SVJETSKO, A NAŠE: Njemački „Grammy“ za Damira Imamovića

Lupiga.Com

14. kolovoza 2020.

SVJETSKO, A NAŠE: Njemački „Grammy“ za Damira Imamovića

Prestižni njemački „Grammy“ naći će se u rukama našeg poznatog sevdalije, Damira Imamovića. Njemačko udruženje muzičkih kritičara ovog je ljeta kandidiralo Imamovićev album „Singer of Tales“ za nagradu u kategoriji tradicionalne muzike, a danas je potvrđeno kako je Imamović u ovoj kategoriji dobio najviše glasova.

RAZGOVOR S POVODOM: „Pričanje priča u vrijeme zaraze jedan je od najstarijih odgovora koje čovječanstvo ima“

PJEVAČ KOJI PJEVA PRIČE: Novi singl Damira Imamovića dokaz je da nas očekuje izvanredan album

„Zahvaljujem njemačkom udruženju muzičkih kritičara koji su me predložili za nagradu i, na kraju, glasali za mene. Ovo je nagrada za cijelu ekipu koja je radila na albumu. Jedva čekam da kraj pandemije koronavirusa obilježimo velikom turnejom koju smo odgodili iz razumljivih razloga“, Imamovićeva je reakcija na ovu vijest. 

Inače, njegov „Singer of Tales“ je prošli mjesec proveo kao prvi na međunarodnoj top listi izdanja u World Music žanru, Transglobal World Music Charts, a već je četiri mjeseca u samom vrhu europske liste World music albuma. Album je početkom travnja izašao u izdanju londonskog labela Wrasse, a na njemu je Imamović s mnogočlanom ekipom radio više od tri godine.

Pored violinistkinje Ivane Đurić koja je svirala u Imamovićevom Sevdah Takhtu, kontrabas je odsvirao Greg Cohen, kontrabasist Johna Zorna i Woodyja Allena, a kao kemenčehist iskazao se Derya Türkan. Producenti albuma su Joe Boyd, koji je radio s bendovima kao što su Pink Floyd ili R.E.M., potom Andrea Goertler, dok je višestruki dobitnik Grammyja, Jerry Boys, snimao i miksao. 

Damir Imamović - Singer of Tales
(IZVOR: Preis der Deutschen Schallplattenkritik) 

Kako je Imamović ispričao u nedavnom intervjuu za Lupigu, „Singer of Tales“ posvećen je sevdahu kao umjetnosti pričanja priča, a inspiriran je istoimenom knjigom Alberta Lorda. To je njegov sedmi po redu album.

„'Singer of Tales' se kod nas prevodilo kao 'Pjevač priča' ili 'Pjevač koji pjeva priče'. Htio sam ovim albumom odati počast tom predivnom žanru sevdaha kao umjetnosti pričanja priča, ali i njegovoj neospornoj povezanosti sa širim kontekstom usmene poezije na južnoslavenskim jezicima. I, naravno, vrlo važnoj knjizi Alberta Lorda“, rekao nam je tada Imamović.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Edvin Kalić

 

Srodne novice

broj komentara: 7

Komentari

  1. Verena prije više od 4 godine

    Sevdalinka, naravno, još nije i možda nikad i neće biti zaboravljena. Upravo zbog svoje univerzalne osjećajnosti i načina njenog iznošenja, kako u poetskom, tako i u melodijski suptilnom izrazu. Isuviše je toga životnog u njoj da bi, tek tako, bila istisnuta iz naših osjećanja i bila zaboravljena. Istina, danas je, u moralno-pragmatskoj posrnulosti i životnoj zahuktalosti profitera svih vrsta, ono prefinjeno erotsko sevdalinke, skliznulo u seksualno; seksualno u pornografiju, a pornografija u moćan prizemni profit koji ravna životnom scenom i snagom massmedija diktira ukus najšire publike. Ali, sve je to samo jedna aksiološka (vrijednosna) nepogoda. Poplava na čijoj površini pliva otpad svake vrste. Iskustvo nas uči da će i ta, kao i sve druge poplave prije nje, trajati i konačno proći. Sevdalinka će, dakle, ostati i biti. Baš kao što, s druge strane, uprkos festivalskim šlagerima i megahitovima, još uvijek, jesu i traju Mocart, Betoven, Hačaturijan, Hendl, Čajkovski, Vivaldi, Štraus... Njima, za razliku od prolaznih hitova, narodnim jezikom govoreći, nema izdera. Sevdalinci također. Jer iz nje govori život i njegova dubina, a ne površnost pomodarstva kurentnog trenutka.

    Prof.dr.Esad Bajtal

  2. Jiddu prije više od 4 godine

    "Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, istorije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje. Viđena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teška, viđena iznutra i sa ljubavlju, koju zaslužuje, ona je ljudski bogata iako i u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac. Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima! Osjećanje vlastite neodređenosti, tuđe krivice, teške istorije, neizvjesne budućnosti, straha od promjene, želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju. To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima."

    "Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!"

    Mehmed Meša Selimović

  3. Verena prije više od 4 godine

    Kako je sevdalinka univerzalna i moze je osjetiti i stanovnik bilo kojeg dijela planete,tako je i s dalmatinskom klapom.Osjecajna je,viseglasna( za razliku od sevdalinke),tiha,emotivna,barsunasta.Zato je volim,osjecam,pjevam.Sevdalinka i dalmatinska pjesma: dva muzicka izraza nastala na malom prostoru,na jezicima koje svi razumijemo.
    Ta balkanska etericnost : bliska i blizu.Nije cudo sto je autor teksta upotrijebio kovanicu:"Svjetsko a nase ".

  4. Verena prije više od 4 godine

    Svijet je prepoznao i razumio portugalski fado( vrlo blizak sevdalinci), i bosanskiu sevdalinku..
    Kad Nijemac osjeti sevdalinku,jer je univerzalna i donese odluku o njenom priznanju,to je priznanje mladim bosanskim ljudima,da i dalje zive sevdah.
    Da babo moze i dalje ,slusajuci,lomiti casu,suziti,i glasa ne pustiti.

  5. Verena prije više od 4 godine

    Jer sefardska pjesma sarajevskih Jevreja,Sefarda,odavno je postala ostavstina svih Bosanaca i Hercegovaca.
    To je pjesma:"Kad ja podjoh na Bendbasu".I nije jedina,ali je najpoznatija.
    Produkt je to stoljetnog zajednickog zivljenja i medjusobnog prozimanja: kakva ljepota i blago.

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija