LAMENTACIJE PONEDJELJKOM: Kauboji & ukrućena spolovila
Solitary, poor, nasty, brutish, and short. Promatrajući sve te fotografije ukrućenih muških spolovila pao mi je na pamet ovaj citat iz knjige kojom sam se bavio kao student: "Levijatan", klasik političke filozofije. Thomas Hobbes u tom djelu spekulira o značajkama društvenog života u zajednici prije uspostavljanja represivnog državnog aparata. Hobbes nema osobite vjere u ljude. Smatra da bi u takvom stanju bjesnio rat svih protiv sviju. Iluzorno je, drži, očekivati uljudno ponašanje u odsustvu organiziranog sustava prisile. Takva je, naprosto, ljudska priroda. Štošta je ovaj filozof možda i pogodio. Nije mu, međutim, palo na pamet da bi društveni kontekst u kojem ne postoji funkcionalan sustav represalija u tolikoj mjeri karakterizirali obnaženi penisi. Koliko pamtim, o tome u "Levijatanu" nema ni slova.
Spolovila sam promatrao na zaslonu mobitela netom stečene priležnice. I naše je druženje začeto na ekranu. Prvi kontakt uspostavljen je preko nekog online servisa za upoznavanje. Čim smo se počeli viđati, ugasio sam profil na tom servisu. Dok smo s kreveta zurili u strop njezine sobe, dolazili do daha i sabirali dojmove prvog intimnog odnosa, poželjela je znati zašto. Proveo sam tjedne bezuspješno pokušavajući započeti komunikaciju s djevojkama, rekoh. Stekao sam dojam kako je vjerojatnost da se takvo što ondje dogodi minimalna, poput pogađanja prave kombinacije na lutriji. Nisam tip koji će nastaviti uplaćivati listiće nakon što nešto osvoji. Odahnula je.
Nisam spominjao zaljubljenost. To joj u tom periodu nije trebalo. Zaključila je, međutim, da nemam pravu predodžbu o tome što djevojke prolaze kad otvore profil na takvom servisu.
Dohvatila je mobitel i prijavila se u sustav. Pokazala mi je more poruka koje svakodnevno dobiva. Obraćali su joj se sugrađani, oženjeni i razvedeni, umirovljenici i maloljetnici. Pisali su joj turisti te vozači kamiona koji prolaze kroz grad, ali i pohotnici od kojih su je dijelili oceani. Artikuliraniji udvarači uspijevali su skromnim rječnikom ukazati na svoju požudu. Ostali su joj naprosto slali fotografije ukrućenih spolovila. Izazov je probijati se kroz naslage tog smeća, objasnila je - treba imati razumijevanja za sve koji pritom izgube volju za povezivanjem. Dječake slabo poučavaju povezivanju. Poučavaju ih, primjerice, da budu kauboji. Poklonit će im šešir, značku i plastični revolver. Dječaci iz pištolja potom pucaju u igri. Zrakom lete izmišljeni meci. Mete su nerijetko živa bića, ali nema potrebe da itko posebno odobri takvu zabavu. Bezazleno je.
Evo me u skupini gdje nema dječaka. Odavno su odrasli, okružuju me muškarci. Oženjeni i razvedeni. Desetak nas je. Nisu, međutim, izgubili smisao za igru. Navukli su kaubojske šešire. Nalazimo se daleko izvan grada. Na ovoj je lokaciji jednom sniman neki vestern. Ostaci filmskog seta stoje kao uspomena. Tu su drvene kuće: saloon, brijačnica, zatvor. Večeras je ovdje fešta, svira country sastav. Posjetitelji mogu jahati konja ili pucati iz plastičnog pištolja. Okupio nas je jedan koji slavi tko zna što. Slavljenika poznajem, a ostale slabo.
Večer odmiče, a saloon radi punom parom. Prašinu treba isprati iz grla. Kauboji teturaju, ruke kojima bi valjalo pridržavati oružje nisu mirne. (FOTO: Pixabay)
U društvu su i dvije žene. Ljubavnica slavljenika povela je prijateljicu. Kauboji su naslutili da dotična nije u vezi. Ona o sebi ne otkriva mnogo. Tek vanjštinu i šutljivu ćud. Većinu vremena samo promatra i sluša. Blagim će smiješkom popratiti komentare sugovornika. A sugovornici su uglavnom oni razvedeni. Dvojica se nameću kao udvarači. Inače, drže da su dobri prijatelji. Prilaze joj naizmjence. Isprva u kratkim smjenama ispituju teren. Pijuckaju se prve pive, ugođaj je posve ležeran. Pokušavaju biti duhoviti. Udijelit će povremeno kakav kompliment. Ipak, ne radi se o tome da je šutljiva djevojka ostavila na njih neki osobit dojam. Otkrivaju ih tragovi čizama koje ostavljaju u prašini. Kako koji privede kraju kratku smjenu u njezinom društvu, odlazi u gužvu potražiti druge mete koje namjerava istovremeno držati na nišanu.
