ULAZ SLOBODAN I BEZ NAMETA NA PAMET: Predrag Lucić i Boris Dežulović predstavljaju 'Melodije koke i Kolinde'
Nakon Melodija sela i Bruxellesa, Melodija garde i estrade, Melodija Bljeska i Oluje, Melodija križa i pršuta, Melodija kurbi et oporbi, Melodija bijede i pobjede, Melodije broša i ološa, Melodije borbe i pretvorbe, Melodija vode i slobode, Melodije smutnje i pomutnje, Melodije truba i goluba (neka nam oproste sve Melodije koje smo zaboravili spomenuti) na red su došle Melodije koke i Kolinde.
Predrag Lucić i Boris Dežulović prilikom prošlog gostovanja u No sikirikiju (FOTO: Lupiga.Com)
Kakvi se sve hitovi kriju iza ovog naslova najbolje ćete otkriti ako se u subotu navečer uputite u zagrebački No sikiriki, koji se, ako kojim slučajem to ne znate, nalazi na adresi Nova cesta 88, nedaleko Trešnjevačkog placa. Početak Melodija najavljen je za 20:30 sati, a vremenska prognoza govori nam kako će u to vrijeme već danima najavljivani snijeg prestati padati.
O samim autorima ne treba puno govoriti, a sami sebe svojevremeno su se predstavili ovim riječima:
Predrag Cune Lucić, The Voice, na hrvatskoj sceni poznat kao Onaj Kojemu Ne Treba Mikrofon. Pučki genij koji dvadeset godina vrijedno prepjevava suvremenu hrvatsku povijest, narodni pjesnik koji je iz svojih izabranih radova izbacio više pjesama nego što ih je Johnny Štulić objavio, strah i trepet hrvatskih izdavača, čovjek koji je Algoritam doveo na rub propasti, među kolegama poznat kao jedini kojemu Kruno Lokotar ne smije kratiti rukopise.
Onaj Desno Od Lucića Što Otvara Usta (FOTO: Lupiga.Com)
Boris Dežulović Tozovac, Compay Segundo, vječiti samozatajni drugi glas, poznat kao Onaj Desno Od Lucića Što Otvara Usta. Čovjek-Kolumna koji je iz knjiga izabranih tekstova izbacio više kolumni nego što je Lucić za života napisao pjesama, strah i trepet novinskih čitatelja u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, iznenadan i nepredvidiv kao hrvatska nogometna liga, među kolegama poznat kao čovjek koji nikad nije pisao kolumnu za Novu Makedoniju.
Svojedobno nam je u intervjuu za Lupigu Lucić objasnio kako je nastao ovaj satirično-pjesnički kabare, koji na zadovoljstvo mnogih traje već gotovo devet godina.
"Predstava koja se ne igra nego događa u kafanama" (FOTO: Lupiga.Com)
„Ta je priča počela slučajno, s nakupljenim gradivom koje je samo trebalo uobličit u neku novu formu, gdje bismo se osjećali dobro kao i kada smo radili novine. Budući da ni Ferala ne bi bilo bez kafanske zajebancije, sama od sebe je došla ideja da pjesme čitamo i pjevamo za stolom, uz vino i cigarete, i da publika po mogućnosti uživa u istim porocima. Nastala je tako, ajmo reć, predstava koja se ne igra nego događa i u kafanama i u kazalištima, i u kockarnicama i knjižnicama, i na brodovima i u domovima kulture“, rekao nam je Lucić.
U No sikirikiju su Cune i Tozovac gostovali u studenom 2013. godine s „Melodijama kome i Komore“, a tada je uigrani dvojac u nastupu, koji je potrajao gotovo tri sata, oduševio publiku, koja je sve do zadnjeg mjesta napunila Lupigin „kućni bar“. Što vas otprilike očekuje ove subote najbolje možete vidjeti u video prilogu koji je Lupiga snimila prilikom tog nastupa.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Lupiga.Com
Dva brata uboga je.. jedan drugoga.