Prema Immanuelu Kantu, moralna se vrijednost nekog postupka ne sastoji u posljedicama koje iz njega proističu, nego iz same intencije iz koje je postupak učinjen. Bitno je, da pojasnimo, učiniti nešto ispravno zbog toga što je ispravno, a ne iz nekog drugog motiva. Kant se ne libi društvo i pojedince prozvati „moralnim mizantropima“ i Kant upire prstom na čelne ljude društva kojima je dužnost raditi za druge, za njihovu dobrobit radi kojeg su ih motiva građani izabrali.

Prema Immanuelu Kantu, raditi za druge mora biti dužnost i dužnost kao motiv mora biti imperativ. Neki su ljudi altruisti. Suosjećaju sa drugima i drago im je pomagati drugima. No za Kanta, činiti dobra djela iz suosjećanja „koliko god to bilo ispravno“ nema moralne vrijednosti. Ta činjenica može djelovati kontraintuitivno i može vas na čas zbuniti. Prvo što ste pomislili je svojevrstan paradoks prethodne rečenice, no Kant one koji ustaju u javnom prostoru jer im to čini zadovoljstvo, jasno razlikuje od onih koji to moraju raditi iz motiva dužnosti. I tu Kant podvlači jasnu granicu.

Moralnu vrijednost suosjećanja, moralnu vrijednost „ustajanja“ za druge i njihova prava, Immanuel Kant vidi isključivo kao dužnost. Najviše naravno kao dužnost onih koji su izabrani da takve moralne dužnosti obavljaju. Suosjećanje altruista zaslužuje svakako pohvalu i poticaj, ali ne i poštovanje.

Da je o prstima riječ, o srednjem prstu točnije, vjerojatno vam je postalo jasno već iz uvodne teze u kojoj Kant upire u licemjere. Ostane čovjeku gorak ukus u ustima kada licemjeri, po Kantovom poučku, u nekoga upiru, ili mu pokazuju srednji prst. Da je ovo društvo odavno odbacilo moralnu higijenu, kao osnovu javnog djelovanja svima je jasno, no naši altruisti (dakle oni koji pokazuju srednji prst očekujući nagradu) paradoksalno umjesto društvenog problema u Hrvatskoj postaju – nacionalni junaci. Te moralne mizantrope, koji su jednom kao osnove svojih kampanja navodili borbu za ženska prava, da je ovo društvo osviješteno i da pamti malo više od jučer, ovo bi društvo s gnušanjem odbacilo, možda upravo pozivajući se na Kanta i njegovu "jednadžbu". Ovako, moralne vrijednosti u svrhu politikantstva postaju groteskom, i u tom segmentu mi kao društvo živimo grotesku, a groteska je kada žena koja ama baš ništa nije uradila za ženska prava dok je bila „prva dama Hrvatske“ danas ima moralne hrabrosti bilo kome pokazivati srednji prst.

Dugih pet godina bila je na jednoj od najviših državnih pozicija i što je učinila po pitanju ženskih prava? (FOTO: Wikimedia)

Događalo se u Hrvata čitav niz „buđenja javnosti“ kakvo pratimo ovih dana po društvenim mrežama, bilo je i inicijativa „Spasi me“, kao što je bilo senzibiliziranja javnosti oko „Pravdi za djevojčice“, ali ni u jednom od tih slučajeva nije bilo tada naše altruistice. Pokretalo se, ako se ne varam inicijative za borbu protiv obiteljskog i seksualnog nasilja nad ženama, budila se javnost oko silovanih i brutalno premlaćivanih žena, izlazilo se na ulice zbog djevojke koju je brutalno pretukao famozni Daruvarac, upozoravalo se kako silovane žene trpe stravičnu diskriminaciju pred bolnicama od strane vjerskih sekti i udruga. Pisalo se na tone kolumni i izlazilo na ulice zbog sramotnih „priziva savjesti“ liječnika koji te nesretne i silovane djevojke ostavljaju na milost i nemilost kojekakvim kasapima, upozoravalo se da neka djevojka mogla izvršiti suicid zbog pritiska vjerskih fanatika pred bolnicama.

