Tomislav Jelić bivši je član HDZ-a i Hrvatskog bloka, bivši zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba i ratni vojni invalid. Ovaj čovjek novinarima je bio izvor za cijeli niz afera zagrebačke gradske uprave, koje su proteklih godina potresale Hrvatsku. Za Lupigu Jelić govori o procesu protiv Milana Bandića, o prosvjedu ratnih veterana u Savskoj ulici, o Tomislavu Karamarku i njegovom HDZ-u. Vrlo je zanimljiv njegov pogled na aktualne braniteljske prosvjede i cjelokupne aktivnosti braniteljske populacije u Hrvatskoj. Jelić, također, govori o PTSP dijagnozama na način na koji se malo tko u Hrvatskoj usuđuje govoriti. Najtoplije preporučujemo.

Najveća afera koju je otkrio Tomislav Jelić ona je koja govori o razmjenama gradskih zemljišta za zemljišta privatnih poduzetnika. Jedna od tih razmjena predmet je istrage koja se vodi protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Jelić je, također, bio glavni izvor za aferu Nanbudo, zbog koje je na zatvorsku kaznu nepravomoćno osuđen glavni tajnik HNS-a Srećko Ferenčak te njegov prijatelj Petar Turković. Neki od slučajeva na koje je upozorio javnost – kao što je zaboravljena afera Java, u kojoj je, osnovano se sumnja, gradska tvrtka Robni terminali oštećena za više desetaka milijuna kuna - i danas su predmet istrage Državnog odvjetništva. Drugi pak slučajevi, kao što je također zaboravljeni slučaj Jarunski lopoči, predmet su pravosudnih procesa. Ukratko, hrvatska javnost Tomislavu Jeliću može zahvaliti svoju upućenost u narav vladavine zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, o kojoj će više reći tekuće istrage i budući sudski procesi. Ovaj bivši političar ujedno je i ratni vojni invalid. U borbama kod Novske izgubio je ruku. Osim o pritvaranju Milana Bandića i pokušajima da ga se prikaže kao žrtvu političkog progona, s Jelićem smo stoga razgovarali i o prosvjedu ratnih veterana pred zgradom Ministarstva branitelja u Savskoj. Obrazlažući svoju tezu da bi građani desne i lijeve političke orijentacije u Hrvatskoj danas trebali surađivati, a ne pristajati uz manipulacije što ih nude političke stranke, Jelić je razgovor otvorio govoreći o neoliberalizmu.  

U Hrvatskoj imamo državu koja služi zaštiti kapitala (FOTO: Lupiga.Com)

- Neoliberalizam je stvorio novo božanstvo, a to je profit. Sve je podređeno profitu i zbog njega se gaze sve vrijednosti. U takvim okolnostima čovjek postaje najobičnija brojka i nužno zlo. Ljudi to sve češće prepoznaju, a jedan od rezultata su i brojne referendumske inicijative. Pogledajte inicijativu protiv monetizacije autocesta. Uz nju su pristali i desno i lijevo orijentirani. To se događa jer u Hrvatskoj danas nemamo desne i lijeve političke stranke. Sve političke stranke u službi su neoliberalizma i stjecanja profita. One više ne ispunjavaju svoju zadaću, a to bi bio rad za opće dobro. U Hrvatskoj je danas ugrožena opstojnost građana. Čemu služi država? Zaštiti čovjeka. U Hrvatskoj danas imamo državu koja služi zaštiti kapitala i ljudi to prepoznaju. 

Pojasnite nam malo svoju tezu da u Hrvatskoj nema lijevih niti desnih političkih stranaka. 

- Pa nije li Tomislav Karamarko najbolji dokaz da u Hrvatskoj nema ni ljevice ni desnice? On je lutao od Stipe Mesića do Franje Tuđmana, koji su ideološki na potpuno suprotnim pozicijama. Prema tome, on uz prilagođavanje retorike može biti član bilo koje stranke.

Na razgovor s vama odlučili smo se zbog vaše uloge u otkrivanju afera Milana Bandića i gradske uprave Grada Zagreba. Kako tumačite tezu koju s različitih strana nude hrvatskoj javnosti, da je Bandić žrtva političkog progona?  

