Mreža antifašistkinja Zagreba poziva građane da im se i ove godine pridruže na Maršu solidarnosti, koji započinje ove subote, 19. studenog u 12 sati. Maršira se za siguran krov nad glavom, a kreće se sa Zapadnog kolodvora. Marš završava u prostorijama Mreže Antifašistkinja Zagreba, gdje će biti servirana topla hrana, koju priprema kolektiv "Hrana, a ne oružje" iz Zagreba.

U pozivu MAZ-a se navodi kako svake godine u studenom Mreža antifašistkinja Zagreba održava Marš solidarnosti jer želi skrenuti pozornost na probleme isključenih, marginaliziranih i potlačenih skupina u društvu i pokazati da jedino zajedničkim djelovanjem i solidarnošću možemo pokrenuti promjene.

"U Hrvatskoj još uvijek nije poznat točan broj beskućnika, a računa se da ih je otprilike 500 jer toliko mjesta ima u raznim prenoćištima i prihvatilištima diljem države. Postoji problem i pri definiranju beskućništva; ono se naime načelno dijeli na apsolutno i relativno. Apsolutno beskućništvo podrazumijeva one koji doslovce nemaju krov nad glavom, spavaju na otvorenom ili na mjestima koja nisu namijenjena za ljudsko stanovanje, dok se relativno beskućništvo pak odnosi na osobe koje imaju fizički zaklon, ali im nisu osigurani osnovni zdravstveni i sigurnosni standardi", kažu organizatori.

Ovisno o definiciji, procjenjuje se da u Hrvatskoj danas živi od 500 pa do nekoliko tisuća beskućnika, a neke procjene govore i o brojci od čak 10.000 osoba. Poznat je podatak o 420 korisnika smještajnih kapaciteta, ali se vjeruje da još 500 ljudi spada u kategoriju apsolutnog beskućnika, dok još 6.000 osoba živi u neadekvatnim uvjetima. Sam Zakon o socijalnoj skrbi implicira kako je beskućništvo problem koji je privremenog karaktera, no iskustvo i neka objavljena istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da osobe relativno dugo ostaju u statusu beskućnika, boreći se da iz njega izađu.

Ruta ovogodišnjeg Marša solidarnosti (ILUSTRACIJA: MAZ)

"Iako je poznato da su beskućnici osobe s vrlo specifičnim problemima koji se ne mogu prevladati bez sustavne, individualizirane i dugotrajne stručne pomoći i podrške, sustav socijalne skrbi na njihove potrebe uglavnom odgovara jednokratnim intervencijama u obliku novčane pomoći ili osiguranjem privremenog smještaja. Beskućništvo nikada ne dolazi samo, a pogotovo ako nije privremeno. Ono sa sobom nosi i čitav niz drugih problema poput socijalne isključenosti, brojnih zdravstvenih problema", kažu u MAZ-u, pozivajući se na stručnjake koji upozoravaju na to da među beskućnicima ima sve više onih s lakšim ili težim psihičkim problemima te da su takve osobe jednostavno isključene iz tržišta rada.

U sklopu Marša organizirat će se skupljanje donacija za udrugu Fajter, koja izdaje časopis Ulični fajter čijom se prodajom izravno pomaže onima koji nemaju siguran krov nad glavom. Na maršu će govoriti Josip Miličević, predstavnik Kluba volontera Centra za mirovne studije, Mile Mrvalj iz Humanitarne udruge Fajter, Nina Čolović iz LGBTIQ inicijative Filozofskog fakulteta 'AUT' i Mreže Antifašistkinja Zagreba, dok su za glazbenu podlogu zaduženi Le Zbor i Drum 'n' bijes.

"Pridružite nam se na Maršu solidarnosti kojim želimo ukazati na to da većinu nas od beskućništva dijeli tek otkaz, jedna neisplaćena plaća ili kredit u švicarskim francima te da je krov nad glavom temeljno ljudsko pravo, koje treba biti omogućeno svima!", pozivaju iz MAZ-a.

Država se ne bavi stambenim politikama, ali njihov nedostatak bavi se - nama

MAZ podsjeća i na tribinu "Stambeno pitanje i kriza stanovanja", održanu u ožujku u sklopu predstavljanja šestog broja časopisa Mreže antifašistkinja Zagreba „Nepokoreni grad“, tematski posvećenog ovom pitanju, a koji se može opisati sloganom „stambena prava ispred vlasničkih“.

Čiji je tvoj stan? (SCREENSHOT: YouTube)

Koristili su taj slogan u radu za medijsku fasadu Muzeja suvremene umjetnosti koja je nastajala paralelno s tim brojem časopisa u sklopu projekta Connecting Cities Network. Tekstovi okupljeni u časopisu usmjereni su prema krizi stanovanja i njezinim manifestacijama - beskućništvu i njegovoj kriminalizaciji, iznajmljivanju stanova putem online platformi, skvotiranju, ali i artikuliranjem prava na prostor kao pravo koje se sve više dokida.
 
"Iako se država naizgled ne bavi stambenim politikama, nedostatak stambene politike bavi se njenim građanima. Nedostatak sigurnih i priuštivih domova mnoge je otjeralo u cjeloživotni dug, a cijele generacije osudilo na nemogućnost odlaska iz roditeljskog doma", upozorili su.

Danas, umjesto da naslijedimo zajedničko pravo na stan, nasljeđujemo muke po stambenim kreditima, a stanovi u kojima živimo sve su manji i lošije isprojektirani. Kriza institucija socijalne države koje su zadužene za provođenje ovih politika reflektira se i na samu struku pri čemu se urbanistički planovi ne promišljaju imajući u vidu potrebe u stanovanju, nego ove potrebe isključivo diktira tržište stambenih kredita. Na tribini „Stambeno pitanje i kriza stanovanja“ raspravljalo se o društveno poticanoj stanogradnji, nedostatku institucija za razvoj socijalnog i javnog stanovanja, pita li se itko koje su posljedice politika koje nam ne jamče pravo na dom, već nas guraju u cjeloživotni dug.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".