Dokumentarac "Who is Kyla" nastao je pukim slučajem. Larrya, glavnog lika, upoznala sam na razgovoru za posao u Barceloni. Tamo sam studirala režiju dokumentarnog filma. Naišla sam na internetu na oglas u kojem se traži vodič koji priča nekoliko stranih jezika. U toj malenoj firmi od troje zaposlenih Larry je bio izvršni menadžer. Nakon što me neformalno intervjuirao za posao i ponudio mi radno mjesto u njegovoj šarenoj ekipi svjetskih lutalica, primijetila sam na njegovim rukama neobične tetovaže. Ne bi' ih, zapravo, niti nazvala tetovažama u pravom smislu riječi. Prije su to - črčkarije. Zaintrigirale su me pa sam ga pitala o njihovom značenju. Kad mi je rekao - ma to je samo zafrkancija, znala sam da iza toga stoji priča.

Navela sam ga na razgovor koji je potrajao dva sata. Odmah sam saznala većinu informacija o njemu. Ispričao mi je da putuje svijetom i da su ga se odrekla dva para roditelja. Jedan od dva oca koje ima, odnosno više nema, prvi je čovjek u tijelima vlade USA-a za odnose s Vatikanom. Sa 14 godina Larry je postao beskućnik. Tragičnu priču o gubicima roditelja povezala sam s njegovom fizičkom autodestruktivnošću. Uspjela sam ga nagovoriti da se nađemo još jednom i porazgovaramo o njegovim emocionalnim iskustvima. Naš drugi susret se dogodio na plaži. Tad sam ga uspjela uvjeriti da mi dopusti da dublje razradimo emocionalne dimenzije njegove priče i da snimimo dokumentarac. Scenarij sam napisala uobličivši njegove reakcije, misli i osjećaje u smislenu cjelinu. Zapravo sam najponosnija na taj dio, jer nikada do tada nisam uspjela nečiji emocionalni život preslikati tekstom toliko vjerno kao njegov. I on se sam iznenadio te kratko prokomentirao rekavši "Shit, you Croatian refugee (tako me zvao), you got me good"!

Prvi dio filma je sniman u caffe baru u kojem se skupljala ekipa travellersa iliti mladih ljudi koji jeftino putuju svijetom i žive kao hipiji. U tom baru imena "Queen Vic" imali su večeri tattooa, kada bi dolazili tattoo majstori koji bi za 35 kuna radili male tetovaže svim zainteresiranima. Fora s Larryjem bila je ta da je on u tim prilikama žicao tattoo majstora mašinicu te bi onda nudio sebe bilo kome od okupljenih da ga tetoviraju. Suluda ideja u kojoj sam prepoznala njegovu želju da bude jači od boli, jači od drugih koji mu nanose bol i njegovu priliku da se obračuna s podsviješću. Za potrebe snimanja sam organizirala Tattoo night u tom lokalu.

Nakon toga smo snimali u studiju produkcijske kuće za koju sam honorarno radila u Barceloni. Ideja drugog dijela, u kojem je Larry u bijelom studiju, svojevrsni je interijer unutarnjeg monologa; on sam sa sobom u praznom, ali ipak emocijama punom prostoru. Upravo tamo, u toj praznini, njegova priča ima mjesta za svoju puninu. Kada bih ponovno radila dokumentarac, možda bih snimila više scena u bircu gdje se to događalo, no okolnosti to nisu dopuštale jer sam sve radila bez kune te sam zapravo nažicala "Pretoblanc Producciones" gdje sam radila da mi snime film besplatno. Svidjela im se priča, a i radili su sa mnom moj prvi dokumentarac pa su pristali i na ovaj, no nisu baš imali previše vremena tako da sam dobila samo tri besplatna sata za korištenje njihove kamere i snimatelja - Pau Codine. Dio u kafiću je on snimio, dio u studiju smo zajedno snimali, jer sam uspjela posuditi drugu kameru od prijatelja.

Snimali smo s 5D MII i zato je slika ispala odlično. Planiram film prijaviti na festivale, ali nisam još stigla uslijed seljakanja i promjene poslova. Larry je trenutno u Kambodži, radi kao animator. Film mu se jako svidio.

Tko je Kyla?

 

 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot Vimeo

 

P. S. Slavica Parlov je novinarka i mlada redateljica koja je diplomirala sociologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Nakon završenih studija radila je na raznim televizijama kao novinarka. Nakon tri godina bavljenja novinarskim poslom preselila se u Barcelonu kako bi pohađala postdiplomski studij režije dokumentarnog filma. Trenutno radi na Novoj TV kao reporterka.