U starim članicama EU sudački poziv nespojiv je s političkim aktivizmom. Protivno je to načelima ustavnog poretka i trodiobe vlasti. I hrvatski Ustav i zakoni tu su izričiti, sucima nisu dopušteni pripadnost političkim strankama niti općenito bavljenje politikom. Jasan je i razlog, suci po definiciji moraju biti nepristrani, a politika podrazumijeva svrstavanje. Ali, Ivan Turudić, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, već dulje ne mari za strogu odvojenost pravosuđa i politike. On vjeruje da smije paralelno voziti na oba kolosijeka, a opravdava se da su "oni prvi započeli". Njegov politički govor je uistinu zastrašujući. U tom je diskursu precizno povučena granica između nas, Hrvata domoljuba, i njih, neprijatelja hrvatske države.

U veljači 2011. godine Vlada Jadranke Kosor vodila je utrku s vremenom kako bi do kraja lipnja uspjela okončati pristupne pregovore, što je bio uvjet da Hrvatska 1. srpnja 2012. godine postane 28. država članica Europske unije. Najzahtjevnije je pritom bilo 23. poglavlje "Pravosuđe i temeljna ljudska prava". U ispunjavanje mjerila za zaključenje tog poglavlja, hrvatski pregovarači i gotovo cijeli državni aparat uložili su apsolutno najviše truda i energije.

Paralelno s tim procesom trajali su takozvani Facebook prosvjedi. Konglomerat skupina različitih političkih orijentacija danima je kružio zagrebačkim ulicama. Adrese istaknutih članova Vlade i HDZ-a bile su im stalne postaje, a među zahtjevima se najviše isticao onaj za prijevremenim parlamentarnim izborima. U tom je razdoblju bilo posve jasno da će u Banskim dvorima doći do promjene, da će HDZ tek drugi put u samostalnoj Hrvatskoj prijeći u opoziciju. Stoga si je praktično svatko mogao dati oduška i, bez bojazni od zamjeranja vlastima, solidarizirati se s Facebook prosvjedima. Vrijedi to i za simpatizere SDP-a među hrvatskim sucima, a razložno je pretpostaviti da ipak ima i takvih. No, niti jedan od njih nije javno istupio, pozvao na abdikaciju političku stranku ogrezlu u korupciji, kritizirao premijerku da je nesposobna nositi se s gospodarskom krizom i, onako uzgred, da je efikasna u obračunu s hrvatskim braniteljima poput Đure Brodarca.

Što bi bilo da je Turudić takav intervju dao u vrijeme pretpristupnih pregovora (FOTO: novilist.hr)

Možemo zato samo nagađati koje bi posljedice politički natopljen intervju predsjednika Županijskog suda u Zagrebu izravno usmjeren protiv Vlade, imao na pregovore u sklopu 23. poglavlja. Teško je procijeniti bi li to prouzročilo odgađanje završetka pregovora, međutim sigurno je da bi Europska komisija i posebno povjerenica za pravosuđe Viviane Reding, postavljali neugodna pitanja kako je moguće da je šef najvećeg suda u zemlji toliko politiziran.

U starim članicama EU sudački poziv nespojiv je s političkim aktivizmom. Protivno je to načelima ustavnog poretka i trodiobe vlasti. I hrvatski Ustav i zakoni tu su izričiti, sucima nisu dopušteni pripadnost političkim strankama niti općenito bavljenje politikom. Jasan je i razlog, suci po definiciji moraju biti nepristrani, a politika podrazumijeva svrstavanje. Za suce, kao i za primjerice vojnike, ne važe u potpunosti ustavne odredbe prema kojima svatko, neovisno o političkom uvjerenju, ima prava i slobode i zajamčenu slobodu mišljenja i izražavanja misli. To je naprosto cijena sudačkog poziva.

Svaki sudac se, u skladu s osnovama pravne države, dragovoljno odriče dijela prava koja uživaju ostali građani. Nitko, naravno, nije prisiljen biti sudac ili, pak, načelnik Glavnog stožera oružanih snaga. Ali, Ivan Turudić, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, već dulje ne mari za strogu odvojenost pravosuđa i politike. On vjeruje da smije paralelno voziti na oba kolosijeka, a opravdava se da su "oni prvi započeli". Ovo „oni“ je u prvom redu premijer Zoran Milanović. Turudić ga ovih dana ponovno optužuje da pravi pritisak na sudstvo i njega osobno.

