DOSTA S FALSIFIKATIMA: „Zar je i HRT prihvatila tvrdnju da su zločinci partizani?“
„Sramota je što se HRT na svom teletekstu od 25. kolovoza 2018. godine ispričava Hrvatskom žrtvoslovnom društvu za objavljivanje istine o dječjem ustaškom logoru u Jastrebarskom“, riječi su s kojima započinje svoje priopćenje Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH).
Povod ovom reagiranju je skandalozna objava Hrvatske radiotelevizije od prošlog tjedna u kojem se ustaški dječji logor naziva Dječjim domom za ratnu siročad, dok se partizane koji su 1945. godine oslobodili preživjelu djecu i dokinuli logor, naziva napadačima te se, uz sve to, HRT na stranicama teleteksta ispričava Hrvatskom žrtvoslovnom društvu jer je prvotno objavljeno da se radilo o ustaškom, a ne partizanskom napadu.
Na teletekstu je, za neupućene, stajao ovaj tekst: “Dana 25. kolovoza 2018. na teletekstu HRT-a objavljena je netočna informacija da je tog dana u Jastrebarskom održana prigodna komemoracija u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima 20. stoljeća i 76. godišnjice partizanskog napada na Dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom, budući da se radilo o 76. godišnjici partizanskog, a ne ustaškog napada na Dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom. HRT se ispričava Hrvatskom žrtvoslovnom društvu”.
Istine radi, kažu iz Saveza antifašističkih boraca i antifašista, trebalo bi podsjetiti HRT kako je nakon ustaškog i njemačkog napada na Kozaru 1942. godine tisuće Srba ubijeno, što tijekom napada, a što kasnije u jasenovačkom logoru te da su djeca tih ljudi svirepo oduzeta roditeljima. Inače, u „Dječjem domu“, kako logoru tepaju na javnoj televiziji, bilo je zatočeno preko 3.000 djece, od šest do 14 godina starosti. Već do listopada 1942. godine u logoru je umrlo gotovo 500 njih.
Djeca s Kozare na preodgoju u dječjem logoru (IZVOR: Ivan Fumić, „Djeca žrtve ustaškog režima“, str. 31)
„Otimana djeca, najprije su bila držana u logoru Stara Gradiška u krajnje nehumanim uvjetima. Tek kada je vijest o odnosu prema toj djeci stigla do Zagreba, Dijana Budisavljević (Austrijanka) pokrenula je akciju za spas srpske djece. Dio djece bio je smješten u Sisku, gdje ih je čak 1.600 umrlo u uvjetima u kojima ne bi opstali ni najzdraviji ljudi. Dio djece bio je smješten u Jastrebarskom, u bivše konjušnice kao i u zgradu starog dvorca“, navodi se u priopćenju koje na HRT-u vjerojatno neće nitko ni pročitati.
ZAGREBAČKA PRAVEDNICA DIANA BUDISAVLJEVIĆ: Hrvatski Oscar Schindler bila je žena
Napominje se i kako se već niz godina u Hrvatskoj falsificiraju događaji iz Drugog svjetskog rata, a da falsifikatori povijesti, kojima se, objašnjavaju u priopćenju, ni na koji način ne suprotstavlja ni službena politika, a uz izdašnu asistenciju velikog dijela katoličkog klera, na sve moguće načine promoviraju rehabilitaciju ustaškog pokreta. Nadalje, kažu, prešućuju se činjenice o nacističkim i fašističkim zločincima, kojima izvorno pripadaju ustaše, četnici i razne druge fašističke kolaboracionističke vojske.
„Stoga se valja upitati kuda nas vode ti falsifikati? I zašto se prešućuje da hrvatski profašisti silom nastoje Hrvatsku svrstati među poražene zemlje u Drugom svjetskom ratu? Kada se govori o napadu, a ustvari o oslobođenju djece iz logora, zar je i HRT prihvatila tvrdnju da su zločinci partizani? Pa ti borci su oslobađali djecu od ustaša. Temeljem HRT-ovog priopćenja proizlazi da su partizani napali djecu“, niz je pitanja koja se postavljaju u reagiranju, uz zaključnu poruku da bi bilo dobro, a kako bi se bolje shvatilo cjelokupne događaje o logoru u Jastrebarskom, pročitati knjigu Ivana Fumića – „Djeca žrtve ustaškog režima“, iz koje se može razabrati istina, kao i da bivši logoraši ovog logora, od kojih su neki živi i danas, mogu posvjedočiti što se u „Dječjem domu“ stvarno događalo.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Ivan Fumić, „Djeca žrtve ustaškog režima“, str. 54
"verbal" i njegov komentar - eto kako glasi iskaz zbunjena čovjeka, koji nije načisto sa činjenicama, a možda niti sposoban za razumjevanje, ne ulazeći u moralnu neodređenost jer je komentar suviše mala količina informacije da se izgradi stav o čovjeku, čije šupljiranja svakako ne sluti na dobro ni u tom smislu.