„Mi nismo playlista. Cijeli dan je uvijek netko živ tu, što se ponekad možda ne primijeti ako se ne javlja u program, ali uvijek je netko živ tu“, definira internetski radio Petar Holenda, čiji je timbar sastavni dio zagrebačkog etera posljednjih petnaest i više godina. Lupiga je organizirala virtualni okrugli stol u kojem je o smislu, budućnosti i tegobama internetskog radija porazgovarala s nekim od aktera scene internetskog radija u Hrvatskoj, čija je pojava određena promjenama na tržištu rada i samom specifikom poduzetničke klime koja se uglavnom legitimira nedostatkom vizije za javni interes.

Povodom nedavnog raspisivanja koncesije Vijeća za elektroničke medije za gradsku radijsku frekvenciju, Lupiga.com odlučio je porazgovarati s dijelom aktera scene internetskog radija u Hrvatskoj, kandidata istog natječaja. Internetski radio (IR), u svijetu poznatiji kao community radio, svoj program ne emitira u FM domeni, već isključivo putem mreže. Prednost je kod IR-a i ta, što autori programa već prema broju adresa internetskog protokola automatski imaju podatke o slušanosti.

Danas na području Europske unije djeluje oko 2.200 radijskih i petstotinjak televizijskih projekata tog tipa, barem deklarativno valoriziranih rezolucijom o tzv. 'community medijima' Europskog parlamenta iz 2008. godine, koju je potvrdila i Europska komisija. Manjak zakonske regulative, radi koje i Radio Sunce, te zagrebački i dubrovački studentski radio, spadaju u istu kategoriju kao i Katolički radio i Radio Marija, a o vatikanskim ugovorima ovdje nećemo, popratni je dio priče i u Austriji. Ondje su mediji iste niše već 2009. godine zakonski regulirani, a 0,3 posto sredstava iz proračuna osigurano im je putem radijske i televizijske pretplate.

U međuvremenu, u Hrvatskoj, Vijeće za elektroničke medije je odlučilo da će koncesiju dodijeliti projektu Yammat, kojeg predvode vrsna radijska grla nekadašnje Stojedinice, uz podršku jednog popularnog hrvatskog tajkuna i Atlantic Grupe...

Koje su posljedice prelaska iz etera u stream? (FOTO: macioosiek)

Svojevrsni Lupigin virtualni okrugli stol okupio je radijske urednike i producente programa IR-a, i to Antu Frankića, iz Udruge 'KLFM radio u zajednici', Petra Holendu, iz Udruge za medijski pluralizam 808, te Krunu Jošta iz Udruge urbana kultura i edukacija iz Varaždina. Holendu, čiji je timbar sastavni dio zagrebačkog etera posljednjih petnaest i više godina, pitali smo o iskustvima internetskog radija nakon tri godine postojanja Radija 808, u smislu, koje su posljedice prelaska iz etera u stream.

„S obzirom na feedback koji sam ja dosad stekao, je li internet radio ostavio traga, bilo bi najbolje provjeriti na onim mjestima na kojima on zapravo vlada, a to je internet. A sad, koliko je Radio 808 uspio zavladati internetskim prostorom u Hrvatskoj, teško mi je zapravo reći“, nećka se Holenda. A na to ga upućuje slušanost radija, o kojoj, kaže, ne bi govorio.

„Ali, nije to u onim granicama očekivanog, što smo si mi postavili u startu. Zašto je tome tako, trebalo bi možda pitat mlađu generaciju kojoj smo se mi, zapravo, i htjeli u prvom redu obratiti. Zašto oni ne doživljavaju ovaj radio koji im na pladnju isporučuje najnovija glazbena zbivanja u svijetu? I to iz jednog poprilično kritičkog rakursa... Mi nismo radio koji vrti glazbu za svakoga, daleko od toga. Izuzetno pazimo na izbor glazbe, pazimo na progresivnu glazbu i to nastojimo predstavit našim slušateljima. Čini mi se da u tome ili nismo uspjeli ili mladi ljudi u Hrvatskoj na internetu drukčije doživljavaju, što radio, a što glazbu. Ako ćemo govoriti o konkurenciji na internetu, ovaj radio ima konkurenciju u svim vidovima na internetu. Ne može se tu govoriti samo o internetskom radiju, već i platformama kao što su You Tube i Soundcloud, da sad ne nabrajam sve. Mladi ljudi, koliko se meni čini, danas više sustavno ne prate glazbu; uopće... Već, imaju šarolik izvor raznih izbora i prema svom nahođenju je biraju. Očito im više ne treba, kao što je trebalo nama jer smo starija generacija, nekakvo vođenje... Trebao nam je pristup određenim informacijama koje nismo imali. Mladi danas smatraju da mogu sami doći do tih informacija. Čini mi se da internetski radio kod njih ne igra apsolutno nikakvu ulogu“, jasno i skeptično zaključuje Holenda.

