PROJEKT ZA BOLJE SUTRA: Što djeca u školama saznaju o okolišnim problemima?
„Želimo djecu i mlade osvijestiti i educirati o održivoj i odgovornoj potrošnji, ali i o direktnim i indirektnim utjecajima na okoliš i klimu“, cilj je koji su sebi zadali u Društvu za oblikovanje održivog razvoja (DOOR). Ova udruga, sastavljena od stručnjaka na ovom polju, bavi se promicanjem održivog razvoja na području energetike i već neko vrijeme u više zagrebačkih osnovnih škola provodi projekt „Odgovornom potrošnjom do bolje klime“.
Osim što ih generalno educiraju o klimatskim promjenama, osnovnoškolce žele naučiti metodama prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanju štetnog utjecaja na klimu, te ih upoznati s principima održive energetike. Projekt „Odgovornom potrošnjom do bolje klime 3“ započeo je početkom studenog 2023. godine i potrajat će do kraja veljače 2024. godine, a financiran je iz budžeta Grada Zagreba. Do sada je DOOR održao tri radionice u Osnovnoj školi Špansko Oranice, a prijašnjih godina projekt su provodili u Osnovnoj školi Vrbani i Osnovnoj školi Lovre pl. Matačića u Folnegovićevom naselju.
Iz DOOR-a su primijetili kako današnje društvo i ekonomski modeli pretpostavljaju da stalno povećanje osobne potrošnje vodi ka dobrobiti za građane, prvenstveno zbog ekonomskog blagostanja i zbog toga se javila motivacija za pokretanjem ovakvog projekta kojemu smo porazgovarali s voditeljem radionica Matijom Eppertom, koji je, inače, završio naftno rudarstvo, smjer energetika, na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu.
„Kroz projekt se potiče osnovnoškolce da se u svakodnevnom životu pokušaju povezati s navedenim temama, te koje bi pozitivne promjene htjeli vidjeti u zajednici i koja rješenja za zajednicu oni nude. Projektom se direktno motivira učenike i učenice, a indirektno njihove roditelje, učitelje te cijelu zajednicu koji će lakše promijeniti neke navike i usvojiti nove putem znanja koje djeca usvoje“, navodi Eppert.
"Učenici su već dosta informirani o obnovljivim i neobnovljivim izvorima energije, vremenu i klimi" - Matija Eppert (FOTO: DOOR)
Radionice su koncipirane na način da se kroz prvi sat održi interaktivno predavanje, odnosno da se s učenicima i učenicama razgovara o održivom razvoju, održivoj potrošnji i klimatskim promjenama. Kroz drugi sat odrađuju se vježbe koje osvještavaju djecu o utjecaju potrošača na okoliš i klimu kupnjom raznih proizvoda. U konačnici potiču djecu na kritičko promišljanje i nuđenje njihovih „zelenih“ rješenja.
„Teme održive i odgovorne potrošnje nisu adekvatno zastupljene u trenutačnom hrvatskom kurikulumu što je direktno povezano s manjkom edukacijskih materijala koji se mogu iskoristit za rad s djecom i mladima. Prema tome, postoji velika potreba da se djeca i mladi osvijeste i educiranju o održivoj i odgovornoj potrošnji, te o direktnim i indirektnim utjecajima na okoliš i klimu“, objašnjava nam voditelj DOOR-ovih radionica.
Problemi klimatskih promjena zbog globalnog zagrijavanja potaknuti su u najvećoj mjeri, kako kaže Eppert, ljudskim djelovanjem, odnosno emisijama stakleničkih plinova, te je stoga potrebno „upijati“ nove navike.
Radionice su do sad provedene u tri škole (FOTO: DOOR)
„U vrijeme izazova klimatskih promjena, svi pa tako i oni najmlađi među nama, trebali bi se prilagoditi i sudjelovati u rješavanju tog globalnog problema, što mladi diljem svijeta i rade kroz široke društvene pokrete na temelju okolišnih i klimatskih problema. To je pokazatelj da su djeca, kao budući građani i nosioci društva, sposobni upijati nova znanja i vještine koje će im pomoći razumjeti svijet u budućnosti i stvoriti neke nove navike u ponašanju“, naglašava Matija Eppert.
Zagrebački školarci mogli su na radionicama otvoreno komentirati i predlagati rješenja o utjecaju potrošnje na okoliš i klimu, kao i o utjecaju ugljičnom otisku. Govorilo se i o tome kako racionalizirati potrošnju energije u svom domu i kako se samostalno može uzgojiti hrana, te kako smanjiti proizvodnju plastičnog otpada. Kako kažu iz DOOR-a, školarci su pokazali odlično predznanje iz ekologije.
