U srijedu su se dogodile prve dvije ozbiljne političke odluke s konkretnim reperkusijama u sferi tzv. reformi: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta neformalno je dalo do znanja da kurikularna reforma nema potporu dok god joj se ne doda i oduzme sve što ova vlast želi, a Vlada je na sjednici usvojila nove verzije dvaju temeljnih zdravstvenih zakona i prijedlog da oni uđu u hitnu saborsku proceduru.

Nakon što je Boris Jokić izravno ukazao na opstrukciju koja dolazi iz fundamentalističkog krila Domoljubne koalicije na čelu s Hrastovim Ladislavom Ilčićem, značajan dio javnost je ovo doživio kao vrhunac desničarke kulturne revolucije nakon kojeg nužno slijedi pad. Ta će se teza iskušati već iduće srijede, kada ovim povodom na ulicu izlaze sindikati, brojne udruge civilnog društva, nastavnici i – kako se očekuje – mnogobrojni građani kojima je dosta klerikalnog terora nad sekularnom državom. Na mobilizacijski potencijal ove storije, međutim, neće utjecati samo duboka podijeljenost društva oko svjetonazorskih pitanja koja su u fokusu borbe za preodgoj mladih glava budućih glasača, već i više nego izgledan raspad ove Vlade čiji su se članovi od srijede do petka odlučili na službeni rat. Borba za temu koja je work in progress ponešto gubi smisao ako će svi procesi ionako biti zaustavljeni do novih izbora.

Borba za temu koja je work in progress ponešto gubi smisao ako će svi procesi ionako biti zaustavljeni do novih izbora (FOTO: Hina)

Sasvim je drugačija stvar s drugim potezom ove Vlade, usvajanjem ideje da prijedlozi izmjena i dopuna Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO) i Zakona o zdravstvenoj zaštiti (ZZZ) idu u hitnu saborsku proceduru, jer proces konačnog raspada Vlade može biti dovoljno dug da parlamentarna većina provede ovo protuzakonito nasilje nad zdravstvenim sustavom. Teoretski, ovi zakoni mogu ući u Sabor u roku od tjedan dana dok aktualna većina još uvijek funkcionira i iznimno je zabrinjavajuće što je to palo u drugi ili treći plan.

Činjenicu da nitko u poziciji i opoziciji, medijima i općoj javnosti ne daje primat ovoj urgentnoj temi, vjerojatno po tko zna koji put dugujemo tradicionalnoj otuđenosti zdravstvene politike od demokratskih procesa i beznačajno malom broju ljudi koji sudjeluju u visoko profesionaliziranoj raspravi, a da nisu dio establishmenta koji načelno podupire destruktivne trendove u ovoj prevažnoj javnoj politici.

No, ovdje se ne radi o tome da su predložene mjere u zdravstvu samo katastrofalno nestručne, već o čistoj prevari na račun građana, višestrukom kršenju zakona i procedura, a vjerojatno i ustavnih odredbi.

Javnost je već obaviještena da promjene u bitnome sadrže povećanje maksimalnog iznosa jednokratne participacije za bolničko liječenje s 2.000 na 3.000 kuna (treba reći da je i sadašnji iznos jedan od najvećih u EU) i naplatu hitne pomoći ne-hitnim pacijentima pod uvjetima koje predloženi ZOZO ne definira ni jednom rečenicom, ali nedovoljno informirana na koji se način to namjerava provesti. Zanimljivo je da nijedan saborski zastupnik do danas nije javno progovorio o tom aspektu ovog – budimo realni – golemog skandala.

Ministar Nakić nije bio u stanju svoje ciljeve dosljedno zastupati pred premijerom i ostalim ministrima (FOTO: Hina)

U prijedlozima izmjena i dopuna navedenih zakona Ministarstvo zdravlja traži hitnu saborsku proceduru tvrdeći sljedeće: „Zbog postizanja financijske stabilnosti sustava obveznog zdravstvenog osiguranja kao i poboljšanja položaja osiguranih osoba zavoda u ostvarivanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja su im zagarantirana zakonom predlaže se donošenje ovoga zakona po hitnom postupku, u smislu odredbe članka 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/2013)“.

Članak 204. Poslovnika Hrvatskog sabora kaže: „Razlozi za hitno donošenje zakona moraju biti osobiti, a treba ih pratiti posebno obrazloženje zahtjeva za hitnim donošenjem zakona.“

Vlada je na sjednici u srijedu zaključila da je poslovnički kriterij „osobitosti razloga“ i „posebnog obrazloženja zahtjeva“ zadovoljen ovim dijelom preambule predloženog ZOZO-a: „Predložene izmjene dio su cjelovitog sustava mjera koji će doprinijeti financijskoj stabilizaciji sustava zdravstva, a uzimajući u obzir i činjenicu o trenutačnom manjku financijskih sredstava od 2,5 milijarde kuna. Krajnji cilj je financijska stabilizacija zdravstvenog sustava uz smanjenje rashoda te istovremeno osiguranje kvalitetne zdravstvene zaštite svim osiguranim osobama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.“

Svaka razumna osoba koja nije član ove Vlade može uočiti da ovo sramotno kratko „posebno obrazloženje“ (treba zamisliti da se ovakva promjena u NHS-u s ovakvim obrazloženjem predloži britanskom parlamentu) ne sadrži ni jednu jedinu rečenicu dostojnu pažnje, a kamoli hitnog postupka u Saboru. Štoviše, tzv. obrazloženje sadrži netočnu konstataciju da zdravstvo duguje samo 2,5 milijarde kuna. Zdravstvo duguje barem dvostruko više i taj je dug skoro u lipu kontinuirano isti otprilike15 godina, iako se dodatne naplate pacijentima permanentno povećavaju, također bez suvisle analize uzroka stanja u zdravstvu i posljedica uvođenja dodatnih taksacija.

