„NEMILA HAJKA“: Umjesto isprike Martini Mlinarević, organizatori napali Edu Maajku i Zabranjeno pušenje
Nakon što se doznalo da je otkazano gostovanje književnice Martine Mlinarević na Evergreen Festu u bosanskohercegovačkom Čitluku, gdje je 20. kolovoza trebala predstaviti svoju novu knjigu „Huzur“, oglasili su se i organizatori festivala, koje smo još jučer kontaktirali s molbom da nam pojasne kako je došlo do otkazivanja gostovanja poznate spisateljice. U svom odgovoru istup Martine Mlinarević nazivaju „nemilom hajkom“, a iskoristili su priliku i da se obračunaju sa nekim svojim drugim gostima. Naime, Edu Maajku koji je na festivalu nastupao ove godine, kao i Davora Sučića iz Zabranjenog pušenja, izravno su optužili za provociranje i neprimjerene šale.
„Poštovani, slijedom nemile hajke obraćamo se s priopćenjem. Nakon objave Martininog nastupa zaprimili smo ružne komentare povodom njezinog nastupa zbog njezinih javnih istupa te smo je kontaktirali i izvjestili o istima. Odluka da događaj otkažemo je bila na Martinin prijedlog koji smo i prihvatili, a sve sa ciljem izbjegavanja bilo kakvog mogućeg incidenta. Osobno mislim da bi Martinin događaj protekao u odličnoj atmosferi kao i dva njena dosadašnja nastupa na Evergreen Festu. Razlozi našega opreza dolaze od prethodnih nemilih događaja gdje su se izvođači (Edo Maajka i Davor Sučić, poznatiji kao Sejo Sekson ) odlučili na provociranje publike neprimjerenim vicevima o Međugorju koje se nalazi u neposrednoj blizini te je svima nama u srcu. Podržavamo pravo na drugo mišljenje, ali osuđujemo svaki vid izrugivanja na toj osnovi. Cilj ovoga projekta bio je da doprinese društveno-kulturnom boljitku našega Brotnja, a ne da se preko njega vode bilo kakve bitke i skupljaju bodovi. Tužni smo zbog nastale situacije u kojoj je najveći gubitnik ovaj festival kojem je ovim ugrožena daljnja egzistencija. Cijenimo i zahvalni smo svima koji su nam se obratili za objašnjenje bez prethodne osude“, stoji u reakciji Evergreen Festa u kojem očito ne shvaćaju da je hajka upravo ono što proživljava Martina Mlinarević. Kako bi to shvatili dovoljno je bilo samo da pročitaju komentare na društvenim mrežama u kojima se sije nevjerojatna količina mržnje prema književnici.
Plakat festivala sve sa sponzorima i imenom Martine Mlinarević (IZVOR: Evergreen Fest)
Na ovakav stav organizatora oglasila se i Martina Mlinarević. Tvrdnju da je ona sama tražila da se otkaže književna večer na kojoj je trebala biti gošća, komentirala je tako što je objasnila da ima dovoljno poštovanja prema svojim prijateljima koji su organizatori Evergreen Festa, da neće objavljivati njihovu prepisku.
„Samo ću reći da nijednom riječju nitko nije rekao meni da ipak idemo u realizaciju književne večeri unatoč pritiscima. Nijednom jedinom riječju. Povod našeg razgovora bila je sama činjenica da zaprimaju užasna negodovanja od strane ljudi, a zatim i od strane pokrovitelja, što mi je Anđelko objasnio. Iskreno mi je bilo teško, kao što mi je i sad teško da čitam ovo, jer sam im u tom trenutku i pristupila kao svojim dugogodišnjim prijateljima zbog kojih sam bila šokirana i užasnuta da ih ja dovodim u bilo kakvu neugodnu situaciju, jer znam koliko su sebe uložili u festival svih ovih godina. Oni nisu rekli ljudima kojima sam sporna i sponzorima koji su negodovali zbog mog nastupa da će isti ipak održati. Oni nisu stali iza mene i svog plakata, programa i najave. Ali meni jesu rekli da sam veliki problem. Da ne shvaćaju zašto. Da primaju užasne riječi, prijetnje i da su se uključili veliki pokrovitelji koji im stvaraju probleme. Anđelko je napisao da tek sada donekle razumije kako mi je podnositi sve to što godinama podnosim“, objasnila je književnica.
Osvrnula se i na neobičan poriv organizatora da u reakciji na njen „slučaj“ napadnu Edu Maajku i Davora Sučića.
„Nijednom jedinom riječju nisu izrazili želju da me nakon zaprimljenih prijetnji i dalje ostave u festivalu. Naprotiv, ovdje je kao što se iščitava u priopćenju gdje se ograđuju i od Ede Majke i Seje Seksona i njihovih nastupa i viceva na koncertima, po ko zna koji put podvijen rep pred fratarlukom, moćnicima, sponzorima, strankom na vlasti. Upravo to je bio razlog mog reagiranja. Da se ove stvari dešavaju na dnevnoj bazi u Hercegovini. Da ljudi prijete, brane nastupe, uvjetuju slobodu izražavanja, zahtjevaju goste i mijenjaju raspored. Da se šuti i klima pred strankom, pred Crkvom, pred Gospom poštaricom što bi rekao Franjo The Great. Poltronski, beskičmeno. Zbog naše djece se mora reći šta se ovdje radi, koliko se ljudi zastrašuju, koliko moraš biti podoban i koliko klimati glavom da bi mogao funkcionirati, koliko se s oltara i stranke vuku konci cjelokupnog hercegovačkog postojanja. U ime toga sam odlučila reagirati, jer čitav svoj život živim i radim ovdje“, zaključuje Mlinarević poručujući kako zadnjih godina proživljava „teror javnog linča“ i da će nastaviti govoriti o tome.
