Već više od mjesec dana Makedonija je duboko podijeljena i što se više približava nedjelja, to je ta podijeljenost sve dublja. Naime, nedjelja je dan kada će se održati referendum koji će bitno utjecati na budućnost Makedonije. Referendumsko pitanje glasi – „Jeste li za ulazak u EU i NATO s prihvaćanjem dogovora između Republike Makedonije i Republike Grčke?“ 

Jedni vode kampanju, drugi ne znaju što hoće 

Kampanja koju makedonska vlada vodi stavlja naglasak na tezu kako je to povijesni trenutak i prilika da država napokon krene u smjeru razvitka i konačnog izlaska iz začaranog kruga korupcije, kriminala i besperspektivnosti. Ali avaj, nije sve tako jednostavno u Makedoniji. 

KRONOLOGIJA JEDNOG APSURDNOG SPORA: „Nije me briga kako ćemo se zvati, samo da imamo kruha“

MAKEDONSKO-GRČKA „LJUBAV BEZ GRANICA“: Odnos ispunjen balkanskim inatom

Godine tranzicije, siromaštva i masovnog iseljavanja su prosječnog Makedonca pretvorili u političkog eksperta koji sve unaprijed zna i nitko ga ne može slagati. Dok s jedne strane albanska manjina i njeni političari otvoreno govore kako će na referendumu glasati ZA, makedonski je tabor podijeljen. Jedni su ZA, drugi bojkotiraju referendum, a treći su protiv dogovora s Grčkom, ali nisu protiv ulaska zemlje u EU i NATO. 

Ako glasaš PROTIV na referendumu, glasaš za uništenje makedonskog identiteta - poruka je onih koji pozivaju na bojkot referenduma (FOTO: Hina/EPA/Georgi Licovski)

Među onima koji neće glasati na referendumu je i predsjednik države, Gjorge Ivanov. Oni koji su ZA uglavnom su članovi i simpatizeri vladajućeg Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM), dok su organizatori bojkota članovi i simpatizeri oporbenog VMRO-DPMNE-a, kao i članovi novoosnovane stranke “Jedinstvena Makedonija”. Njihov lider Janko Bačev bivši zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova okružen je ljudima koji su za vrijeme režima Nikole Gruevskog bili na platnom spisku kako bi širili famu o tome da su svi prosvjednici iz „Šarene revolucije“ zapravo „Soroševi plaćenici“, a sada se za njih, istim metodama, širi fama kako su plaćenici Rusije s ciljem da referendum propadne i Makedonija ne uđe u NATO. Jedni druge etiketiraju kao izdajnike, poslušne sluge Zapada, ruske sluge, pa čak se razbacuju i prijetnjama smrću, recimo svima onima koji će glasati ZA.

Kako bi podijeljenost bila još dublja i kaotičnija, lider oporbenog VMRO-DPMNE-a, Hristijan Mickovski na pregovorima za sudjelovanje u koalicijskoj vladi pokušao se cjenkati za slobodu i sudsku amnestiju svog bivšeg stranačkog šefa Gruevskog osumnjičenog za niz kaznenih djela, ali mu to nije pošlo za rukom. Kako ne bi zauzimao stranu, i time umanjio svoju odgovornost, njegova stranka još uvijek nema službeni stav hoće li glasati na referendumu ili će ga bojkotirati. S druge strane, vlada na čelu sa socijaldemokratima vodi opsežnu kampanju u cijeloj Makedoniju, organizirajući tribine i debate u svim većim gradovima, gdje se narod uvjerava da je glasanje ZA na referendumu jedino rešenje za Makedoniju i obećavajući kako će Makedonija brzo ući u EU i kako tamo teku samo med i mlijeko. U grupi pristaša bojkota ovog referenduma nalazi se i stranka Levica koja se oštro suprotstavlja ulasku Makedonije u NATO. Iz te stranke smatraju kako će Makedonija, ukoliko uđe u NATO, biti samo jedan vazal više u ratovima koje Sjedinjene Američke Države vode širom svijeta, dok se na EU gleda kao na najgore utjelovljenje kapitalizma. 

Koliko je značajan ishod ovog referenduma za zemlju i njenu budućnost, dali su do znanja čak i strani politički predstavnici koji su u zadnje vrijeme posjetili Makedoniju. Od Federice Mogherini, preko Sebastiana Kurza, do Johanhesa Hahna, a čak je i Angela Merkel odvojila vremena kako bi došla u Makedoniju i sastala se s premijerom Zoranom Zaevom, čime je referendumu dala na težini. Dodatni razlozi njihovih posjeta su mogući scenariji ukoliko referendum ne uspije. Iako je referendum konzultativan, točnije želja je da se čuje mišljenje naroda, a ako ne prođe, socijaldemokrati će morati da se “ubjeđuju” s VMRO- DPMNE-om ili nekom drugom strankom da uđe s njima u koaliciju kako bi imali dvotrećinsku većinu u parlamentu i tako ratificirali dogovor s Grčkom te započeli eurointegracijske procese. 