Svaki čovjek koji bude razmišljao hoće li potražiti hitnu liječničku pomoć jer ga ona može koštati, potencijalna je žrtva ove idiotarije (FOTO: Lupiga.Com)

Međutim, na sjednici se Vlade dogodila još gora stvar od činjenice da se još jednom paušalno i hitno podižu cijene zdravstvene zaštite: ministar zdravlja je sad tvrdio da cilj predloženih zakona nije ono što piše u materijalima, preciznije, da namjera „nije ubiranje dodatnih prihoda, nego da oni ljudi koji su stvarno ugroženi imaju pravo na vrijeme dobiti kvalitetnu zaštitu“.

Dakle, ne samo da je Ministarstvo zdravlja bez ijednog podatka tražilo od Vlade da hitno riješi problem financijske konsolidacije sustava, nego isti cilj ministar nije bio u stanju dosljedno zastupati pred premijerom i ostalim ministrima.

Idući je problem to što Zakon o procjeni učinaka propisa traži da izrada svakog zakona, pa i onog koji ide u hitnu proceduru, prati analiza postojećeg stanja koje se namjerava urediti propisom, uključujući rezultate praćenja provedbe istog propisa koji se mijenja, ali već postoji u zakonodavnom sustavu Republike Hrvatske; uvid u teze o sadržaju propisa iz prethodne procjene i utvrđivanjem ciljeva koji se nastoje postići propisom, izrada najmanje dva prijedloga koja se odnose na nenormativno rješenje i najmanje dva prijedloga mogućih normativnih rješenja koji mogu dovesti do zadanih ciljeva, utvrđivanje najznačajnijih pozitivnih i negativnih učinaka, osobito učinaka na gospodarstvo, socijalnu skrb, zaštitu okoliša, te okvirnu procjenu očekivanog fiskalnog učinka na državni proračun.

Zakon posebno ističe obavezu izrade procjene očekivanih učinaka propisa na socijalno osjetljive skupine, i druge skupine s posebnim interesima i potrebama, kao i učinak na zdravstveni i socijalni status građana. Ništa od navedenog Ministarstvo zdravlja nije izradilo ni predočilo.

Za nabrajanje primjera zemalja kojima je na pamet pala selektivna naplata hitne pomoći i prsti jedne ruke predstavljaju višak (FOTO: Lupiga.Com)

Ako Sabor propusti ovu neopisivo opasnu ludoriju, koju ni sam ministar nije u stanju konzekventno braniti i zastupati, diskriminatorno naplaćivanje hitne pomoći će se sasvim sigurno i s dobrim razlozima naći na Ustavnom sudu. Naime, novi članak 34. ZOZO-a propisuje naplatu hitne bolničke pomoći ne-hitnim pacijentima, u proceduri selekcije koja će se tek definirati podzakonskim aktima.

Ustav RH u članku 59. kaže da se svakome jamči pravo na zdravstvenu skrb u skladu sa zakonom, a članak 22. ZZZ-a kaže da u ostvarivanju zdravstvene zaštite svaka osoba ima pravo na „jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite“ (stavak 1.) i „prvu pomoć i hitnu medicinsku pomoć kada mu je ona potrebna“ (stavak 4.). Diskrecijsko pravo procjene kome će se naplatiti zdravstvena pomoć u njezinom najdelikatnijem segmentu, gdje se odlučuje o hitnim stanjima, teško je prihvatljiva čak i u okvirima relativno ekstenzivne definicije prava na zdravstvenu zaštitu. Većina zemalja ima još nejasnije ustavne odredbe koje definiraju pravo na zdravlje, ali za nabrajanje primjera zemalja kojima je na pamet pala selektivna naplata hitne pomoći i prsti jedne ruke predstavljaju višak.

No, za odluke Ustavnog suda treba vremena i političke volje, a posljedice ovakvih zakona po pacijente će biti trenutne. Svaki čovjek koji bude razmišljao hoće li potražiti hitnu liječničku pomoć jer ga ona može koštati, potencijalna je žrtva ove idiotarije i nespremnosti Sabora da se efikasno odupre pritisku vladajućih.

Govoreći jezikom trijaže koji je nužan u suludom tempu produkcije kaosa, ovaj tren je borba za kvalitetnu kurikularnu reformu zadnja na listi prioriteta, druga je zahtjev da dobijemo barem malo razumniju i stabilniju vlast, dok zdravstveni zakoni traže trenutnu reakciju jer se oni mogu izglasati i u procesu raspada ove vlasti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com