio preuveličan, zamolili smo Gradsku upravu da nam pošalje precizne podatke. Podatke smo dobili tek nedavno i uskoro ćemo ih službeno komentirati. Važno je naglasiti da dužina staza nije jedini pokazatelj kvalitete biciklističke infrastrukture.

"Uređena" biciklistička staza u Gundulićevoj ulici (FOTO: Sindikat biciklista)

Koje su najkritičnije crne točke?

- Crne točke su mjesta na kojima su biciklisti u konfliktu s ostalim načinima kretanja zbog nedovoljnog prostora: uske staze na pločnicima i guranje s automobilima na prometnim cestama. Na primjer to su staze na pločnicima u Martićevoj i Gundulićevoj ili traka na Zelenom valu prema zapadu gdje automobili često oduzimaju prednost biciklima pri skretanju.

Što bi se i kako trebalo promijeniti?

- Planiranju biciklističke infrastrukture treba pristupiti sustavno i koordinirano. Zagreb odavno ima čitav niz strateških dokumenata koji naglašavaju razvoj urbanog biciklizma. U konkretno planiranje i izvedbu nužno je uključiti i povezati sve gradske urede koji se bave time, ali i sve civilne udruge biciklista koje najbolje poznaju stanje na terenu. Svjetska praksa pokazuje brojne primjere uspješnih transformacija. Znači, rješenja postoje, treba samo volje.

Prema vašim iskustvima kako se gradske vlasti odnose prema uočenim problemima i potrebama biciklista?

- Gradske vlasti deklarativno jako podržavaju potrebe biciklista u Zagrebu. Napredak je ipak previše spor. Ponekad je prisutan osjeća da razne službe u Gradu rade nezavisno i nekoordinirano, da ne znaju dovoljno o biciklizmu, ali toga nisu svjesni i da su premalo zainteresirani čuti o stvarnim problemima s terena. Sindikat biciklista deklarativno doživljavaju kao partnera, ali naše primjedbe i prijedlozi ne uvažavaju se u dovoljnoj mjeri. Smatramo da bi se problem mogao početi rješavati tako da Grad dobije adekvatnu osobu koja se bavi jedino biciklističkim problemima i ima dovoljno ovlasti da poveže sve gradske urede. Ta osoba trebala bi svakodnevno osobno koristiti bicikl u gradu da zna o čemu govori.

Biciklisti na otvaranju Pedalafesta (FOTO: M^3/Matej Čelar/AntartikWolf)

Koliko su uopće građani osviješteni o važnosti bicikla kao efikasnog i održivog prijevoznog sredstva te shvaćaju li ulogu javnog prostora u tome?

- Građani koriste bicikl iz raznih razloga: brzina, dostupnost, cijena, ekološka svijest, rekreacija, linija … Bez obzira na povod, svaki biciklist doprinosi održivosti i kvaliteti javnog prostora. Iako ekološka svijest nije često osnovni povod za bicikliranje i ona se postupno razvija kod sve više ljudi.

Što će sve zainteresiranima tijekom ova tri dana ponuditi festival?

- Potrudili smo se da se unutar programa nađe za svakoga ponešto zanimljivo. Program se sastoji od stručnog dijela i raznih radionica. Unutar stručnog dijela pozvali smo razne aktiviste i prometne stručnjake iz zemalja kao što su Danska, Austrija, Nizozemska i Španjolska da nam govore o svojim iskustvima. Svi oni žive u gradovima koji imaju iste pogodnosti za bicikliranje kao i Zagreb te iz njihovih primjera možemo puno toga naučiti. Na raznim radionicama koje se održavaju u dvorištu Studentskog Centra posjetitelji će moći sudjelovati u raznim radionicama, od popravljanja i ukrašavanja bicikala grafitima ili heklanjem, revije najotkačenijih bicikala do izrade soundsystema na biciklistički pogon. Tu je i dječji i filmski program kao i tri izložene izložbe koje će posjetitelji moći vidjeti.

Svjetska praksa pokazuje brojne primjere uspješnih transformacija (FOTO: Re.Cycles bicikli/Facebook)

Stigao vam je poveći broj video zapisa na temu „Bicikl za sve“, što su ljudi sve slali?

- Zaprimili smo dvadesetak kratkih filmova od kojih je petnaestak ušlo u konkurenciju. Žiri se sastojao od tri stručna člana Vedrana Marjanovića, Damira Kudina i Ante Delača, a pobjednik osvaja novi bicikl. Odabir je bio stvarno težak s obzirom da su filmovi bili dosta kreativni i natjecatelji su se dosta poigrali s motivom bicikla.

Za sad je djelovanje Sindikata ograničeno uglavnom na Zagreb, postoji li namjera da se ono proširi i na cijelu Hrvatsku?

- Za sada nažalost nemamo kapaciteta za to. Puno je problema koji se moraju riješiti unutar Zagreba, a čitava udruga se sastoji od volontera. Ne isključujemo tu mogućnost u budućnosti, a i već sada surađujemo s puno biciklističkih udruga iz drugih gradova koje djeluje na lokalnoj zajednici.

Što to uopće čini kulturu, kako ga vi zovete, „urbanog bicikliranja“?

- Kulturu „urbanog bicikliranja“ čini prvenstveno svakodnevno korištenje bicikla. Tu mislim na korištenje bicikla kao prijevoznog sredstva za obavljanje obaveza tokom dana, odlazak na posao, fakultet, u kino, kazalište… Da se sve ono što se inače radi s automobilom zamjeni biciklom.

Lupiga.Com