Što ustvari kaže taj slavni dogovor s Grčkom? 

Dogovor koji su potpisali Makedonija i Grčka, a koji tek treba proći proceduru u parlamentima obje države, mijenja ime makedonske države u Sjeverna Makedonija (na engleskom Republic of North Macedonia, skraćeno North Macedonia), a ono bi se moralo upotrebljavati erga omnes, dakle i u samoj Makedoniji. Tako će se svaka državna institucija morati preimenovati na način da u njenom nazivu sada stoji novo ime. Promijenit će se i osobne karte, putovnice, izvodi iz matične knjige rođenih, registracijske pločice vozila … 

Za sigurnu budućnost naše djece glasaj ZA - poruka je vladajućih (FOTO: Hina/EPA Georgi/Licevski)

Što se tiče makedonske nacionalnosti i makedonskog jezika, to ostaje nepromijenjeno. Prema ISO standardima, skraćenica MKD koja se i sada koristi, ostat će ista, jedino što će se na tablicama automobila skraćenica MKD promijeniti u NMK/NM. U putovnicama ispod stavke nationality, koja međunarodno podrazumijeva državljanstvo, stajat će Macedonian/citizen of North Macedonia. I upravo to je jedan od problema koji se potencira kod protivnika ovog dogovora, a koji tvrde da će se ovim promjenama izgubiti makedonski identitet i izbrisati povijest makedonskog naroda. Razlika je jedino u tome što se pod pojmom nationality ne podrazumijeva nacionalnost već državljanstvo, a to nije nimalo lako objašnjivo široj javnosti. 

Treba se spomenuti i kako u dogovoru stoji da je jezik priznat kao makedonski (član 3, stav C) na Trećoj konferenciji o standardizaciji geografskih imena UN-a, organiziranoj 1977. godine u Ateni i da se narod priznaje kao makedonski narod. Obaveza Grčke je da ne blokira Makedoniju za članstvo u nijednoj međunarodnoj organizaciji i mora se priznati kako je Grčka već skinula blokadu o početku pregovora za ispunjavanje obaveza iz druge faze Ugovora o stabilizaciji i asocijaciji s EU koji je Makedonija potpisala davne 2004 godine. 

Ukoliko se analizira ukupni dogovor, očigledno je da Makedonija ima više puno obaveza nego Grčka, ali ako se uzme u obzir da je ovaj dogovor postignut nakon 27 godina blokade Makedonije u svim međunarodnim pristupanjima, može se reći da je napravljen veliki korak. S druge strane ne može se poreći da Grčka vježba svoje nacionalističke mišiće nad nemoćnom i malom Makedonijom, te da je bilateralni spor bio hrana svih nacionalističkih političara i stranaka na obje strane i da se ovdje zapravo radi o kršenju međunarodnog prava na samoopredjeljenje. 

Jedan od poprilično uspješnih argumenta vladajućih u raspravama s nacionalistima koji su protiv dogovora glasi - imate li drugo i bolje rešenje? Što se tiče Makedonije, protivnici nemaju odgovor i rješenje, a nitko, osim njih samih, ne želi da se VMRO-DPMNE vrati na vlast što se lako može dogoditi ukoliko referendum propadne. Dogovor u integralnom obliku, na engleskom jeziku može se skinuti sa sajta grčkih novina Katimerini koje su prve javno objavile dogovor, istog dana kada je on potpisan u Prespi. 

A što kažu eksperti? 

Sve provođene ankete manje-više pokazuju kako će najveći broj građana glasati ZA, ali ne i da će referendum proći. Međunarodni republikanski institut (IRI) objavio je rezultate ankete prema kojoj će 49 posto ispitanika glasati ZA, opciju PROTIV će zaokružiti 22 posto, dok će 16 posto ispitanih bojkotirati referendum, a ostatak o svemu nema mišljenje. Brojke do kojih je došao Institut za demokraciju nešto su drugačije i kažu kako će 40,9 posto glasati ZA, a 8,6 posto PROTIV. Čak 42 posto ispitanih u tom istraživanju nije željelo dati odgovor.

Svojim dolaskom u Skoplje određenu težinu referendumu dala je i njemačka kancelarka Angela Merkel (FOTO: Hina/EPA/Georgi Licovski)

Kako bi referendum bio uspješan, od 1.800.000 građana koji imaju pravo glasa, na referendum mora izaći njih 900.000, plus jedan, i pri tome više od polovice njih treba glasati ZA. Mišljenje stručnjaka o pitanjima što bi se dogodilo ukoliko referendum uspije ili ukoliko propadne i što sve ovo zapravo znači za građane Makedonije različita su. Profesor Svetomir Škarić, autor prvog udžbenika ustavnog prava na makedonskom jeziku i profesor ustavnog prava na Univerzitetu Goce Delčev u Štipu, smatra da su, ukoliko referendum ne prođe, novi parlamentarni izbori neminovni. 