Moguće je da Turudić ne griješi, da je izvor zaista bio premijer, ali nije objasnio kako ga je, nakon što je on već donio tu odluku, Milanović na ovaj način pritiskao (FOTO: Lupiga.Com)

Time tumači i svoj najnoviji intervju, u kojem za Večernji list šamara nositelje najviše državne vlasti, kao i još neke koje smatra političkim protivnicima. Nije zabilježena niti jedna Milanovićeve izjava u kojoj bi on spominjao Turudića, a kamoli da bi ga napadao. Ali, moćni sudac pripisuje mu novinsku rečenicu da, zbog kršenja Zakona o pravosudnoj suradnji, odluka o izručenju Josipa Perkovića predstavlja državni udar pištoljem na vodu, koju je prije osam mjeseci u eter pustio neimenovani "visoki izvor iz Vlade". I moguće je da Turudić ne griješi, da je izvor zaista bio premijer. No, Turudić nikad nije objasnio kako ga je, nakon što je on već donio tu odluku, Milanović na ovaj način pritiskao.

DOSJE TURUDIĆ: Tko je čovjek koji je Sanadera na deset godina pospremio iza rešetaka

JASNA BABIĆ: Sudac Turudić - malj Šeksove podzemne ćelije

Uostalom, Vrhovni sud ju je kasnije, premda se čak i Državno odvjetništvo žalilo da je posrijedi bila protuzakonita Turudićeva presuda, potvrdio te je Perković spakiran u Njemačku. Dakle, ovo je jako slab Turudićev argument za tezu o općoj ofenzivi izvršne na sudsku vlast, koja valjda pruža herojski otpor. Iznimno bi važno bilo da makar jedan hrvatski sudac objavi da ga je zvao taj i taj iz Vlade i tražio od njega da u nekom postupku donese točno određenu odluku. O tome zasad nema ni naznake, a da bi Turudićeve priče o žestokim političkim nasrtajima na suce dobile na uvjerljivosti nužno je prezentirati javnosti barem jedan konkretan slučaj suca koji je bio žrtva takvog tretmana. Mislav Kolakušić? Budimo ozbiljni, Slavko Linić daleko se drastičnije okomio na Milanovića nego na čovjeka koji je u misiji rušenja instituta predstečajnih nagodbi.

U nedostatku dokaza kojima bi Turudić potkrijepio tvrdnju da mu premijer radi o glavi, ne preostaje nam nego analizirati njegov politički govor. A on je uistinu zastrašujući. Turudićeva je retorika na razini braniteljskih lidera, Josipa Đakića, Mladena Pavkovića, Tomislava Josića... U tom je diskursu precizno povučena granica između nas, Hrvata domoljuba, i njih, neprijatelja hrvatske države, napose pripadnika srpske nacionalne manjine. Podsjetimo, Turudić je sudac, zadaća mu je utvrđivati pojedinačnu odgovornost počinitelja kaznenih djela.

"Otkrij nam Milorade što ste s njim napravili" - Ivan Turudić (FOTO: Novilist.hr)

On, međutim, izgleda zastupa stav da su Srbi kolektivno krivi za pobunu protiv Hrvatske. Poznato je da Milorad Pupovac nije uključen u rad pravosudnih istražnih tijela, kao i da 1991. godine nije bio na području koje su u okolici Pakraca zauzeli srpski secesionisti. Ipak, Turudić je putem intrevjua potpredsjednika SDSS-a pozvao da kaže što zna o nestanku liječnika Ivana Šretera, kojeg je srpska paravojska 1991. godine otela u Pakracu. Sudac je uvjeren da Pupovac, čini se samo zato što je Srbin, ima takve informacije. "Hajde ti Srbine reci nama Hrvatima što je bilo sa Šreterom. Svi ste vi isti, svaki od vas snosi krivnju za Šretera i otkrij nam Milorade što ste s njim napravili", zapravo je glasila Turudićeva poruka Pupovcu. Još jednom podsjetimo, Turudić je sudac.

S druge strane, Turudić je pun hvale za HDZ, "stranku koja je najviše pridonijela stvaranju hrvatske države". Priznaje da je prijatelj s Milijanom Brkićem, ne smeta mu da je glavnom tajniku HDZ-a oduzeta diploma jer je krivotvorio svoju diplomsku radnju, a Tomislava Karamarka naziva ugodnom osobom. Šefu HDZ-a služi i kao PR, novinarsku opasku da je Karamarko loš u javnim nastupima, Turudić odmah oštro demantira. "Sve je bolji", kaže.

HDZ je na njegovom Županijskom sudu nepravomoćno osuđen za korupciju i kažnjen oduzimanjem čak 30 milijuna kuna. Ali, Turudić netremice prelazi preko toga, nadahnjuje ga isključivo HDZ-ov patriotizam. Uglavnom, sudac u ovom intervjuu odiše upravo nevjerojatnom samouvjerenošću. Ostavlja dojam čovjeka sigurnog da mu ne prijete nikakve sankcije nadležnih pravosudnih institucija. A možda ih i priželjkuje. U tom bi slučaju postao politički mučenik i put prema mjestu ministra pravosuđa u eventualnoj HDZ-ovoj vladi, ako mu se nada, bio bi mu otvoren.

Lupiga.Com