Lupigina serija informativnih razgovora „S Lupigom u birtiji“ nastavlja se ovoga petka. Nakon što smo priveli Robija K., odnosno Viktora Ivančića, a potom i Marka Tomaša, sada na ispitivanje i saslušavanje u Zagreb dovodimo bosanskohercegovačkog novinara i književnika Dragana Bursaća te pjesnika i izdavača Ramiza Huremagića iz male izdavačke kuće Centar Samouprava iz Sarajeva. Ovaj dvojac u omraženoj će nam zagrebačkoj birtiji, No Sikiriki, odgovarati na niz pitanja, počevši o onih o nedavno objavljenoj Bursaćevoj knjizi „PTSP Spomenar“ u izdanju Samuprave, pa do onih o stanju u bosanskohercegovačkom medijskom prostoru, ali i cjelokupnom društvu. Već ranije Bursać i Huremagić objasnili su nam kako je do njihove suradnje došlo izuzetno ekspresno, jer su njih dvojica „kliknuli“ u svakom pogledu, „kao da su pričali jednu te istu priču, dok je jedan nosio lijevu, a drugi desnu vojničku čizmu“. Militaristički vokabular nije tu tek obična stilska figura, jer obojica su imali tu nezgodu da u proteklom ratu nose pušku i da su u bosanskoj Krajini ratovali na suprotstavljenim stranama.

"PTSP SPOMENAR" DRAGANA BURSAĆA: "Morao sam se riješiti trauma i svog PTSP-a"

DRAGAN BURSAĆ: "Fasciniran sam ljudima koji glasaju za ove jazavce na vlasti"

Dragana Bursaća, vjerujemo, ne treba posebno predstavljati. Gotovo da ne postoji ni najmanja šansa da na društvenim mrežama niste naišli na jednu od njegovih kolumni koje piše za nekoliko regionalnih medija. Rođen u Bosanskom Petrovcu, danas živi i radi u Banja Luci, gdje mu neprestano stižu prijetnje onih kojima se ne sviđa njegovo kritiziranje najočitijih društvenih anomalija, kao i onih kojima nije po volji da se dira u vlast i Milorada Dodika, ili su jednostavno na braniku nekog od tri konstitutivna naroda u BiH. Prošle godine Bursaću je dodijeljena prestižna nagrada „European Press Prize“, koju se naziva i „europskim Pulitzerom“, a godinu ranije Društvo novinara Bosne i Hercegovine proglasilo ga je najboljim novinarom u BiH u 2017. godini.

Naslovnica "PTSP spomenara" (FOTO: Samouprava)

Ramiz Huremagić, s druge je strane, vrlo svestrana osoba i teško bi uopće bilo pobrojati sve njegove afinitete, stoga se oko toga nećemo ni truditi. Zadržat ćemo se samo na tome da je objavio nekoliko knjiga poezije, kao i da trenutno sudjeluje u postavljanju kazališne predstave „Da li bi htela da se još ponekad nađemo“ koja progovara o silovanim i zlostavljanim ženama te je jedan od pokretača izdavačke kuće Centar Samouprava. Radi se o mladom i malom neprofitnom kolektivu koji je do sada objavio osam naslova, a u kojem stvari funkcioniraju na pomalo neuobičajen način, kada govorimo o današnjem izdavaštvu. Samouprava ne objavljuje kako bi zaradila, već tiska samo ona djela koja su prema dogovoru u kolektivu to zaslužila. Svi autori koje izdaje Samouprava vlasnici su svoga objavljenog djela, autorskih prava, tiraža i aktivni su sudionici cijelog procesa, a jedan od konačnih ciljeva je organiziranje stabilnog fonda iz kojeg bi se financirali talentirani mladi autori

„PTSP spomenar“ objavljen je prošlog mjeseca, a u vrlo kratko vrijeme ta je knjiga postala jedna od najprodavanijih u Bosni i Hercegovini. Knjigu pisanu prepoznatljivim, kako smo to već ranije primijetili – bursaćevskim stilom – s pregršt emocija, hrabro i beskompromisno, a istovremeno nevjerojatnom lakoćom, krasi i vrlo efektno dizajnersko rješenje. Kroz naslovnicu i sve stranice knjige napravljena je rupa koja vrlo realistično dočarava rupu od metka.

„Tih 117 strana i 120 grama papira esencija su jezika kojim govorim, mentaliteta, ljudi i prostora iz kojih jesam, kao i dešavanja oko moje glave i u mojoj glavi. Zapravo, ja ni nisam krenuo u pisanje knjige. Nisam imao predstavu da ću 'Spomenar' isporučiti svijetu, nego se nekih pet-šest njegovih segmenata sklopilo u knjigu“, rekao nam je Bursać u nedavnom razgovoru. 

Nešto o Bursaćevom jeziku u predgovoru knjige pisao je i Boris Dežulović, primijetivši kako je njegov jezik ćopićevski, krajiški, „onaj na kojemu ljubav grmi, a revolucija pjeva, sav narodski i narodan“. Nekoliko riječi o ovom štivu rekao nam je i izdavač.

„Pročitavši 'Spomenar', znali smo da imamo jedinstven tekst pred sobom i nešto što ima izuzetan značaj za današnje vrijeme i odnose u Bosni i Hercegovini. Pored onog Bursaća, kojeg znamo iz njegovih kolumni, tekstova i nastupa, ovdje smo imali jednu njegovu drugu stranu. Kakvu tačno, ostavljam samim čitateljima da saznaju“, objasnio je Huremagić

Do svog primjerka knjige najpovoljnije i najbrže možete izravnom narudžbom od izdavača, na e-mail centarsamouprava@gmail.com ili putem online knjižare www.knjiga.ba, a u Hrvatskoj se za sad može nabaviti jedino u riječkoj knjižari Naklade Val. Naravno, u petak će pokoja knjiga doći i do No Sikirikija. 

S razgovorom započinjemo od 20 sati, adresa je već planetarno poznata – No Sikiriki, Nova cesta 88, Zagreb. Za one koji neće biti s nama jer su već odavno napustili brodove koje tonu, možemo najaviti kako će se Bursaćevo i Huremagićevo gostovanje prenositi uživo na Lupiginoj Facebook stranici. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com