Aleksandar Hemon, jedan od poznatijih bosanskohercegovačkih pisaca, već godinama s adresom u Americi i Njemačkoj, svoju novu knjigu „Bejturan i ruža“ nedavno je predstavio u Rijeci, u novootvorenoj V.B.Z.-ovoj knjižari na riječkom korzu – što je ujedno bilo i prvo književno gostovanje u ovim prostorijama. 

U Hemonovom društvu na promociji, moderator razgovora bio je Drago Glamuzina, hrvatski pisac – koji je ujedno i glavni urednik V.B.Z.-ovog izdanja ovog romana – a u konverzaciju je bio uključen i Ivica Đikić, također, hrvatski pisac te scenarist i novinar. Za prijevod na bosanski jezik, za sarajevskog izdavača – Buybook – bila je zadužena Irena Žlof, Hemonova stalna prevoditeljica, koja je, kao i sam Hemon, također iz Sarajeva. 

Radnja romana „Bejturan i ruža“ započinje davne 1914. godine u Sarajevu kada austrougarski nadvojvoda Franz Ferdinand stiže u grad, a kako nam povijest kaže nakon atentata kojeg je počinio Gavrilo Princip stvari više neće biti iste. Počet će Prvi svjetski rat, a životi Sarajlija „preko noći“ će dobiti život na koji se tek moraju navići. Rafael Pinto, sefardski Židov i farmaceut, te njegov suborac Osman, Bošnjak i vojnik, suočavaju se s ratom i zajedno putuju kroz opasnosti i avanture koje ove putešestvije nose. Vođeni su jedino ljubavlju i zajedničkom sudbinom. Upoznaju se na frontu, točnije u Galiciji (današnjoj Ukrajini), tijekom Prvog svjetskog rata i zaljubljuju jedan u drugog. Zajedno uspijevaju preživjeti rat. No, nakon rata padaju u ruke špijuna i stižu čak do kineskog Šangaja.

Hemon je jedan od rijetkih, koji se usudio, ne dirajući povijesne činjenice kakve jesu, događaje iz Prvog svjetskog rata, društvene i političke prilike Sarajeva tridesetih godina prošlog stoljeća, austrougarsko uređenje, logor u Taškentu (današnji Uzbekistan) i tadašnje sukobe u istočnoj Aziji, te Britaniji i Njemačkoj, imperijaliste i kolonizatore, prikazati kroz zaljubljene oči dva izbjegla muškarca različitih kultura iz Bosne, za vrijeme jednog od najozloglašenijih ratnih razdoblja u svijetu od 1914. do 1918. godine.

„To je sve ono čime se ja bavim, odnosno o ljudima koji drugačije nisu upisani u povijest. Eliminirani su iz povijesti, a povijest je narativ velikih događaja i velikih vođa. Ima i dosta akademske scene koja ne podražava taj narativ, ali ja sam te povijesne knjige uvijek čitao. Popularni koncept povijesti je takav upravo“, reći će Hemon u razgovoru za Lupigu nakon promocije.

"Za mene je Danilo Kiš važan, nevezeno samo za ovaj roman, već zato što je imao osjećaj odgovornosti prema povijesti" - Aleksandar Hemon (FOTO: Tanja Kanazir)

Rabih Alameddine, američki pisac i slikar, te recenzent ovog romana rekao je sljedeće: „Bejturan i ruža Aleksandra Hemona jedan je od najboljih romana koji sam ikada pročitao i, kao sve velike priče, odbija da ga se smjesti u ladicu. To je roman ceste, priča o imigrantima, priča s duhovima, portret jedne obitelji, misterij, povijesni ep, ratni roman i, da, ljubavna priča – on je sve to, i više, pothvat neobuzdane književne bravure. Ukratko, remek-djelo“. 

Roman „Bejturan i ruža“, odnosno na engleskom jeziku „The World and All That It Holds“ ili na njemačkom „Die Welt und alles, was sie enthält“, na ovim stranim jezicima nosi totalno drugačiji naziv od bosanskog prijevoda, samo zbog autorove inicijative. Bejturan, odnosno pelin, na engleskom jeziku bi značilo wormwood, ili u prijevodu „crvljivo drvo“, što se Hemonu nikako nije sviđalo, pa je stoga morao intervenirati. 

Inače, roman je nastao kada je autor pronašao kasete Flory Jagode, pjevačice na ladinu (jezik sefardskih Židova iz Španjolske koji su se u velikom broju naselili u BiH krajem 15. stoljeća), koja je bila rođena Sarajka i jedna od rijetkih sarajevskih Židova koji su preživjeli Holokaust. Emigrirala je u Sjedinjene Države 1947. godine gdje je snimila album „Kantikas di mi Nona“ („Pjesme moje bake“). Nekoliko godina kasnije snimila je album sefardskih židovskih pjesama pod nazivom „Memories of Sarajevo“ – što je jedan od razloga nastajanja romana, a drugi bi bio špijunski memoar Colonela Fredericka Baileya, britanskog oficira, naziva „Mission to Tashkent“ iz 1920 godine. Kako kaže autor romana, jedan pisac je ipak bio značajan u stvaranju „Bejturana i ruža“.

