AUTORASIZAM I BAJKE: Pljuska iz uljuđene Njemačke

Igor Lasić

12. lipnja 2021.

AUTORASIZAM I BAJKE: Pljuska iz uljuđene Njemačke

Svima koji vjeruju da su uljuđeni (sjevero)zapadnjaci odavno cijepljeni protiv rasizma i sličnih gadosti, pa je infekcija time danas rezervirana samo za nas ostale – recimo na Balkanu – njemački je ministar zdravstva Jens Spahn prošli tjedan udario gromku pljusku. Ili ga je zakačio neki još nepoznat soj: izjavio je u Bildu da se uzrok velikom širenju koronavirusa u Njemačkoj početkom lanjske jeseni krije u ljetnim učestalim putovanjima građana porijeklom s Balkana i Turske koji mahom svoj godišnji odmor provode u starom zavičaju. 

Njemački su Turci tad reagirali krajnje uvrijeđeno, javio se kritikom i albanski premijer, ali bi vjerojatno sve ostalo na tome da novinari Welta nisu bili dodatno ljubopitivi i upustili se u elementarni fact-checking. Iz ministarstva im je poručeno da se tvrdnja zasniva na dvama istraživanjima saveznog Instituta Robert Koch o kretanjima njemačkih građana između 27. srpnja i 23. kolovoza, na što je Welt presavio tabak i optužio Spahna da priča – bajke

Naprosto nije bilo drugog objašnjenja za činjenicu da je predmetni rast broja zaraženih otpočeo tek četrdesetak dana poslije istraživanog perioda, nego su ministru zdravstva pripisali nezdravu sklonost onome čime su se ipak nešto kvalitetnije u Njemačkoj bavili npr. Jacob i Wilhelm Grimm.

Njihov rezon zatim su javno potvrdili i poneki medicinski stručnjaci, premda su vladini izvori nastavili proturati tezu da oni njemački građani koji nisu porijeklom s Balkana – pravi Nijemci, rekao bi netko – u tim zemljama ne ljetuju masovno, s izuzetkom Hrvatske, premda ni kod nas nisu više mnogo boravili u rujnu mjesecu. Ostaje samo da parafraziramo lik Danila Bate Stojkovića u filmu Slobodana Šijana „Ko to tamo peva“, a iz dijaloga započetog konstatacijom da je „nemačka medecina najbolja na svetu: zna se ko ovde voli da inficira“.

Svejedno nije riječ isključivo o potenciranju međuetničke netrpeljivosti za koju dobro mogu poslužiti poluinformacije o sad već praktično neutvrdivom porijeklu koronavirusa, malo kvarnih nakana i jedno notorno smeće od medija, ali pritom baš enormno utjecajno, kao što je Bild. Pored njega tako i konzervativni Welt može djelovati avangardno, pogotovo ako zaboravimo da je posrijedi list iz iste Axel Springer SE grupacije, pa ustvari zajednički funkcioniraju poput dobrog i lošeg policajca.

Dodatnu perspektivu na takav politički, ekonomski i socijalni sklop odavno je u njemačkim medijima ponudio slavni undercover reporter Günter Wallraff, ubacivši se u redakciju Bilda kako bi raskrinkao njegov toksični modus operandi. Knjiga o tome prevedena je u nas 1978. pod naslovom „Operacija Bild“ (Otokar Keršovani, Rijeka), a jedno kasnije njegovo djelo naslovljeno je u prevodu „Na samom dnu“ (Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1986.). Za potonji tekst Wallraff se godinama po Njemačkoj predstavljao kao Turčin, migrantski radnik na najgorim poslovima, prikazavši kako ista ona moćna industrija koja u biti stoji iza Bilda i stranačkog dvojca CDU-CSU, gradi svoje demokršćansko carstvo na leđima zgaženih prava uvozne radne snage iz Trećeg svijeta.

Na samom dnu
Usputna preporuka za čitanje (FOTO: SLN)

Turci su u međuvremenu stekli u Njemačkoj ponešto bolji status, iako su i dalje nerijetko na udaru – hvala Jensu Spahnu na podsjetniku – ali njihovu su nekoć ekskluzivnu poziciju zamijenili neki drugi Drugi, sad najprezreniji na svijetu. Vladavina kancelarke Angele Merkel bit će upamćena i po gostoljubivosti Njemačke prema izbjeglicama Azijcima i Afrikancima posljednjih godina, mada nikako ne treba previđati da je takva mogućnost startno i fundamentalno bila određena živom potrebom tamošnje privrede za svježom radnom snagom.

Na stvari je dakle ponovno i primarno interes krupnog kapitala što udara ritam svim političkim akcijama, domicilni srednji sloj hraneći socijalnim blaženstvom, a usput sebi i njemu osiguravajući formalno opravdanje za krizna stanja poput ovoga epidemijskog. Spahn nije u prvom redu pljunuo na Balkance, nego je razdvojio njemačke građane na socijalno povlaštene turiste – ako treba i na Balkanu – koji nisu krivi, i podređene radnike koji to apriorno jesu, s tim da su ionako u ogromnom broju porijeklom s tamo nekog istoka i juga.

Strategija podsjeća na onu Hitlerovu spram Balkanaca čije je zemlje osvajao kao prozvani njemački Lebensraum, životni prostor, eksplicitno smatrajući njihovo stanovništvo robljem po uzoru na ranija zapadnjačka svojatanja teritorija i radne snage po drugim kontinentima. Kasnija je Njemačka upravo čudesno transformirana sredina u odnosu na taj crni mrak, iako ne treba zanemariti ni impulse i prakse kakve opisujemo u ovom slučaju, i koje smo obično skloni lakše pripisivati nekima drugim zemljama, često i – balkanskim.

To ide dotle da su ovdašnja društva ogrezla u svojevrsnom autorasizmu, preuzimajući na sebe i prema sebi zazor i mržnju spram nas iz smjera zapada i sjevera, ono što palestinsko-američki teoretičar Edward Said naziva orijentalizmom, a bugarsko-američka povjesničarka Marija Todorova balkanizmom. Nalikujemo tako laicima zaigranima genetičkim tezama, e da bismo skončali u eugenici, osim što loše ishode namjenjujemo sebi, dok za jedini izlaz nalazimo internu distancu spram neukih u svojim etničkim redovima. Sami reproduciramo i perpetuiramo ono što nam je namijenjeno svisoka, zanemarujući činjenicu da se ukupno ljudsko društvo suštinski dijeli ponajprije horizontalno po klasama, a tek onda vertikalno, npr. etnički i konfesijski.

Povrh svega, ne trebaju nam obavezno Nijemci radi pregleda raznih odnosa te vrste, znamo li kako slobodna aktivnost utvrđivanja porijekla koronavirusa, ne nužno statistički utemeljena, izgleda u ovdašnjoj stvarnosti. Još su svježe uspomene na prošlo ljeto i poslovnu idilu narušenu drugim valom epidemije, da bi hrvatski stožeraši i jedan dio medija za to složno uzeli optuživati sve koji dolaze iz Bosne i Hercegovine, ali s diskretnim izuzetkom tamošnjih Hrvata, plus općenito turista koji su rezervirali smještaj u RH.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Hrvatska u koronakrizi"