SVJETSKO, A NAŠE: Njemački „Grammy“ za Damira Imamovića
Prestižni njemački „Grammy“ naći će se u rukama našeg poznatog sevdalije, Damira Imamovića. Njemačko udruženje muzičkih kritičara ovog je ljeta kandidiralo Imamovićev album „Singer of Tales“ za nagradu u kategoriji tradicionalne muzike, a danas je potvrđeno kako je Imamović u ovoj kategoriji dobio najviše glasova.
PJEVAČ KOJI PJEVA PRIČE: Novi singl Damira Imamovića dokaz je da nas očekuje izvanredan album
„Zahvaljujem njemačkom udruženju muzičkih kritičara koji su me predložili za nagradu i, na kraju, glasali za mene. Ovo je nagrada za cijelu ekipu koja je radila na albumu. Jedva čekam da kraj pandemije koronavirusa obilježimo velikom turnejom koju smo odgodili iz razumljivih razloga“, Imamovićeva je reakcija na ovu vijest.
Inače, njegov „Singer of Tales“ je prošli mjesec proveo kao prvi na međunarodnoj top listi izdanja u World Music žanru, Transglobal World Music Charts, a već je četiri mjeseca u samom vrhu europske liste World music albuma. Album je početkom travnja izašao u izdanju londonskog labela Wrasse, a na njemu je Imamović s mnogočlanom ekipom radio više od tri godine.
Pored violinistkinje Ivane Đurić koja je svirala u Imamovićevom Sevdah Takhtu, kontrabas je odsvirao Greg Cohen, kontrabasist Johna Zorna i Woodyja Allena, a kao kemenčehist iskazao se Derya Türkan. Producenti albuma su Joe Boyd, koji je radio s bendovima kao što su Pink Floyd ili R.E.M., potom Andrea Goertler, dok je višestruki dobitnik Grammyja, Jerry Boys, snimao i miksao.
(IZVOR: Preis der Deutschen Schallplattenkritik)
Kako je Imamović ispričao u nedavnom intervjuu za Lupigu, „Singer of Tales“ posvećen je sevdahu kao umjetnosti pričanja priča, a inspiriran je istoimenom knjigom Alberta Lorda. To je njegov sedmi po redu album.
„'Singer of Tales' se kod nas prevodilo kao 'Pjevač priča' ili 'Pjevač koji pjeva priče'. Htio sam ovim albumom odati počast tom predivnom žanru sevdaha kao umjetnosti pričanja priča, ali i njegovoj neospornoj povezanosti sa širim kontekstom usmene poezije na južnoslavenskim jezicima. I, naravno, vrlo važnoj knjizi Alberta Lorda“, rekao nam je tada Imamović.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Edvin Kalić
Sevdalinka, naravno, još nije i možda nikad i neće biti zaboravljena. Upravo zbog svoje univerzalne osjećajnosti i načina njenog iznošenja, kako u poetskom, tako i u melodijski suptilnom izrazu. Isuviše je toga životnog u njoj da bi, tek tako, bila istisnuta iz naših osjećanja i bila zaboravljena. Istina, danas je, u moralno-pragmatskoj posrnulosti i životnoj zahuktalosti profitera svih vrsta, ono prefinjeno erotsko sevdalinke, skliznulo u seksualno; seksualno u pornografiju, a pornografija u moćan prizemni profit koji ravna životnom scenom i snagom massmedija diktira ukus najšire publike. Ali, sve je to samo jedna aksiološka (vrijednosna) nepogoda. Poplava na čijoj površini pliva otpad svake vrste. Iskustvo nas uči da će i ta, kao i sve druge poplave prije nje, trajati i konačno proći. Sevdalinka će, dakle, ostati i biti. Baš kao što, s druge strane, uprkos festivalskim šlagerima i megahitovima, još uvijek, jesu i traju Mocart, Betoven, Hačaturijan, Hendl, Čajkovski, Vivaldi, Štraus... Njima, za razliku od prolaznih hitova, narodnim jezikom govoreći, nema izdera. Sevdalinci također. Jer iz nje govori život i njegova dubina, a ne površnost pomodarstva kurentnog trenutka.
Prof.dr.Esad Bajtal