- U ovih 14 godina koliko je na vlasti u Zagrebu Bandić je zadužio mnoge ljude, mnoge dužnosnike i privatne poduzetnike. Oni mu sad pokušavaju vratiti taj dug. Slažem se s onima koji kažu da je optužnica tanka, vrlo traljava i benigna u odnosu na ono što se radilo posljednjih 14 godina, ali niti koliko je crno pod noktom ne slažem se s onima koji kažu da je progon politički motiviran. Pa zar nismo svjedoci afera koje su se u Zagrebu događale! Treba li uopće spominjati jedinične cijene radova u Zagrebu. Onaj famozni kiosk na Črnomercu je plaćen 5,5 tisuća eura po kvadratu. Hej! Sjetite se cijene montažnih WC-a u Dubravi ili mora drugih poslova koji su mogli biti nekoliko puta jeftiniji nego što su plaćeni. Sjetite se razmjena zemljišta, afera u gradskim poduzećima. Ako nema razloga za istragu Bandićevog rada, onda nikog u ovoj zemlji ne bi trebalo istraživati. 

Kako će se razvijati proces protiv Bandića?

- Ako optužnica ne bude značajno proširena mislim da će to biti fijasko, a ima na desetke primjera gdje se optužnicu može i treba proširiti. Sjetimo se samo slučaja Java. To je slučaj koji pokazuje da su sve strukture društva u kriminogenoj hobotnici. Robni terminali su u toj aferi ostali bez 90 milijuna kuna i to na temelju antedatiranog aneksa ugovora. Čovjek koji je za to odgovoran i dan danas radi na Robnim terminalima i nije kazneno gonjen. Meni su u DORH-u rekli da je otvoren slučaj Java broj dva, u koje se pokušava utvrditi tko stoji iza cijele te priče. Imam saznanja tko iza toga stoji. Uz ime tog čovjeka obično se veže i dodatak – kriminalno podzemlje. 

Niste likovali kad je Bandić zatvoren, iako već desetak godina radite na otkrivanju gradonačelnikovih afera, odnosno afera gradske uprave.  

- Smatram da njega sad ne treba cipelariti. O glupostima koje je napravio na dužnosti koju je obnašao govorio sam kad je bilo vrijeme da se o tome govori. Upozoravao sam što radi i bio uvjeren da dan njegovog pritvaranja mora doći. Uvjeren!

Bio sam uvjeren da će doći dan Bandićevog pritvaranja (FOTO: Lupiga.Com)

Tko Vam je javio da se to dogodilo?

 - Javio mi je prijatelj iz Zagreba. Bio sam tog dana na Pašmanu. Baš tog dana, na ručku kod prijatelja, razgovarali smo o Bandiću. Rekao sam mu, Borise moj dragi, ako taj čovjek jednog dana ne bude pravio društvo Ivi Sanaderu, onda mi kao država i društvo nemamo nikakve šanse. Kasnije su mi iz Zagreba javili da je uhićen. 

Kako ste reagirali na tu vijest?

- U prvom trenutku reagirao sam emotivno. Bilo mi je drago da su istražni organi napokon počeli raditi svoj posao; da su zatvorili jednog političara koji je još uvijek aktivan i moćan. S druge strane, kad sam sjeo i razmislio o svemu, rastužio sam se. Bilo mi je žao, jer sam se prisjetio svega što se u Zagrebu događalo kroz proteklih petnaest godina, a prošlo je nekažnjeno. Bandićevo uhićenje treba gledati iz više kuteva. Jedan od najbitnijih jest onaj koji ukazuje da Milan Bandić u protekle tri godine nije radio ništa što nije radio 2005., 2006. ili, primjerice, 2007. godine. Pitam se zašto taj čovjek nije procesuiran nakon sklapanja štetnog ugovora o kupnji zemljišta Zagrepčanke. Niti dan danas Grad Zagreb i Zagrebački holding s tim zemljištem ne mogu napraviti ništa, jer s njega nisu skinuti tereti. To se danas ne može niti prodati, jer vlasništvo nije čisto. Pokušavali su u dva navrata u javnim natječajima i ništa od toga. Da je Bandić tada procesuiran sve bi bilo drugačije. Tada je politika imala svoje prste u odluci da se na njega ne ide, a ne danas, kao što mnogi misle. 

Što se u zagrebačkoj politici promijenilo u odnosu na vrijeme kad ste i Vi u njoj aktivno sudjelovali?

