AUTORI(CE) U GOSTIMA PONEDJELJKOM: Šest pjesama Davora Mandića
Davor Mandić riječki je pisac i pjesnik, rođen 1976. godine u Puli. Do sada je objavio knjigu pjesama „Mostovi“ (Hrvatsko društvo pisaca, 2009.), zbirku priča „Valjalo bi me zamisliti sretnim“ (Naklada Ljevak, 2014.), roman „Đavolja simfonija“ (Hena com, 2016.). U pripremi je zbirka priča pod radnim naslovom „Pobjeda“, zbirka pjesama pod radnim naslovom „Dva kruga, jedna tuga“ i scenarij za dugometražni film. Na ovom mjestu donosimo šest pjesama iz najavljene Mandićeve zbirke, o kojoj je sam autor zapisao:
"Ova zbirka (već ju tako zovem, a ona to još nije) mjesto je konstantnog pregovaranja slučaja, intuicije i plana. Nešto kao život. Kad sam uzeo skoro pa kupus rukopisa i postavio ga na okvir prozora ne bih li ovjekovječio jednu, prvu etapu u nastajanju zbirke, sunce i sjena čudesno su pali preko naslovne stranice, raspolutivši i tako raspolućeni naslov na svijetlu i tamnu stranu, spustivši ga po silueti krova kuće (koji ima čak i mali dimnjak), kuće od jezika, jezika kao kuće bitka po Heideggeru. Nije nevažno ni to što sam u Facebook post kojim informiram prijatelje o tom minornom svjetskom događaju već bio stavio pjesmu koja se upravo na tu kuću bitka referira (a koju pjesmu i ovdje prilažem u izboru poezije, uz fotografiju). Tako je slučaj odigrao igru koja zbog uklapanja izgleda kao da je posljedica barem intuicije, ako ne i plana. Važno je to i zbog ideje zbirke u cjelini, koja polako, na kapaljku dobiva konture i koja će jednom, za nadati se, pod naslovom 'Dva kruga, jedna tuga', pronaći svoj nadtekst, svoju bit zbirke, i postati puno 'bolja' od svoga autora, onako kako je ova fotografija 'bolja' od svoje prve, skromne namjere."
Davor Mandić (FOTO: Kristina Barišić)
1.
KAŽEM KRUG I
BUDE KRUŽNICA
uokolo šuma niknuli su
gradovi zalijevaju ih kiše
posađena cigla dobro je
rodila ove godine
oprašeni cement davno je proklijao
i uvis se popeo po gredicama
sada paraju nebo
plodovi našeg rada
kažem zimnica i
bude prazna staklenka
2.
ISTETOVIRAM TI KRILA NA LEĐA PA
KAD ŠIRIŠ RUKE ONDA SI SOKOLICA
dan pakiramo u let
uvijek iznova dar
u predvečerje trčim u
galopu preko tvog lica
noć se oguli s neba i
približi gradove i zvijezde
zatim zaspim i sanjam savanu
majka leopardica trči za
antilopom kad je ne stigne
iz očiju joj iscure pjege
3.
POSRĆEM ŠUMOM JA SAM
MIGRANT ZA KOJEG NE VRIJEDE
ZEMALJSKE GRANICE
ne tražim pasoš ne trebam eure
ni mobitel rezervne gaće ako mi
pred granicom popuste crijeva
moja šuma nije tamna i strana
utroba kita koja probavlja snove
kao boćata pomorska policija
za mojim stopama ne trče bijesni
psi i odore koje posrćući pucaju
iz svojih pištolja ne ja nisam taj
migrant moje migracije iscrpljuju
obzori u kojima se tvoj pogled toči
na kockice leda u kristalnoj čaši
one nisu egzistencijalne
i pomalo ih se sramim a opet
ako postojim samo kao prazan
utor na mom ramenu moje
migracije su teške kao kap s
tvog nosa kad si ono odlazila
4.
ADRESIRAM SVOJE STRAHOVE U
ARITMIJU ZIDNOG SATA I ČEKAM
najbolji put do mog srca je
između četvrtog i petog rebra
Zbirka pjesama u pripremi (FOTO: Davor Mandić)
5.
IZGRADIM KUĆU OTVORIM JOJ
PROZORE PROVJERIM TEMELJE
učestalost kuće u mojoj kući ono
je što me zanima i gdje se sakriti
kada neprijatelj napadne koliko
siguran možeš biti ti zastava srca
otvori svoje ja provjeri učestalost
sebe u sebi i razmisli gdje si se
sakrio u kojim plućima te nema
kojem krvotoku bistrom potoku
on teče iza kuće sav sazdan od
potoka koji podriva temelje ruši
koliko potoka u tom potoku!
koliko zemlje u toj mrkoj cigli
6.
PROMIJENIM SE I ODJEDNOM
JE TEŠKO JEZIKOM OTVORITI
konzervu očaja koji je hranio gladna
dječja usta i cvao u proljeće uvijek u
proljeće Sunce u prozoru moglo je
promijeniti tijek igre da nevidljivi
neprijatelj nije već bio pred vratima
a kad se kuća počela preslagivati
očaj je pobjegao iz karantene mutirao
u paralizu i sad hara hara kao da
ništa na ovom svijetu nije vrijedno
riječi koje je nemoguće izgovoriti
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: piqsels.com