Pod naslovom „Kako smo moj frend Ivo Josipović i ja pakirali Gordanu Maliću“, objavljena je ispovjedna humoreska Dražena Ciglenečkog koja plijeni inteligencijom, britkošću i urnebesnom duhovitošću. Ipak, autoru se potkrala jedna nejasnoća koja otežava pravilno razumijevanje štiva, i to u četvrtom pasusu odozdo, u rečenici koja glasi: „Jao, što ćemo sad, gotov sam, govorio je Josipović već na rubu plaća.“ … Blagodareći pismenosti novinara Ciglenečkog, još uvijek ne znamo je li Josipović, kada se zatekne u blizini izvjestitelja Novog lista, sklon plakanju ili plaćanju, naime, je li predsjednik države plačan ili je novinar plaćan.

Piše: Viktor Ivančić

Poštovani,

na Vašem portalu, pod naslovom „Kako smo moj frend Ivo Josipović i ja pakirali Gordanu Maliću“, objavljena je ispovjedna humoreska Dražena Ciglenečkog koja plijeni inteligencijom, britkošću i urnebesnom duhovitošću.

Ipak, autoru se potkrala jedna nejasnoća koja otežava pravilno razumijevanje štiva, i to u četvrtom pasusu odozdo, u rečenici koja glasi: „Jao, što ćemo sad, gotov sam, govorio je Josipović već na rubu plaća.“

VIKTOR IVANČIĆ: Pijunski rat

Iako to novinaru Ciglenečkom ne mora biti poznato, prema važećim gramatičkim normama ispada kako je nemoguće da Josipović bude „na rubu plaća“. U frazi očigledno nedostaje odgovarajuća kvaka ili kratka riječ od dva slova, pa dakle Josipović, s gramatičkog stajališta, može biti ili „na rubu plača“ ili „na rubu da plaća“, ali nikako „na rubu plaća“.

Tako, blagodareći pismenosti novinara Ciglenečkog, još uvijek ne znamo je li Josipović, kada se zatekne u blizini izvjestitelja Novog lista, sklon plakanju ili plaćanju, naime, je li predsjednik države plačan ili je novinar plaćan.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Novilist.hr/Lupiga.Com