"Mladi ljudi, koliko se meni čini, danas više uopće sustavno ne prate glazbu" - Petar Holenda (FOTO: privatni album)

Kako ne bismo, s obzirom na uobičajeni fokus na Zagreb, iznova prolazili kroz medijsku trakavicu o usponu i padu Radija 101, te njegovoj pretvorbi u formatirani radio bez iole ozbiljnijeg identiteta, poslušajmo što bi bio internetski radio, iz rakursa Dalmacije i Splita.

„Community radio KLFM je nastao što logično, a što tržišno... Počeli smo iz privatnog medija, Radija KL, čijeg vlasnika i nije baš bilo briga – kako za zaposlenike, tako ni za program koji smo emitirali kao gradski FM-koncesionar“, prisjeća se Ante Frankić, urednik Kunst und Liebe Frequency Machinea. Razgovaramo po svršetku „Radija na Cesti“, dvodnevnog festivala gdje se programima u klubu Palach i koncertom na Kontu ovaj radio iz Splita početkom listopada obratio riječkoj publici.

„Baš je zbog slobodnog odnosa unutar redakcije i djelatnika, dugo godina IR bio jedan od rijetkih slobodnih, a komercijalnih medija. Što je skoro pa oksimoron, jer obaveze koje su tom mediju zakonski bile nametnute – od koncesije i tehnikalija, do proždirača ZAMP-a – i nekomercijalno tretiranje etera, otvorenom kritikom i riječi i neformatiranom glazbenom shemom, očigledno ne ispunjavaju nečiji profitni san. Nama, kao djelatnicima, je istovremeno plaća bila svako 'hvala' slušatelja na to malo slobode misli i glazbene prostranosti koje smo im kao medij i isporučivali“, objašnjava Frankić strukturne pojedinosti.

„U nekom trenutku, vjerojatno negdje na 'pečenom', vlasnik radija nalazi rješenje za sebe u prodaji, doslovno, frekvencije i pozicije u splitskom eteru, što pametni novi vlasnici koriste za kompletnu promjenu ponude poslovnog prostora na adresi 104.1 FM. Od malog kluba s bibliotekom, postaje se fast food i naziva – Jadranski radio... Ekipi, koja je neka sadašnja glazbena okosnica KLFM-a, to je značilo ili odustajanje od radija kao takvog ili jednostavno uštekavanje u stream. Bitan dio na vagi odluke je bio taj jecaj, te i takove lokalne kulturne manjine, na tako naprasan prestanak radija uz koji su provodili sate“, a Frankić će se sjetiti, kako je kolektiv reagirao bez rezignacije i pasivnosti.

Ljudima s KFLM-a plaća je bila svako 'hvala' slušatelja (FOTO: Facebook/KFLM)

„Tako da je KLFM gurnut i pokrenut u istom trenu te zahvaljujući briljantnim članovima dizajnerskog i web-tima, krajem 2012. godine, izlazimo na teren onako kako je to za jedan 'streaming only' radio jedino i moguće, kroz web-portal www.klfm.org", kaže.

Holendu, svakako jednog od najelokventnijih članova Radija 808, zanimalo je nešto i o povijesti samog medija, kao i o zakonskoj regulativi. Kaže kako je internetskih radija u nas bilo i prije 15 godina, ako se pod internetskim radijem (IR) smatra bilo koji glazbeni program koji se vrti na mreži.

„Kao što je bio Radio Deejay, a već dugo postoji i jedan osječki radio (Radio Biker – op. autor). Naša je razlika u odnosu na profil IR-a, to što mi imamo strukturirani kompaktni program, to je jedina razlika, što ima glavu i rep. Mi nismo playlista. Ovdje ljudi rade i biraju glazbu prema svom nahođenju, prema programskim odrednicama; to je jedina razlika. Cijeli dan je uvijek netko živ tu, što se ponekad možda ne primijeti ako se ne javlja u program, ali uvijek je netko živ tu“, definira Holenda.

O počecima internetskog radija koji je zamislio kao umjetničku i aktivističku platformu, popričali smo i s Krunom Joštom iz UKE-a, radija osnovanog u Križevcima, koji danas djeluje u Varaždinu. Između 2004. i 2007. godine, bio je uključen u više projekata, od osnivanja mjesečnika 04 – Megazine za hakiranje stvarnosti do projekta Putujući slobodni radio.

„Naš je projekt nastavio slobodni medijski rad, koristio i FM eter i infrastrukturu Stanice Mir 2007. i 2008. godine. Kako u ovim projektima nema poslovnog plana i strategije razvoja, tako oni i žive povremeno i privremeno, što je sastavni dio razvoja svijesti, umjetnosti i kulture“, rekao bi Jošt.

