U radničkim odmaralištima u Hrvatskoj 1975. godine zabilježeno je 4,92 milijuna noćenja. Godine 1985. godine u njima je ostvareno 6,19 milijuna noćenja. Posljednji podaci o noćenjima u radničkim odmaralištima tiču se 2005. godine, kad je zabilježeno 552.000 noćenja. Radničkih odmarališta danas više nema. Država ih je naprosto ukinula. Ostale su ruševine ili su na njihovom mjestu napravljeni hoteli i ljetne rezidencije novopečenih poduzetnika. Ostali su i neriješeni imovinsko-pravni odnosi sa susjednim zemljama te, na koncu, sjećanje na brojna radnička prava, koja su podrazumijevala i pravo radnika na jeftin i dostojanstven odmor.

Duž cijele hrvatske obale, od Cavtata na krajnjem jugu do Poreča na sjeveru, nalaze se radnička odmarališta, među kojima i mnoga koja su nekoć pripadala poduzećima iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Priličan broj tih odmarališta danas su zapuštene, u korov zarasle ruine, koje njihovi prvotni vlasnici još uvijek potražuju. Određen broj odmarališta srbijanskih i bosanskohercegovačkih poduzeća, pak, dospio je u ruke privatnika, koji su ih preuredili ili ih tek namjeravaju preurediti u privatne ljetnikovce ili hotele.

Duž cijele jadranske obale, dakle, danas možemo naći na tragove vremena u kojem se za većinu radnika i radnica deset dana ljetovanja naprosto podrazumijevalo. Baveći se temom nekadašnjih radničkih odmarališta u vlasništvu susjednih država, neka od tih odmarališta smo obišli i na njihovom mjestu zatekli ruine ili bogato uređene privatne vile s bazenima. Od radnika iz susjednih država, očekivano, ni traga ni glasa. 

Godine 1985. u radničkim odmaralištima bilo je 76.061 postelja. (IZVOR: MINT/Turizam u brojkama)

"Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba", tako je zapisano u "Aneksu G" Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije, koji je Hrvatski sabor usvojio 2004. godine. Nisu nam dostupni službeni podaci koliko radničkih odmarališta potražuju tvrtke iz Srbije, ali prema navodima srbijanskog ekonomista i stručnjaka sa sukcesiju Dejana Jovovića (Danas, 25. II. 2013.), "na listi poduzeća s najvećom imovinom u Hrvatskoj našli su se Geneks (37 stanova, nekoliko hotela i odmarališta), Železnice Srbije, NIS (više od 30 benzinskih pumpi, odmarališta i udeo u Jadranskom naftovodu), Tigar, Putnik, Centrotekstil, EI Niš, Ineks, Utva, Simpo, Kristal, Robne kuće Beograd, Žitopromet, Mašinoprojekt..." Direkcija za imovinu Republike Srbije neslužbeno tvrdi da srpska poduzeća u Hrvatskoj posjeduju preko 400 objekata, među kojima se nalazi i veliki broj odmarališta. 

"U 'otetoj' imovini srpskih poduzeća, koja je najprije 'podržavljena', a zatim prodata 'savjesnim stjecateljima', značajno mjesto zauzima i imovina SIZ-a za zaštitu djece Apatin, Dječjeg odmarališta Kragujevac, Dječjih oporavilišta Beograda na Jakljanu, Centra dječjih ljetovališta Beograda u Milni na Braču, grada Beograda u Jelsi, Dječjih odmarališta Smederevska Palanka (Gradac), Ferijalnog saveza Jugoslavije (na Korčuli), grada Niša (u Kaštel Lukšiću). Odmarališta na hrvatskom primorju imaju i FAD - Gornji Milanovac, PIK Bečej, Pionir - Subotica, Prvi maj - Pirot, Kekec - Subotica, Sartid-Jugometal, Kluz, Beobanka (u stečaju) i drugi", piše Jovović. 

Godine 1985. u radničkim odmaralištima zabilježeno je 6,19 milijuna noćenja. 
(IZVOR: MINT/Turizam u brojkama)

Tema povrata radničkih odmarališta u Srbiji vrlo rijetko se problematizira, ali s vremena na vrijeme srbijanski mediji potežu ovo pitanje te navode da je samo vrijednost zgrada, stanova i odmarališta poduzeća i općina iz Srbije u Hrvatskoj, u trenutku raspada SFRJ, bila 1,8 milijardi eura.