Nakon prozivanja organizatora Evergreen Festa Lupiga je kontaktirala i, za provokaciju optuženog, Edu Maajku, kojeg je ova informacija, kao i priča o „provokaciji“ poprilično zatekla.
"Samo zlonamjerni ljudi moju su šalu mogli shvatiti kao provokaciju" (FOTO: Lupiga.Com)
„Ne mogu vjerovati. Stvarno ne mogu. Mislim da osoba koja je napisala ovu reakciju u ime festivala uopće nije bila na mom koncertu, jer inače ne bi mogla napisati da sam ja nekoga provocirao. Ovo je što se mene osobno tiče, a i mog benda, bio jedan od najljepših koncerata u mojoj karijeri. Bila je nevjerojatno fantastična atmosfera i povezanost nas na pozornici i publike. To se moglo doslovce napipati. Baš smo uživali, i mi, a vidjelo se i publika. Moja šala o otvaranju coffeeshopa u Međugorju nema apsolutno nikakve veze s provokacijom i samo zlonamjerni ljudi to mogu makar i pomisliti“, rekao nam je Edo Maajka.
Dodaje kako je Međugorje doživio kao vrlo opušteno i pozitivno mjesto te da je uživao u dvodnevnom boravku u tom kraju tijekom festivala.
„Nisam imao pojma da postoje lovovi na vještice, kao što je ovaj slučaj“, zaključio je i primijetio da ovakva reakcija organizatora nimalo ne odgovara slici koju je stekao tijekom boravka u Čitluku i Međugorju.
Tekst ćemo završiti poentiranjem Martine Mlinarević: „Da postoji pripizdina gdje se nonšalantno zvrcne i samo skineš s programa onog koga ne želiš, da postoji pripizdina gdje ne smiješ misliti drugačije od unisonog kolektiva, da ćeš imati muda progovoriti od zastrašivanjima, prijetnjama i negodovanjima upućenim organizatorima festivala, svojim prijateljima, a na kraju će te i oni posrati. Marta nikad da nauči. Azerbejdžan da vam nude, odavde bježite!“
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Faceboook/Martina Mlinarević
76 umetnika (pjesnika, pisaca....) su nacisti i domaći im pomagači zaklali za vreme II svetskog rata? Takva gimnastika nastavlja se i u ovim vremenima kada je poželjno eliminisati pisce borce za humanost!
a mi smo nekada čitali ovakve rečenice o herojskim godinama ovih prostora, no sada u državama bivše sfrj vladaju oni koji su izgubili II svetski rat pa ovoga više nema:
''Nastupila je 1942. godina. Ilegalni narodnooslobodilački front u Zagrebu postaje
sve masovniji i snažniji. Istodobno okupatorsko-ustaški režim zavodi sve teži i okrutniji
teror. Sistemom zabrana, hapšenja, progona i ubijanja ustaška policija nastoji prije svega razbiti organizaciju Komunističke partije i SKOJ-a i tako obezglaviti narodnooslobodilački pokret i široku mrežu Narodne pomoći, narodnooslobodilačkih odbora, Antifašističkog fronta žena i Saveza mlade generacije. Ali u tome nikako ne uspijeva. Nakon svakog prodora u organizaciju, hapšenja ili ubijanja, ponovo niču nove organizacije, a u redove oslobodilačkog pokreta svrstavaju se novi antifašistički borci. Djeluju udarne grupe, likvidiraju se konfidenti, vrše sabotaže i diverzije, a sve je više onih koji odlaze u partizane. Valja naglasiti
odlazak članova Hrvatskog narodnog kazališta, Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića.
Preko Zagreba je u partizane otišao i dr Ivan Ribar.
Ilegalni zagrebački front bogat je svakodnevnim događajima. Njegova aktivnost
ne prestaje ni za trenutak. Sastanci, dogovori, akcije, skupljanje pomoći, skrivanje ilegalaca, otpremanje u partizane, prenošenje vijesti, agitacija, oružani otpor, prkos u zatvorima i na gubilištima, kao i svi drugi najrazličitiji načini djelovanja nastavljaju se iz dana u dan. 1 tako sve dalje. Cijelu godinu.
O svemu tome iznose svoja sjećanja autori u ovome trećem svesku Zbornika
sjećanja ZAGREB 1941-1945. Oni su najneposredniji sudionici u svim tim događajima.
Vjerno i živo opisuju događaje u kojima su sami sudjelovali. Iz mnoštva manjih i većih
akcija izrasta veličina pokreta, odlučnost i junaštvo građana nepokorenoga grada. Čitaoci su se o tome uvjerili i čitajući sjećanja objavljena već u prva dva sveska Zbornika u kojima su opisani događaji u 1941. godini.
U sjećanjima trećeg sveska Zbornika opisuju se i rasvjetljuju mnogi događaji
iz 1942. godine, pa će ona čitaocima pružiti zanimljivo štivo o onome što se tada događalo u Zagrebu. Neka od njih, kao ona u kojima se opisuje spasavanje djece s Kozare, upravo su potresna i snažno svjedoče o snazi oslobodilačkog pokreta u Zagrebu, u prvome redu o humanosti i pripadanju najvećeg dijela njegovih građana tome pokretu.