Paradoksalno, na žalost svih onih žena koje su očekivale zaštitu, čitavo to vrijeme, a govorimo o dugih pet godina, jedna je žena bila na jednoj od najviših državnih pozicija. Na mjestu predsjednice države. Žena na čelu države, moglo je tada lijepo i obećavajuće zvučati ženama ove zemlje koje su trpjele ili će trpjeti nepravdu. Ako već nije podržala ljudska prava, mnogi su mislili da će, po onom Kantovom, vrijednost svog suosjećanja Kolinda Grabar Kitarović usmjeriti na žene, iako je bilo jasno kako nema istinske vrijednosti jer se ne nastupa po dužnosti. I upravo zbog te Kantove „jednadžbe“, ta je žena morala šutjeti, praveći se kako se ništa ne događa u ovoj zemlji osim sportskih događaja koje bi strastveno obilazila.

Ta žena mogla je vratiti dostojanstvo mnogim ženama Hrvatske, mogla je ustajati za njihova prava, mogla je javno govoriti, pokretati institucije … Mogla je puno, puno više od običnog pokazivanja srednjeg prsta. Mogla je, i imala priliku pokazati institucijama, Crkvi, Hodu za život i prolupalim svećenicima, ne samo srednji prst, već cijelu šaku i time spasiti toliko mladih žena. Vratiti im dignitet. Mogla je, i upravo nas tome uči Kant o altruistima, ali nije. Jer je od početka bila moralni mizantrop, jer od početka nije imala motivaciju bilo kome pokazivati srednji prst, već živjeti lijepo i ugodno, putovati i svugdje biti rado viđen gost.

Zar Kolindu Grabar – Kitarović današnji predsjednik Zoran Milanović nije nazvao jednom „primabalerinom“ aludirajući upravo na njen moralni altruizam? Zar bivši predsjednik Hrvatske, Ivo Josipović nije za današnju „pokazivačicu srednjeg prsta“ izjavio, citiramo: „Kod nje imamo sliku, ali nemamo ton“, crtajući nam tim njen politički habitus?

Kada se trebalo "prikrpati" Donaldu Trumpu i zauzeti poziciju koja joj ne pripada, onda je znala zaobići protokol (FOTO: HINA)

Zašto Kolinda Grabar Kitarović nije recimo srednji prst, koji sada pokazuje Miroslavu Škori, pokazala Alojzu Tomaševiću, požeško-slavonskom županu HDZ-a, koji je 2017. godine brutalno pretukao svoju suprugu Maru Tomašević? Da nevolja bude veća, ta se nesretna žena tada obratila upravo Kolindi Grabar Kitarović tražeći je pomoć, ali je njihov susret zbog prezauzetosti predsjednice naprasno odgođen. Zar upravo Kolinda Grabar Kitarović nije ostala suzdržana u silnoj buci koju je izazvala Istanbulska konvencija? Pamtite li tada gdje su bili predsjedničini prsti kada je nestala iz javnosti te ključne dane za hrvatske zakone koji se ne provode?

Nikada ni na jednom prosvjedu, protestnom skupu, nikada u javnosti niti riječi, a danas srednji prst? Nikada javno, hrabro, pošteno, nikada ni uvijeno, u rukavicama, a znala je zaobilaziti protokol kada je svoju naklonost izražavala sportašima, nogometašima ili se „prikrpati“ Donaldu Trumpu, ali nikada kako bi se borila za ženska prava ugrožena u nasrtaju konzervativnog duha koji za žene ima plan povratka u srednji vijek s ulogom rasplodnih strojeva i poslušnih kućanica.

Nikada primabalerina nije podigla svoj prst, nikada ni kažiprst, a kamoli srednji prst. I zbog toga vrijedi vjerovati Immanuelu Kantu. Iz razloga koji nam je tako lijepo predočio - moralna se vrijednost nekog postupka ne sastoji u posljedicama koje iz njega proističu, nego iz same intencije iz koje je taj postupak učinjen. Bitno je, da pojasnimo, učiniti nešto ispravno zbog toga što je ispravno, a ne iz nekog drugog motiva. I tu se vidi tko je čovjek, a tko altruist. Tko je prkosna i pravedna žena, a tko primabalerina.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Privatna fotografija