"Hrvatska je tek 2004. ratificirala Aneks G Sporazuma o sukcesiji, koji propisuje da se sva imovinska prava vraćaju na dan 31. prosinca 1990. godine. Do tog trenutka, međutim, već je prodala mnoga sindikalna odmarališta, turističke objekte i poslovne prostore. Prema podacima hrvatskog Fonda za privatizaciju, 158 objekata je prodano, deset dodijeljeno na korištenje, a za 40 zgrada i stanova vode se sudski sporovi. Slobodan je 91 objekt", izvijestio je 29. kolovoza ove godine beogradski dnevni list Novosti. 

O radničkim odmaralištima srbijanskih poduzeća i institucija u Hrvatskoj kratak razgovor vodili smo s Rankom Savić, predsjednicom Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata, koja je pitanje radničkih odmarališta uspjela nametnuti kao temu rasprave u srbijanskom parlamentu.

"O toj temi ne zna se puno i ona za sada uopće nije predmet razgovora u Srbiji. To pitanje rješavano je sukcesijom, ali nemam uvid u podatke koliko je točno takvih odmarališta u Hrvatskoj. Ovdje se trenutno češće postavlja pitanje o sudbini radničkih odmarališta u Srbiji. Tu temu otvorila sam u parlamentu, ali od toga nije bilo koristi. Što se tiče radničkih odmarališta u Srbiji, ona više ne postoje. To je adekvatno radničkim pravima u Srbiji, koja su na najnižoj razini. Tu smo slični Hrvatskoj. Radnik je postao kolateralna žrtva tranzicije", kaže Ranka Savić. 

Odmaralište Šinovoza iz Zrenjanina u Makarskoj (FOTO: Lupiga.Com)

Neka od radničkih odmarališta srbijanskih i bosanskohercegovačkih poduzeća i ustanova obišli smo minulih mjeseci. Na krajnjem jugu Hrvatske, u Srebrnom (Župa Dubrovačka), nalazi se ruševna zgrada odmarališta Srbija. Imovinsko-pravni status ovog odmarališta riješen je nedavno. Na njegovom mjestu planira se gradnja hotela Srebreno. S terase nekadašnjeg odmarališta, potpuno devastiranog i razrušenog, pruža se pogled na još jedno bivše odmaralište. U pitanju je odmaralište Rudnika i željezare Vareš. Danas je to privatna vila s bazenom, u vlasništvu Harisa Operte, koji rukovodi poduzećem BBM iz Sarajeva. Rudnik i željezara Vareš u međuvremenu su potpuno devastirani i zatvoreni. 

Agencija za privatizaciju u Federacije BiH raspolaže podacima prema kojima u zemljama u susjedstvu posjeduje 294 objekta, a 70 posto tih objekata nalazi se u Hrvatskoj. Riječ je, tvrde u spomenutoj ustanovi, o "elitnim odmaralištima, hotelima, vilama i ostalim nekretninama čija se tržišna vrijednost procjenjuje na blizu milijardu maraka".

"Niti nakon dva desetljeća od raspada Jugoslavije ta imovina Bosni i Hercegovini nije vraćena. Njezina knjigovodstvena vrijednost iznosi oko 350 milijuna eura, a tržišna vrijednost zasigurno je i veća", ustvrdio je direktor Agencije za privatizaciju u FBiH Šuhret Fazlić (Avaz, 25. VII.2013.). 

Hotel Palma u Makarskoj, nekoć odmaralište radnika Elektroprivrede BiH (FOTO: Lupiga.Com)

"U Trogiru imamo odmaralište nekadašnjeg kombinata Borac Travnik. U Gradcu BiH imamo nekoliko objekata, odmarališta i hotele, ukupne površine od čak 66.000 kvadratnih metara. Hotel Valter Perić imovina je Elektroprivrede BiH. Rudnici Zenica, Đurđevik, Kakanj, Miljevina i Breza posjeduju odmaralište Rudari te hotel Đuro Salaj. To je imovina koju BiH potražuje. Većina je predmet sudskih sporova, ali ide teško zbog političkih previranja. Recimo, Željeznice FBiH vlasnik su jadranskih odmarališta Saobraćajci i Vila Bosanka te suvlasnik u odmaralištu Trgovci. Odmaralište imaju i Fabrika duhana Mostar, Merkur Mostar, odmaralište Agrokomerca je u Dubrovniku. Imamo i hotele u Podgori, Zadru, na Braču, u Bristu, hotel u Baškoj Vodi je u vlasništvu sarajevske Hidrogradnje", rekao je Fazlić.

