Je li moguće da su ćirilična slova opasnija za Hrvatsku nego što su nekad bili topovi, tenkovi i puške kojima su se Srbi služili u napadima na Hrvate? Je li moguće da su rane sada bolnije nego prije 20-ak godina? Naravno da nije. Nisu to razlozi za okupljanja u Vukovaru i divljačke nasrtaje na državnu imovinu. Oni su puno prozaičniji. Hrvatska je prije 17 godina tek izašla iz rata, rane i doslovno još nisu bile zacijelile, ali u zemlji se skoro nitko nije bunio protiv pomilovanja pripadnika srpskih paravojnih formacija. U medije su se teško mogli probiti ucviljeni domoljubi koji bi upozoravali da niti izbliza nije vrijeme za opraštanje.

U razdoblju vlasti Franje Tuđmana, država je već 1992. godine počela zakonski abolirati Srbe koji su se oružano pobunili protiv Hrvatske. U svibnju 1996. donijet je čak i poseban Zakon o oprostu koji se odnosio samo na tada još okupirane dijelove Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. U rujnu iste godine Sabor je usvojio i Zakon o općem oprostu kojim je zaokružen proces abolicije.

Hrvatska je prije 17 godina tek izašla iz rata, rane i doslovno još nisu bile zacijelile, međutim u zemlji se skoro nitko nije bunio protiv pomilovanja pripadnika srpskih paravojnih formacija, jasno, onih koji nisu počinili ratne zločine. HDZ to nije radio jer je bila riječ o državnoj politici koju je vodila ta stranka, a ostale desničarske stranke i braniteljske udruge bile su pod njihovom kontrolom. U javne medije jako teško su se mogli probiti ucviljeni domoljubi koji bi upozoravali da niti izbliza nije vrijeme za opraštanje ljudima koji su pucali na hrvatske vojnike i ispaljivali granate na hrvatska sela i gradove, uključujući i Vukovar. Sve je prošlo posve mirno.

Međutim, danas su odjednom ratne rane i dalje svježe, pa se iz tog razloga u Vukovaru na zgrade državnih institucija ne bi smjele postavljati ploče koje sadrže i ćirilično pismo. Unatoč činjenici da to nalaže Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina za koji su u Saboru glasovali i zastupnici HDZ-a.

Nesretni Ivan Penava, kandidat HDZ-a za vukovarskog gradonačelnika, izlanuo se sinoć (SCREENSHOT: HRT)

Je li moguće da su ćirilična slova opasnija za Hrvatsku nego što su nekad bili topovi, tenkovi i puške kojima su se Srbi služili u napadima na Hrvate? Je li moguće da su rane sada bolnije nego prije dvadesetak godina? Naravno da nije. Nisu to razlozi za okupljanja u Vukovaru i divljačke nasrtaje na državnu imovinu. Oni su puno prozaičniji.

Vukovarski stožernici razbijaju natpise isključivo zato što ih je postavila vlada u kojoj je glavna stranka SDP. Da je neka HDZ-ova vlada napravila to isto, ništa se ne bi dogodilo, štoviše HVIDRA i ostale udruge branitelja uvjeravale bi javnost da je i ćirilica hrvatsko pismo. Baš kao što su neki dan čelnici HDZ-a činili u Udbini, gdje su također, i bez ikakve gužve, instalirane dvojezične table, kako je to zakon i propisao. To je jednostavno tako, HDZ je uvijek smatrao da je njima dopušteno ono što SDP-u nije.

Tipičan primjer zaštite nacionalnih interesa (FOTO: Pobjeda.me)

Sve što HDZ poduzima je zaštita nacionalnih interesa. I statut koji su 2009. godine izglasali u gradskom vijeću, kojim su bili stvoreni preduvjeti za ćirilicu u Vukovaru, bio je u skladu s nacionalnim interesima. No, stvari su se u međuvremenu promijenile i sada je nacionalni interes razbijanje tabli sa ćirilicom. I to u režiji upravo HDZ-a. Naime, nesretni Ivan Penava, kandidat te stranke za vukovarskog gradonačelnika, izlanuo se sinoć na HTV-ovom Dnevniku 3 da su prosvjednici dobili upute da ne idu rukama prema policajcima. Dakle, HDZ je očito sudjelovao u organiziranju razbijačkog pohoda. Nismo ni mislili da je drukčije. Uostalom, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara podržao je nedavno Penavu i snažno se angažirao u njegovoj kampanji.

Lupiga.Com