Gospođa, iz naroda, odavna u penziji, prišla je štandu i iz torbice izvukla osobnu, pružila mi je i rekla da joj upišem podatke, a ona će se potpisati. "Moramo obraniti našu Crkvu!", rekla je, a ja sam se složio: "Apsolutno!" A kad je potpisala i spremila osobnu, odmakla se zadovoljna obavljenom akcijom, zabrinuto će: "Ma vidite vi šta se sprema?! Žena se operira u muško, onda prestane uzimat hormone i zatrudni. I rodi ko muško! Neće nama muški rađat!"

U njenom svijetu to je pravi horor, a ona se činila uvjerena da će sada u rađaone nahrupiti horde muškaraca. Kao i niz drugih ljudi, iz naroda, nije uopće pročitala što potpisuje niti kako glasi prijedlog referendumskog pitanja. Bilo je dovoljno par zastava, hrvatskih i vatikanskih, te nekoliko parola: SPRIJEČIMO PROGON NEVINIH SVEĆENIKA i SPASIMO ČAST KATOLIČKE CRKVE.

KREĆE SKUPLJANJE POTPISA ZA NOVI REFERENDUM: „Zaštitimo svećenike od progona za pedofiliju“

Cijelu akciju zamislio i jesam kao test iz čitanja - čitanja simbola i znakova, čitanja teksta, kao lakmus razina razumijevanja. Tako smo ukrasili i opremili štand: zastave i parole koje zapremaju cijelo vidno polje. Tekstualni dio bio je izložen, ali ga nisam gurao u prvi plan.

Bilo je dovoljno par zastava, hrvatskih i vatikanskih, te nekoliko parola (FOTO: Hina/Lana Slivar Dominić)

Tekstualni dio imao je dvije razine: prva mi se činila argumentativna, nešto o čemu se može diskutirati i gdje ću kušati retoriku – u tu svrhu služio je naziv građanske inicijative: "Zaštitimo svećenike od progona za pedofiliju" i objašnjenje referenduma. Razina o kojoj ne bi smjelo biti rasprave, ali koja mora biti pročitana i koja se, u stvari, ZAISTA potpisuje, bilo je samo predloženo referendumsko pitanje: Jeste li za to da se Ustavom Republike Hrvatske zabrani kazneni progon svećenika, biskupa i nadbiskupa Katoličke crkve u Hrvatskoj, kao i vjeroučitelja zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta?" Bio sam siguran da ovo "... spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta" nitko pri zdravoj pameti i s trunom nezavisne savjesti ne može potpisati.

Na prvu zastavo-parolašku razinu pao je veliki broj ljudi. Nisu ulazili u tekstualne detalje, zadovoljili bi se mojim muljanjem i agitacijskim fraziranjem. Činilo im se nemoguće da bi se iza zastava i parola moglo kriti nešto sumnjivo, a kamoli loše. Samom sumnjom bi se prokazali kao nevjerni, kao sumnjivi. Ako i jesu pročitali naziv inicijative, naglasak su stavljali na "zaštitimo svećenike od progona", a za ono "za pedofiliju" ne bi ostalo nimalo pažnje.

Malobrojne tvrdokorno sumnjičave sam torpedirao izjavama da kampanja o svećeničkoj pedofiliji nalikuje onima kroz koje su prošle Amerika i Irska, i kroz koju upravo prolazi Čile, a sve te kampanje završile su gubljenjem utjecaja koju je Katolička crkva imala u društvu. Želimo li zaista Hrvatsku u kojoj Crkva neće biti slušana, u kojoj će biti marginalizirana kao neka sekta?

Na prvu zastavo-parolašku razinu pao je veliki broj ljudi (FOTO: Hina/Lana Slivar Dominić)

Na mogućnost da se "Crkva" tretira kao "sekta" mislio sam da "dobar katolik" mora reagirati užasom. I doista, manji broj onih koji se jesu probili i do "za pedofiliju" bio je brzo poražen mojom argumentacijom pa bi potpisali još sretniji jer su njihove dvojbe razriješene – za viši cilj mora se podnijeti i neka žrtva. A u čemu je sama srž katoličanstva ako ne u "žrtvi"?! Dječja guza ne smije nam stajati na putu u hrvatski raj!

Bilo je, istina, i onih malobrojnih koji su se deklarirali kao vjernici, a koji su odbili potpisati. Jedan muškarac pokazao je i križ na lančiću: "Nema šanse da ti to potpišem. Svaku optužbu treba istražiti i krivca žestoko kazniti, tko god on bio!"

Za treću razinu, referendumsko pitanje za koje se zaista potpisivalo, bilo je jako malo interesa. Mladi bračni par s djetetom dugo se zadržao jer je muža mučila tjeskoba. Pročitao je pitanje s očitom nelagodom na kraju, rekao da to ne može potpisati i da to neće niti proći pravnu verifikaciju. Krivnju sam bacio na pravnike iz Inicijative, rekao mu da i meni sada izgleda grubo. S druge strane, i moja mu je procrkvena retorika budila osjećaj lojalnosti. On bi htio da se svećenici zaštite, oni to zaslužuju. I onda se dosjetio genijalnog rješenja: neka im se dade imunitet kakav imaju saborski zastupnici. Nisam se mogao ne oduševiti. Rekao sam da ću rješenje prenijeti pravnicima i da se vidimo na sljedećem potpisivanju.

Na mogućnost da se "Crkva" tretira kao "sekta" mislio sam da "dobar katolik" mora reagirati užasom (FOTO: Hina/Lana Slivar Dominić)

Nekoliko dana kasnije čitao sam objavu Ivana Ike Mandurića, svećeničke ikone referendumijade koja traje. U njoj on piše da se "Crkva bez klera bori na život i smrt", "bori se i krvari narod po štandovima" (valjda se probadaju olovkama ne znajući im pravu svrhu, ili se režu rubovima A4 papira), "učas ostade narod sam kao onda opkoljeni Vukovar", "boj se bije", a kao vrhunac: "Puno je mrtvih koji hodaju... Jer, da su doista i živi, ne bi činili abortuse."

Ovakav bolestan splet grandomanije, nekrofilije, paranoje i militarizma nisam odavno čitao, valjda još od "Muških fantazija" Klausa Theweleita u kojima opisuje njemačke militarističke pokrete poslije Prvog svjetskog rata koji su Hitlera doveli na vlast. Potpuno iste fantazije i ista retorika kao u fra Ike. Čini mi se da smo i mi sve zreliji za firera.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com