Vrlo rijetko se u hrvatskoj znanosti dogodi da neki hrvatski znanstvenik koji primarno djeluje u nekoj domaćoj instituciji bude vodeći autor u jednom od nekoliko najprestižnijih časopisa na svijetu, no upravo to je pošlo za rukom riječkom znanstveniku dr. sc. Marku Šestanu, djelatniku Zavoda za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Šestan je, naime, vodeći autor znanstvenog rada pod naslovom „Neuronal-ILC2 interactions regulate pancreatic glucagon and glucose homeostasis” koji je danas objavljen u prestižnom Scienceu, a sam časopis izdvojio je ovaj rad kao jedan od važnijih u aktualnom izdanju. 

U studiji koju je vodio riječki znanstvenik po prvi je put pokazano na koji način različiti organski sustavi - živčani, imunološki i endokrini - međusobno surađuju da bi snižene razine glukoze vratili u normalno stanje. Radi se o istraživanju koje je Šestan provodio tijekom svog poslijedoktorskog usavršavanja na portugalskom Champalimaud centru za nepoznato u Lisabonu, u grupi prof. Henrique Veiga-Fernandesa, eminentnog znanstvenika u području neuro-imunoloških interakcija, a dovršio ga je na Zavodu za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci.

Normalna razina glukoze u krvi važna je za funkcioniranje organizma jer predstavlja jedan od glavnih izvora tjelesne energije. Dobro je poznato da tijelo ima kompleksni sustav kako bi održalo funkcionalnu razinu glukoze, pri čemu veliku ulogu u tome ima gušterača, odnosno njezin dio poznat kao tzv. Langerhansovi otočići. Oni razinu glukoze u krvi reguliraju otpuštanjem hormona inzulina i glukagona, koji tu razinu mogu sniziti, odnosno povisiti. Tako, primjerice, kada dođe do smanjenja glukoze u krvi uslijed gladovanja ili intenzivne sportske aktivnosti, Langerhansovi otočići otpuštaju glukagon koji potiče oslobađanje zaliha glukoze u organizmu, većinom pohranjenih u jetri. 

Iako je poznato da osim ovog, tzv. endokrinog sustava, i drugi organski sustavi sudjeluju u održavanju normalnih razina glukoze u krvi, dosad nisu bili poznati mehanizmi putem kojih različiti sustavi međusobno „komuniciraju“ da bi regulirali razinu glukoze, a nije bilo poznato ni da li sam imunološki sustav sudjeluje u navedenom procesu. Marko Šestan i njegovi suradnici uspjeli su objasniti dio ovih nepoznanica.

Naslovnica novog broja Sciencea (IZVOR: Science.org)

S obzirom da je grupa prof. Henrique Veiga-Fernandesa u Lisabonu već otprije radila istraživanja s uređenim limfocitnim stanicama tipa 2 (ILC2) – a radi se o stanicama koje se nalaze na sluznicama i imaju važnu ulogu u zaštiti organizma od crijevnih parazita – Šestan i kolege su najprije, gotovo pa slučajno, otkrili da ove stanice imaju određenu funkciju i u regulaciji glukoze. Naime, jedan od eksperimenata je pokazao da je kod miševa koji nisu imali ILC2 stanice smanjena razina glukagona, a time i razina glukoze u krvi. Da bi vidjeli koja je točno uloga ovih stanica kod situacija koje dovode do snižavanja glukoze, pustili su miševe s normalnom količinom ILC2 stanica da gladuju 16 sati i uvidjeli da je razina ILC2 u gušterači nakon toga porasla. 

Znanstvenici su otkrili da su za povećanu proizvodnju glukagona zaslužne ILC2 stanice koje kao reakcija na gladovanje migriraju iz crijeva u Langerhansove otočiće u gušterači i tamo, oslobađajući citokine, potiču proizvodnju glukagona. Opisanu migraciju ILC2 stanica iz crijeva u gušteraču pokreće pak živčani sustav, oslobađajući neurotransmitere koji potiču migraciju. 

„Naša studija je pokazala da kod smanjene razine glukoze u organizmu živčani signali aktiviraju imunološke stanice koje utječu na endokrinu funkciju gušterače, što doprinosi održavanju normalnih razina glukoze u krvi“, pojašnjava Šestan. 

Istraživanjem je po prvi puta dokazano da živčani sustav kontrolira i potiče periferne imunološke funkcije ovisno o energetskom statusu našeg organizma koje onda reguliraju endokrinu funkciju gušterače. 

Vrijedi primijetiti kako tzv. fundamentalna istraživanja, poput ovog, doprinose boljem razumijevanju fizioloških procesa u našem organizmu, što u konačnici unaprjeđuje i način na koji medicina pristupa liječenju i prevenciji.

„U medicini se često promatra svaki organski sustav kao zasebna cjelina, ali zapravo više sustava našeg organizma neprekidno međusobno surađuje kako bi se održalo zdravlje, što pokazuje i ovo istraživanje. Važno je poznavati ove mehanizme kako bi se povećala kvaliteta terapija i prevencije“, zaključuje Marko Šestan. 

Inače, prestižni Science je jedan od najstarijih znanstvenih časopisa koji još uvijek izlaze. Izdavač časopisa je Američko društvo za unaprjeđenje znanosti (American Association for the Advancement of Science), a prvi broj objavljen je 1880. godine. Jedan od njegovih pokretača je slavni američki izumitelj Thomas Alva Edison.

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: AI

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.