Večer odmiče, a saloon radi punom parom. Prašinu treba isprati iz grla. Kauboji teturaju, ruke kojima bi valjalo pridržavati oružje nisu mirne. Udvarači postaju nervozniji. Mete koje su si zacrtali ispostavljaju se kao prevelik zalogaj. S vremena na vrijeme, sad već utabanim stazama, vraćaju se onoj djevojci. Postupno, međutim, mijenjaju pristup. Sve teže podnose konkurenciju. Prvi udvarač priopćit će joj, onako usput i gotovo zaštitničkim tonom, da ne treba zamjeriti drugom kauboju što ju čitavu večer nije ponudio pićem. Objašnjava kako je novčanik njegovog prijatelja vječno prazan: alimentacija je visoka, a prihodi skromni. Sve što je večeras ulio u sebe, ulio je milošću onih koji su ga počastili. Drugi udvarač, kad dočeka svoju smjenu u društvu šutljive dame, nalazi način da joj u povjerenju spomene kako prvospomenutog već neko vrijeme muče genitalne bradavice. Loša karma, reći će neki: nije bio posve vjeran suprug. Ostatak društva iz pozadine prati razvoj situacije i uživa u ovim podmetanjima. Bezazleno je.
Vrtuljak sličnih tema nastavlja se neovisno o tome što je odavno kristalno jasno kako djevojka večeras nema namjeru zabavljati se ni s kim. Važno je, ipak, pokazati da jedan stoji bolje od drugog na nekoj hijerarhiji koja je uspostavljena među dvojicom navodnih prijatelja. Time su se, ispostavlja se, ovi udvarači prvenstveno i bavili čitavu večer.
Ja sam se uglavnom držao po strani. Iz nekog razloga i ovdje mi u misli dođe "Levijatan". Postoji zamka u koju filozofi ponekad upadaju kad govore o ljudskoj prirodi. Gledat će one koji ih okružuju i, sudeći po njima, vjerovat će da su prepoznali univerzalnu značajku čitave vrste na mjestu gdje se zapravo zrcale duboko ukorijenjeni i njegovani običaji stanovite sredine. Dva stoljeća prije ere revolvera, gdje god je gledao, Hobbes je vidio samo kauboje. Takvu je, stoga, napisao knjigu.
Iz ove perspektive civilizacija je manja riječ no što možda zvuči. U strahu od kazne, kauboji će erekciju tretirati kao društveni događaj tek kad im se da do znanja da je to u redu. Odustat će od krvoprolića pri pokušaju da se postave u bolju poziciju na hijerarhiji. No snažan poriv za uspinjanjem na hijerarhiji te pitanje erekcije i dalje objašnjava zapanjujuće mnogo. Izazov je osmisliti odnos koji izmiče toj slici. Ne doima se kao da je rat svih protiv sviju doista okončan.
U zraku se sluti krhko primirje. Nikad nisam bio uvjerljiv kauboj. Hijerarhija me zanima još manje od ukrućenih muških spolovila. Stalo mi je do povezivanja, ali priznajem da lako izgubim volju. Okrenuo sam leđa napuštenom filmskom setu i izmišljenom gradu. Gledao sam prema šumi u potrazi za mirom. Načuo sam da negdje duboko, potisnuti u rezervatima, žive Indijanci. Valjalo bi pokušati nešto drugo.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Pixabay
Sve je to lijepo, na kraju krajeva svak zna da su svi kauboji primitivne seljačine i rednecki , ali pravi problem nastane kad se dotakne u pitanje svetosti krava.
A ipak je sva ta pompa samo zbog njih. No one su te koje drže cijeli taj sustav hijerarhije baš takvim , dapače, samim kaubojima možda bi o odgovarala nehijerarhizirana zabava ali ne, krava uvijek želi samo i isključivo jednog, najboljeg, najvećeg, najglasnijeg od njih, baš njoj je najbitnija hijerarhija , ona upravlja time ko je in ko aut.
Dakle krava je glavni čuvar sustava, što se može uvjerit svako ko samo jednom ode recimo na neku obiteljašku, religijsku, antimigrantsku ili bilo koju tradicionalistički obojenu svetkovinu bilo gdje, svejedno dal u prčvarnici ili srcu grada .Kauboji su tu samo scenska oprema.
jedina šteta u svemu tome je da je sve to tolko mistificirano.