- U ono vrijeme Bandić je imao kakvu takvu oporbu u Zagrebu. Danas gotovo da je uopće nema. Nije li čudno da niti jedna oporbena stranka nije imala konferenciju za novinare nakon njegovog uhićenja, na kojoj bi dala svoj stav o tome? Niti jedna oporbena stranka nije održala tiskovnu konferenciju i nešto o tome rekla. Oni nemaju svog stava. Što to govori? Kad smo moje društvo i ja bili u HDZ-u, kad se Bandić one nedjelje napio i izazvao prometnu nezgodu, mi smo već u nedjelju navečer izdali priopćenje za medije u kojem smo rekli svoj stav. Danas nema konferencija za novinare na kojima bi stranke govorile o njegovom privođenju. Zar vam to nije čudno?

Kako to da ste svojedobno napustili HDZ i odlučili otići u stranku Ivića Pašalića?

- S Pašalićem sam išao jer je tamo otišao veliki broj ljudi kojima sam vjerovao, kojima vjerujem i kojima ću, ako se nešto bitno ne promijeni, vjerovati do smrti. Što se mene tiče, ti ljudi su hrvatski domoljubi u onom duhu i vrijednosnom sustavu u kojem sam i ja. Oni gledaju Hrvatsku sličnim očima kao i ja. Vjeruju da država može funkcionirati samo ako je pravna i pravedna.

U ratu ste izgubili ruku?

- Da. 

Gdje? 

- Kod Novske.

Od granate?

- Da. Bio sam jedan od osnivača prve dragovoljačke postrojbe u Hrvatskoj, iz koje je poslije proizišla 101. brigada. Osnovali smo je 24. rujna 1991. godine, a prvi teren nam je bio Novska. Bilo je to prije nego je službeno osnovana Hrvatska vojska. 

Tomislav Karamarko suviše je ucjenjiv da bi mogao biti premijer (FOTO: Lupiga.Com)

Pitam Vas to kako bi došli na novu temu: prosvjedi branitelja u Savskoj. 

- Smatram da branitelji imaju razloga prosvjedovati, a da sam na mjestu ministra Matića ne bih pitao svog premijera što da radim, nego bih otišao među te ljude i rekao: ja sam jedan od vas, dijelim s vama sudbinu pa izaberite nekog od vas tko će to raditi bolje od mene i ja ću to predložiti premijeru. Drugo, bio bih sretan da su ti branitelji prosvjedovali kad su Ivo Sanader i Jadranka Kosor kod njih inzistirali da sedam posto dionica INA-e iz Braniteljskog fonda prodaju Mađarima, što je oduzimanje suverenosti Republici Hrvatskoj. Unutar braniteljske populacije sazrelo je vrijeme da se pročešlja rad određenih ljudi, napose onih koji su bili u upravnim odborima državnih institucija, a posebno Braniteljskog fonda. 

Zar to što u Sanaderovo vrijeme nije bilo braniteljskih prosvjeda, a bog zna koliko je novca tad opljačkano, nije najbolji pokazatelj da braniteljskom populacijom, uz pomoć nesmjenjivih predsjednika braniteljskih udruga, orkestrira Hrvatska demokratska zajednica?

- Zato i kažem da je došlo vrijeme da braniteljska populacija pročešlja rad svojih članova.

A tko bi taj rad trebao pročešljati? To su ljudi koji se bore protiv ćirilice i imaginarne Jugoslavije. Oni nikad nisu govorili o pravim problemima ove zemlje. 

- Bio bih sretniji da se unutar braniteljske populacije počnu otvarati problemi koji tište budućnost ove države, a to je prije svega pravosuđe. Mislim da je pravosuđe rak-rana hrvatskog društva. 

Zašto Vi ne prosvjedujete u Savskoj? I vi ste ratni vojni invalid, a kažete da branitelji imaju razloga prosvjedovati. 

- Zato što imam osjećaj da iza prosvjeda stoji vrh HDZ-a, a ovaj vrh HDZ-a po meni je gori od onog što je tom strankom upravljao u vrijeme Ive Sanadera. Zbog toga nisam tamo, a ne zato što se ne bih solidarizirao sa zahtjevima branitelja. 

S kojim biste se zahtjevima solidarizirali? Javnost danima nije znala što prosvjednici zapravo žele. Znali smo tek da su tamo zbog izjave Bojana Glavaševića o oboljenjima od PTSP-a. A kad smo kod toga, zar nije neobično da imamo toliki postotak oboljelih od PTSP-a? Ako taj postotak usporedite s postotkom oboljenja u, primjerice, američkoj ili izraelskoj vojsci, vidjet ćete da su hrvatski vojnici kudikamo podložniji PTSP-u nego američki i izraelski. Zar vama to nije čudno?   