Najviše radničkih odmarališta nekoć se nalazilo u mjestima smještenim na makarskoj magistrali, a makarsko primorje bilo je svojevrsni "zavičaj radničkih ljetovanja". U Gradcu se, kako je spomenuo i direktor Fonda za privatizaciju FBiH, nalazi radnički hotel Đuro Salaj, koji je nekad pripadao rudarima Bosne i Hercegovine. Bio je to moderan hotel na najatraktivnijoj poziciji, uz samu gradsku plažu. Danas je tamo tek ruševni podsjetnik na bolje dane radničke klase. Hotel Đuro Salaj bio je većinsko vlasništvo rudnika Đurđevik. Vlada Federacije BiH najprije je Rudniku zabranila da hotel iznajmljuje, a potom ga i preuzela u svoje vlasništvo.

Bosanskohercegovačka Agencija za privatizaciju već godinama pokušava prodati hotel, cijeneći ga na iznos 4.25 milijuna eura. Kupca Agencija ne uspijeva pronaći. Na posljednju aukcijsku prodaju nije pristigla niti jedna ponuda. U odmaralištu Đuro Salaj najčešće su ljetovali rudari iz Breze, Kaknja, Zenice i Banovića. Zanimljivo je da je hotel u potpunosti devastiran nakon rata, odnosno nakon što su iz njega otišle posljednje izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. 

Lobi devastiranog hotela Đuro Salaj u Gradcu (FOTO: Lupiga.Com)

Prema podacima iz zbornika Makarsko primorje od 2011. godine do danas, na području Makarske rivijere nalazilo se čak 151 odmaralište, dok ih je u samoj Makarskoj bilo smješteno više desetaka.

"U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata prevladavaju domaći turisti, koji su zbog premalih kapaciteta i povoljnih cijena pansiona, potaknuli osnivanje kampova, tzv. logora, te sindikalnih odmarališta", kaže se u spomenutom Zborniku. Sudbina spomenutih odmarališta jednaka je sudbini radničkih prava. U Makarskoj, odnosno na Makarskoj rivijeri odmarališta više nema. Odmaralište Elektroprivrede BiH, primjerice, postalo je hotel Palma. Radnici Elektroprivrede tamo su dobrodošli na ljetovanje, ali po komercijalnim cijenama kakve vrijede i za druge goste. Radničko odmaralište Šumskog gazdinstva Jahorina iz Pala pak prodano je privatnoj osobi, zbog čega je protiv bivšeg direktora ovog poduzeća Predraga Ćirića podnesena optužnica pred nadležnim sudom u Bosni i Hercegovini. Ukratko, sudbina odmarališta na Makarskoj rivijeri vjerno dočarava sudbinu svih odmarališta smještenih na jadranskoj obali: neka su prepuštena propadanju, neka su preuređena u komercijalne turističke objekte, a neka su pak završila u rukama vještih privatnih poduzetnika. 

Nema odmora za rudare! Ne u rudarskom odmaralištu Đuro Salaj (FOTO: Lupiga.Com) 

U narednim godinama pred Hrvatskom će se naći problem obeštećenja vlasnika odmarališta iz susjednih država. Hrvatski sudovi već rješavaju pojedine slučajeve u korist starih vlasnika, pa je tako Općinski sud u Splitu prošle godine vratio Gradu Zenici odmaralište u Dućama, koje se proteže na deset tisuća kvadratnih metara. Sigurno je da se pred hrvatskim sudovima nalazi poveći broj sličnih zahtjeva za povratom imovine, ali pouzdane i točne podatke o tome nije nam bilo moguće dobiti. Ozbiljni problemi nastaju kad na dnevni red dođu zahtjevi za povratom imovine koju je Hrvatska već prodala. Takav slučaj imali smo 2003. godine, kad je Hrvatski fond za privatizaciju iz Srbije zaprimio listu poduzeća koja traže povrat svoje imovine na Jadranu. Među traženom imovinom, kako je tad izvijestila Slobodna Dalmacija, nalazila su se dva odmarališta u Biogradu — "Stari grad" i "Partizanski put". Valja očekivati da ova dva zabilježena slučaja nisu i jedini slučajevi takve vrste. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: commons.wikipedia.org

Ovaj tekst sedmi je u nizu tekstova iz serije "Kako smo izgubili pravo na jeftin i dostojanstven odmor", koja se bavi sudbinom, odnosno nestankom radničkih odmarališta izgrađenih zahvaljujući izdvajanjima radničke klase u vrijeme socijalizma. Projekt je podržalo Ministarstvo kulture, a tekstovi se izvorno objavljuju na neprofitnom portalu www.lupiga.com.