„Učenice i učenici su uglavnom pokazali veliku zainteresiranost za projekt, jer svakodnevne probleme u vezi potrošnje, onečišćenja okoliša i klimatskih promjena viđaju u svom kvartu ili na vijestima. Tijekom održavanja radionica aktivno sudjeluju, pričaju o svojim problemima u zajednici i predlažu rješenja. Dosta su informirani o obnovljivim i neobnovljivim izvorima energije, vremenu i klimi“, kaže naš sugovornik.
Predložena rješenja jednog učenika šestih razreda (FOTO: DOOR)
Na radionicama educiraju djecu kako reducirati loš utjecaj na okoliš, a Eppert je s nama podijelio upravo neke jednostavne načine smanjenja potrošnje energije o kojima se govori na tim radionicama.
„Korištenje LED rasvjete, gašenje svjetla kada nismo u prostoriji, isključivanje punjača iz struje kad je mobitel napunjen, isključivanje električnih uređaja u potpunosti nakon korištenja i ne ostavljati ih u ‘stand by’ načinu rada. Ako je moguće da se što više uređaje koristi tijekom razdoblja u danu kada je električna energija jeftina. Također, savjetujemo kako da se češće tuširamo, umjesto kupamo i da zatvaramo vodu za vrijeme pranja ruku ili zuba“, sumira Eppert.
Iz DOOR-a se nadaju kako će djeca kroz projekte održivog razvoja početi više shvaćati važnost prirodnog svijeta, ekosustava i međuovisnosti živih organizama. Tada bi postali svjesniji o onečišćenju okoliša, krčenju šuma i smanjenju bioraznolikosti i mnogim drugim nuspojavama.
„Djeca na taj način usvajaju održive navike poput prakticiranja recikliranja, a istovremeno im se usađuje osjećaj zahvalnosti za prirodu i važnost njezinog očuvanja. Općenito, obrazovanje djece o ekologiji ključno je za poticanje održive i ekološki osviještene budućnosti“, zaključuje naš sugovornik, napominjući kako edukacijom djeca mogu razviti snažnu predanost zaštiti okoliša i zagovaranju održivih praksi jer ih se potiče na analiziranje problema onečišćenja okoliša, razumijevanje njihovih uzroka i smišljanje dugoročnih rješenja.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: DOOR
inače, "zajednica" u sṙbsko-hṙvatskom jeziku izvorno znači "obće dobro". današnji "hṙvatski" je sgolj "varietet" sṙbsko-hṙvatskoga jezika, kako to "definiraju" svjetski slavistični studiji, sveučilišta i jezikoslovne ustanove. dakako, bīt će jezično zanimljivo kada EU-u možda uskoro pristupe i ostale nëgdanje YU republike. ne gledē na to, pojam "zajednica" na području današnje hṙvatske do pojave gayjeva "ilirskoga pokreta" i pṙve jugoslavije službeno nije bīô uporabljan, za razliku od pojma "obćinstvo" sličnoga značenja. također, jezična režimska "tuđmanovština" na životu je do danas pustila "ideoložsko-partijske" polubezsmislice kakoti slavonsko-vojvođanski izkrivljeni sṙbizam "diljem" iz XIX stoljeća, koji sām po sebi određuje izključivo "důžinu", a ne "širinu". kada nëtko tlapi "diljem svieta", govori izključivo o njegovoj důžini, ne širini. svezano s tiem, jamčim da izključivo malahni ograničeni dïô djetce u pojedinima zemljama trećega svieta, u sklopu pokroviteljskih američskih i EU-ropskih "zelenih programmā", uče o ekologiji i zaštiti okoliša. no tu pragmatični cinizam "farsoljubnoga razvijenoga/razvitoga zapadnoga pṙvoga svieta" ne prëstaje, nego usiljuje pravila igre ljudima i narodima, zavisnima od "odpadakā" i "krame" toga istoga svieta, koji si ne mogu priuštiti nikakove skupe "nove ekoložske tehnologije". najdalje čto jima je dostupno iz tzv. "zapadnoga pṙvoga svieta" jesu "novi (rabljeni/polovni) telefoni" i kinezsko robno nizkokakovostno/nizkokvalitetno "šarenilo". obično ne znaju za pojmove "zdravstvena skṙb/zaštita", "mirovinsko osiguranje", "obvezno osiguranje", "mirovina", itd. na sve to djetca na balkanu, i uobće djetca u svietu nemaju nikakov upliv. recimo, u laosu sam jednom prigodom gledaô kako mi uz zrakoplov na zemljanoj pisti petoljetne djevojčice u ranu zoru prodaju pet truhlih jajā (domaći "specialitet") za manje od jednoga US dollara, da bī pomogle siromašnoj obitelji prëživjeti, dočim su drugom prigodom, na drugom koncu svieta, u bogatom reykjaviku skupoga islanda sedmoljetne djevojčice i dëklice rano prïje škole marljivo čistile okoliš od nametenoga smeća okolo svojih uređenih stanbenih naseljā. život na EU důg i zajmove, kako se tri desetljeća "prakticira" u hṙvatskoj, u konačnici būde najskuplji.