“Ako referendum uspije, raščistit će se situacija i dogovor s Grčkom dobit će izvjesniju perspektivu. U tom slučaju odmah poslije uspješnog referenduma može se razmišljati o otvaranju postupka za promjenu Ustava. Dogovor s Grčkom obavezuje Makedoniju da izvrši ustavne promjene i donese najmanje tri ustavna amandmana. Da promjeni postojeće ustavno ime, nakon toga izvrši promjene u preambuli i promjene u dva člana iz normativnog teksta. Ta pitanja su dosta suptilna, bit će debata, bit će otpora, ali najbitnije je osigurati dvotrećinsku većinu od ukupnog broja poslanika u parlamentu. Ako referendum bude pozitivan, tada postoji šansa da se ta većina osigura i da se savlada otpor koji pruža predsjednik republike. To je najznačajnije što pozitivan ishod referenduma može donijeti. Ukoliko rezultat referenduma bude negativan, tada će se situacija u Makedoniji drastično pogoršati. Dovest će se pod znak pitanja i sam dogovor i njegova buduća realizacija. Dovest će se u pitanje uopće ta forma, taj sadržaj koji je utvrđen, počet će nova kalkulacija za nove pregovore s Grčkom - tko će voditi te pregovore i hoće li Grci uopće prihvatiti nove pregovore. Sve će biti otvoreno“, objašnjava Škarić za Lupigu. 

Napominje kako će u slučaju propasti referenduma trenutna vladajuća većina biti u vrlo lošoj poziciji te će imati samo dvije opcije ili raspisivanja novih izbora ili guranja dogovora s Grčkom do neizvjesne većine u parlamentu. 

"Ako referendum bude pozitivan tada postoji šansa da se potrebna većina osigura i da se savlada otpor koji pruža predsjednik republike" - Svetomir Škarić (SCREENSHOT: YouTube)

„Više trebamo biti okrenuti prema prvom pitanju, jer postoje znakovi da će referendum biti pozitivan i da će zemlja moći krenuti u budućnost. Bez obzira što je vlada ovaj referendum definirala kao konzultativan, on je definitivno mišljenje građana i na njega treba gledati kao na odluku samih građana. I ta odluka ima veliku težinu. Njihove odluke imaju veću težinu od odluka institucija ili parlamenta i šefa države. Ipak je ovo, kao prvo, vlast građana, a tek je onda tu Ustav kao akt koji je parlament donio, dok su institucije na trećem mjestu. I suprotno, ako dobijemo negativnu odluku, onda se to reflektira na ukupne odnose. I Ustav i parlament padaju u drugi plan i morat će se razmišljati o novim izborima”, zaključuje profesor ustavnog prava na Univerzitetu Goce Delčev.

Profesorica međunarodnog prava, Jana Lozanoska, koja je doktorirala na Univerzitetu za mir Ujedinjenih naroda i danas živi i radi u Kostarici na UN-ovom sveučilištu, kaže nam kako ne bi htjela govoriti o hipotezama, niti može komentirati predviđanja što bi se i kako moglo dogoditi poslije referenduma.

„Ono što bih htjela komentirati je to kako se odvijala cijela referendumska kampanja i ono što se događalo nakon potpisivanja dogovora s Grčkom, što je ujedno i indikator za nametanje gotovih i neprincipijelnih političkih rješenja pred građane koji su ostavljeni s opcijama ZA ili PROTIV, bez da se pritom sve implikacije i alternative otvoreno iskomuniciraju u javnosti, a kako poslije eventualnog referendumskog uspjeha ne bi ispalo da imamo više problema u rješavanju nego u nerješavanju. Pri tom mislim na sistemske proceduralne probleme, pravno političkog karaktera, od svih unutrašnjih i vanjskih implikacija koje proizlaze iz dogovora. Pluralnost i suštinska demokracija podrazumijevaju izražavanje različitih stavova i mišljenja u javnosti, putem kojih bi građani mogli, slobodno i bez postojanja organizirane propagandne mašinerije, formirati svoje mišljenje, jesu li ZA ili PROTIV, oko promjene imena. A to nije slučaj s cijelom referendumskom atmosferom u Makedoniji”, kaže za Lupigu Lozanoska.

U nedjelju je, dakle, dan odluke, a pozitivan ishod referenduma ne znači da će već sljedećeg dana nestati sve smeće s ulica, niti da će se mladi vratiti iz inozemstva, niti da će se građani odjednom početi ponašati “europski”, kako se to voli reći. Potrebno je raditi na sebi i preuzimati odgovornost kada nešto ne krene dobro, a ne tražiti krivce drugdje, kao do sada. Neće nam više biti krivi ni Turci, ni Jugoslavija, ni Tito, ni Bugari, ni Grci. Bit ćemo sami krivi ako ostanemo u blatu u kojem gacamo više od 20 godina.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina/EPA/Nake Batev/Georgi Licovski