„Krenuo sam se time baviti raditi prvenstveno radi net arta, odnosno umrežene suradničke net-produkcije. Istraživao sam mogućnosti putem FOSS-a (slobodni softver otvorenog koda – op. autor), te kroz suradnju s tadašnjim Monte Paradisom uspio dobiti mogućnost korištenja servera na amsterdamskom Montevideu. Stream je bio povremen, koristio se za zajedničke eksperimente, čime se i rodila ideja mreže internet-radija koja je zaživjela kao spoj više organizacija: UKE-a, Domaći iz Karlovca, Spirit iz Rijeke, ACT iz Čakovca, Orlando iz Dubrovnika, splitski KUM, te zadarski Zadar snova i Z.V.U.K.. Imali smo emisije, po sistemu da svaka organizacija streama jedan dan prema dogovoru, koristeći uglavnom CC materijal (Creative Commons – op. autor) i na temu civilne scene. Kroz UKE sam uglavnom radio eksperimentalne radio-emisije koje su se sastojale od live elektroakustike pomiješane s radio-zappingom, te ostalim umjetničkim formama. Od kojih se poneke, što emisije ili live-sessioni mogu pronaći i na archive.org pod GentleJunk ili GentleJunk co. Stanica MIR (mreža internet radija – op. autor), radila je kao nezavisna mreža, čija je uspješnost ovisila o motivaciji članova. Nakon EU-projekata koji su joj donijeli više programa, no polučili manjak volje za eksperimentiranje, mreža je polako zamrla kao i financiranje. Bio je to vrlo dobar eksperiment suradničkih, demokratskih i virtualnih praksi“, rezimira Jošt.

Jošt (u crvenoj majici) u ovaj je medij, kako kaže, ušao prvenstveno radi "net arta" (FOTO: privatni album)

U nastojanju da definiramo što bi to, u užem smislu riječi bio internetski radio, Holendu pitamo jesu li problemi u komunikaciji s publikom možda u pitanja obraćanja ciljnoj skupini, jer se u svijetu IR veže uz sveučilišta.

„Ti sad pričaš o specijaliziranim internetskim radijima, poput internetskih college radija, a mi smo daleko od toga“, reći će. Dakle, odluka da društvo prekaljenih radijskih glasova pokrene jedan IR, bila je određena što promjenama na tržištu rada, a što samom specifikom poduzetničke klime u Hrvatskoj koja se uglavnom legitimira nedostatkom vizije za javni interes. U tom smo smislu pokušali pronaći i odgovor na pitanje o isplativosti takvog postupanja.

„Tvoje pitanje priziva – marketing... Što je jedan od problema s kojim se susreću svi koji su na internetu, a rješenje vidim u tzv. SEO-marketingu, odnosno optimizaciji pretraživačkih alata. Da ne ulazim u sva područja online-oglašavanja, što je neminovan potez za bilo koji internetski medij... jer, na kraju krajeva, polazište radija na internetu je definitivno njegova web-stranica. Preporuka je svakom ta optimizacija, SEO-marketing web-stranice, bez toga nema šanse. Kao što je u vanjskom svijetu oglašavanje osnovni uvjet, ovo je njegov pandan u virtualnoj sferi. Na kraju, možda bi time imao i neki financijski uspjeh, što je na internetu jako nategnuta stvar. Zarađivanje na internetu vrlo je težak poduhvat i traje jako jako dugo, a kod nas sluha za IR baš i nema, jer ne postoji kao kategorija u Zakonu o elektroničkim medijima. Dok je u Njemačkoj druga priča. Baš sam proučavao njihov zakon, gdje je IR uredno definiran i naveden, a uvjeti su isti kao i za neki FM radio“, jasno će Holenda.

„Volonterske sate ne brojimo jer smo mi volonteri profesionalci“, sa smiješkom će dodati Frankić.

„Financiranje radija kroz projekte koje prijavljujemo, doslovno služi za financiranje radija i dizanje sveukupne kvalitete projekta. Volonter-profesionalac bi bio netko tko je volonter iz ljubavi prema onom za što volontira, a istovremeno profesionalno zarađuje za život iz drugih izvora“, zaključuje.

Međutim, kako ono što vrijedi na jednoj strani Pirineja, rekao bi francuski filozof Pascal, ujedno ne vrijedi i na drugoj, pitanje koncepta IR, pokušali smo razmrsiti s Frankićem.

„Do koncepta community radija nismo došli tražeći ga i pokušavajući naći svoj format, već smo osvijestili da community koncept proizvodnje primjenjujemo već godinama i da takav funkcionira kroz protekla radijska iskustva u, nazovimo ih tako, komercijalnim medijima. A onda, ako se referiraš na odrednicu Wikipedije o dugogodišnjoj povijesti tako kategoriziranih i nužno potrebnih radio-stanica, skužiš da naša legislativa to uopće ne zna ni spelovat, a kamo li promislit kao nužan korak ka tako željenoj slobodi medija“, deklarativno će naš sugovornik.

Ponovimo stoga uz sintaksu rođenja javnog interesa iz duha privatnog sektora i njene nulte godine. Nije li upravo pokušaj otimanja jedne frekvencije gradskog radija tamo krajem devedesetih, radi njenog ustupanja jednom notornom ratnom profiteru, povukao na ulice hrvatske prijestolnice 100,000 ljudi. Bile su to najveće pučke demonstracije u novijoj hrvatskoj povijesti. E sad, kakve li veze dodjela koncesije, jednom rock-tajkunu, a u ime produkcijske ekipe nekad cijenjenog i slušanog gradskog radija ima s tim? Tko zna – zna. U ime slova i kategorije zakona.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: PisccoloNamek