„Nema nekih posebnih romana koji su utjecali na ovo djelo, osim onih izvora koje sam pročitao za potrebe pisanja. Za mene je Danilo Kiš važan, nevezeno samo za ovaj roman, već zato što je imao osjećaj odgovornosti prema povijesti i još uvijek mi to znači. Osjećaj odgovornosti kao romanopisac i iskustva ljudi koji su sistemski eliminirani iz povijesti. To je knjiga koja je nastajala 13 godina, i sve unutar tih godina što se događalo, utjecalo je na knjigu“, potvrđuje pisac. 

Govori nam i kako inače dugo razmišlja o stvarima onda kada piše, ali one završe u tom momentu u kojem ih napiše. Naravno, u njegovom pisanju ima korekcija i strukturalnih promjena, ali se one poklapaju s jednom idejom. Razlog zašto je to tako dugo pisao je, kaže, kompliciran, ali u tom periodu napisao je i četiri druge knjige i scenarije. Način na koji to radi omogućava mu da se stvari ne miješaju. 

„Ja to zamišljam da kada bi sve stvari koje me zanimaju stale u jednu knjigu, ne bih ih mogao razdvojiti, a ovako ih mogu razdvojiti, pa se stoga ovaj roman bavi specifičnim vremenom, prostorom i likovima“, dodaje Hemon.

Drago Glamuzina, Aleksandar Hemon i Ivica Đikić (FOTO: Tanja Kanazir)

No, ovaj roman uspio se ipak uplesti u muzičke vode. S obzirom na to da je Hemonov prijatelj, Damir Imamović, jedan od najpoznatijih sarajevskih interpretatora sevdaha, muzičke tradicije s tla Bosne i Hercegovine i koji je dobitnik mnogih međunarodnih priznanja, suradnja među njima dvojicom je bila sasvim očekivana. Hemon voli način na koji Imamović svira sevdah, a on je ujedno akademik i istražuje, pored ostalog, položaj LGBT osoba u povijesti, ali i kako su one inkorporirane u sevdah. Stoga, Hemon odlučuje da će Pinto i Osman jedan drugom pjevati pjesme sevdalinke. Imamoviću se svidjela ideja, a naročito što se i sefardska muzika preklapa za sevdalinskom tradicijom pa su snimili album u Smithsonian Folkways, jednoj od najvećih produkcija tradicionalne muzike u Americi. Pjesme s ovog albuma, u sebi kriju i neke sefardske pjesme i sevdalinke koje je Imamović prilagodio za potrebe ovog romana s novim verzijama tekstova. Album nosi isti naziv kao i knjiga, odnosno “The World and All That It Holds“, a poslušati ga možete na ovoj Youtube poveznici. 

Ovaj roman o egzilu, ljubavi i Sarajevu, kako nam objašnjava Hemon, nije tipični ep koji u sebi sadrži maskuline epitete junaštva i nacionalizma, kao na primjer, u „Epu o Gilgamešu“. Njegovi likovi se ne vraćaju doma, kao u Homerovoj „Odiseji“. Iako bi se Osman vratio u svoje rodno Sarajevo, Pinto ga odgovara od toga. Ali ipak postoji jedna važna odrednica romana. Glavna nit – nostalgija – kao gajtan, provlači se kroz cijeli roman. 

„Nostalgija je ovdje kompliciranija, zato što dva glavna junaka Osman i Pinto, koji imaju takoreći jedno sretno razdoblje kada žive i spavaju zajedno – vole se. No, Osman želi da se vrati u Sarajevo, a Pinto kaže: 'Ako se vratimo u Sarajevo, nećemo moći živjeti zajedno' i to ustvari znači da Pinto nije u stanju da konstruira Sarajevo kao retroaktivno utopiju gdje će oni biti sretni kao što su sada nesretni. U tom smislu je kompliciranije. Ja sam odbacio tu početnu ideju da je njihova emotivna motivacija zapravo nostalgija. Ovo je knjiga koja se ne bavi direktno nostalgijom, ali postoji očigledno u tom svijetu“, zaključuje autor djela. 

Inače, Aleksandar Hemon do sada je objavio zbirke priča „Pitanje Bruna“, „Ljubav i prepreke“ i „Knjiga mojih života“; zatim romane „Čovjek bez prošlosti“, „Projekat Lazarus“ i „Kako su nastali Ratovi zombija“; ali i memoarske knjige „Nije ovo tvoje“ i „Moji roditelji“. Dobitnik je brojnih značajnih nagrada. Predaje kreativno pisanje i izražavanje na američkom sveučilištu Princeton, a usput se bavi i DJ-ingom te pisanjem scenarija. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Tanja Kanazir

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.