- Nitko od tih branitelja nije sam sebi napisao rješenje da boluje od PTSP-a. To najbolje govori o hrvatskom sustavu i institucijama države. I sam ministar je bolovao od PTSP-a, pa je poslije kod njega PTSP-a nestalo kako bi mogao postati ministar. Sudeći po njegovim javnim nastupima, ja nikad nisam vidio da on boluje od te bolesti. Također, vjerujem da je značajan dio branitelja iz socijalnih razloga išao za tim da ostvari neka materijalna prava kroz potvrdu da boluje od PTSP-a. Možemo tu sad govoriti o moralu onih kojih su to napravili, ali ja bih radije govorio o institucijama koje su im to omogućile. 

Dakle, zahvaljujući trulom sustavu i korumpiranim liječnicima mi smo danas u poziciji da stečena prava imaju mnogi koji ih objektivno nisu zaslužili. Dobio je tko je što tražio. To je jasno kao dan i to je jasno svima, ali o tome nitko ne želi govoriti. 

- Točno, mi imamo političare koji žive od izbora do izbora. Mi nemamo državnike koji su spremni lupiti šakom o stol, obratiti se narodu i jasno progovoriti o problemima s kojima smo suočeni. 

Razotkrivao sam Bandićeve afere jer je to bio moj posao (FOTO: Lupiga.Com) 

Čemu onda takav napad na Bojana Glavaševića? Bar se našao netko tko se usudio o tome progovoriti. 

- Nemojte zaboraviti da mi imamo puno ljudi koji su uistinu oboljeli od PTSP-a. To se ne može dovoditi u pitanje. Što se tiče lažnih dijagnoza, mislim da bi tu temu morali otvoriti sami branitelji.

Zašto bi je otvarali kad će mnogi koji se izdaju kao oboljeli od PTSP-a, a dijagnozu su dobili iako zapravo nisu oboljeli, tako ostati bez naknada koje imaju?

- Branitelji će je morati otvarati jer će u suprotnom ostati bez onog za što su se borili, a to je Hrvatska. Ako nastavimo ovako, ako nastavimo ovim tempom, država će izgubiti svoj smisao. 

Ne očekujete valjda da tu temu otvaraju Josip Klemm i Mirko Ljubičić Šveps?

- Nemojmo zanemariti da u braniteljskoj populaciji ima i veliki broj intelektualaca, odnosno ljudi koji objektivno sagledavaju stanje stvari. Oni su se makli u stranu i neopravdano prepustili mjesto ljudima koji se isključivo bore za svoje interese. Tako je i u ostatku društva. Preslikajmo to na Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Oni sjede sa strane, očekuju svoju dvanaestinu iz proračuna i uopće se ne javljaju da progovore o devijacijama u društvu. Šute i baš ih briga. A stotine milijuna su uložene u njihovo obrazovanje. 

Recite nam za kraj, što vas je motiviralo da s takvom predanošću pokušavate rasvijetliti rad gradske uprave koji ste smatrali kriminalnim? Drugi gradski zastupnici odlučili su šutjeti pa su mnogi od njih još uvijek aktivni u politici. 

- Ja sam početkom devedesetih svoju glavu stavio na panj za Hrvatsku, a kasnije sam živio za ono za što sam se borio. Nisam razmišljao da mi je uzeti milijun, dva, tri, pet ili deset pa osigurati svoju djecu i unuke, kao što je dio ljudi radio. Vjerovao sam i danas vjerujem u to da Hrvatska može služiti svom građaninu samo ako je pravna i pravedna. A što je uloga predstavnika naroda u predstavničkom tijelu? Da nadgleda kako izvršna vlast troši proračunski novac i kako se odnosi prema javnim dobrima. To je bila moja uloga, za to sam bio plaćen i radio sam to najbolje što sam znao i mogao. 

Kasnije ste se kandidirali na izborima za Gradsku skupštinu, ali niste prošli. Građani Vaš rad nisu prepoznali. 

- To govori da smo nezrelo društvo, da šira javnost ne prati rad predstavničkih tijela vlasti i ne zna tko to radi dobro, a tko loše. Zato nam i jeste ovako kako nam je danas. 

 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com