Stanovnici zagrebačkog naselja Knežija ujedinili su se proteklih tjedana u prosvjedima protiv planirane izgradnje stambeno-poslovne zgrade u njihovom kvartu. Zgrada bi trebala sadržavati šezdesetak stanova i biti sagrađena na mjestu malog perivojnog trga na križanju ulica Davorina Bazjanca, Ludovika Zelenka i Papove. Nova zgrada trebala bi naselju donijeti nove stanovnike i poslovne sadržaje, ali i vrlo vjerojatno novo opterećenje prometne i komunalne infrastrukture. Pritom bi naselje ostalo bez još jednog javnog prostora u obliku manje popločane površine sa zelenilom, mjestu susreta i zadržavanja karakterističnom za naselja modernističkog razdoblja. 

Skladno modernističko naselje

Knežija se sustavno gradila od druge polovice šezdesetih godina prošloga stoljeća do otprilike sredine sedamdesetih godina. Naselje je to poslijeratnog modernističkog i funkcionalističkog urbanističkog planiranja, s jednostavnim stambenim zgradama slobodno postavljenim u prostoru koje formiraju mirna stambena susjedstva. Kao i u svim naseljima toga razdoblja, i u Knežiji su uz stambene sadržaje sagrađeni i osnovni društveni sadržaji (osnovna škola, vrtić, ambulanta, potezi trgovačkih sadržaja u prizemljima zgrada u središtu naselja te čak i manja robna kuća). Veliku prostornu kvalitetu naselja čine javni i ozelenjeni prostori – središte naselja zauzima skladno oblikovan park, među stambenim su zgradama uređeni manji perivoji susjedstva s dječjim igralištima i prostorima za odmor, uz glavnu ulicu Tina Ujevića zasađen je prepoznatljivi drvored platana. Kao i u drugim naseljima toga razdoblja, upravo neizgrađeni prostori među zgradama i javni prostori naselja prepoznati su kao jedna od važnijih prostornih kvaliteta. 

Stambeno susjedstvo u naselju Knežija (FOTO: Veljko Armano Linta)

Stambena naselja nastala u to doba donedavno su bila smatrana neprivlačnim „spavaonicama“. Međutim, tri desetljeća sustavnog uništavanja urbanističkog planiranja i svakojake izgradnje u postojećim i novim gradskim predjelima doveli su do stručne revalorizacije ovih dijelova grada, ali i do rasta poželjnosti za stanovanje u širem krugu građana. Iako je arhitektura stambenih zgrada i uređenje javnih prostora zapravo relativno skromno, stanovnici postaju svjesni skladnosti tih prostora i funkcionalne racionalnosti koju ne nalaze u novogradnjama. Prostornim razvojem grada Knežija je postala dio šireg gradskog centra pa se time pretvorila u još popularnije mjesto za život. 

Važno je reći da naselja nastala u ovom razdoblju uglavnom nisu bila u potpunosti realizirana prema izvornim urbanističkim planovima u skladu s kojima su građena. Bilo je to razdoblje velike potrebe za stambenim prostorima pa su prednost gradnje imale stambene zgrade i sadržaji osnovnog društvenog standarda. Često su planeri namjerno ostavljali rubove takvih naselja nedefiniranima, prepuštajući nekom drugom vremenu da ih dovrši i dopuni potrebnim sadržajima. Tako je i na rubovima Knežije u proteklih tri desetljeća nastala novija izgradnja (kompleksi na južnom dijelu uz Horvaćansku, stambene zgrade u Zadarskoj i na Kalinovici, novi trgovački centar na zapadnom rubu uz Selsku cestu). Bilo je to „popunjavanje“ rubova naselja, više ili manje uspješno, ali uglavnom bez većeg utjecaja na život u naselju zbog njihovog rubnog smještaja. Prije dvije godine u središtu naselja na mjestu nekadašnje robne kuće sagrađena je nova velika stambeno-poslovna zgrada. Ona je u naselje unijela neka nova mjerila i programe te novo prometno opterećenje, ali bez značajnijeg utjecaja na sustav javnih prostora naselja.

Zbog zelenih perivojnih oaza Knežija je postala vrlo poželjan kvart za stanovanje (FOTO: Veljko Armano Linta)

Krajem lipnja ove godine Grad Zagreb izdao je lokacijsku dozvolu za izgradnju nove stambeno-poslovne zgrade koja bi se imala graditi na malom proširenju ulica u blizini osnovne škole i crkve. Zgrada bi trebala imati 60 stanova i biti visine osam nadzemnih etaža. Gradila bi se na mjestu malog perivojnog trga na kojem je manja prizemnica u kojoj je izvorno bila ribarnica, a danas je tu trgovina drogerijskog lanca. Bio je to alarm na uzbunu za lokalno stanovništvo, koje se organiziralo i počelo sakupljati potpise protiveći se planiranoj izgradnji. Glavni prigovor stanovnika je da se time narušava kvaliteta stanovanja u naselju budući da se ukida javni prostor naselja, a nova zgrada svojim bi volumenom narušila izvorni koncept kvarta. Stanovnici Knežije stoga peticijom od Grada traže zaustavljanje pokrenutih procedura, poništenje lokacijske dozvole i zaustavljanje izgradnje. Traži se i odgovor na pitanje zašto Grad Zagreb rasprodaje svoj javni prostor u proceduri u koju nisu uključeni lokalni stanovnici. 

Stanovnici u obrani kvalitete životnog prostora

Nije ovo prvi prosvjed lokalnih stanovnika zagrebačkih naselja protiv nove izgradnje koja narušava javne prostore. Jedna od prvih takvih istaknutijih inicijativa pokrenuta je 2005. godine u naselju Travno kada se grupa stanovnika usprotivila izgradnji crkve u središnjem perivoju naselja i jednom od glavnih identitetskih elemenata naselja. Ta prva bitka je izgubljena i crkva je sagrađena u perivoju unatoč brojnim protestima i protivljenjima. Slična situacija dogodila se prije četiri godine u naselju Savica, gdje su se stanovnici također protivili smanjenju površine parka naselja na račun nove crkve. Ovaj put su dobro organizirani stanovnici uspjeli u obrani parka. Godinu dana kasnije, stanovnici Sigeta prosvjedovali su protiv planirane izgradnje poslovnog centra koji je trebao niknuti na još jednoj gradskoj zelenoj površini.

POZADINA PRIČE O CRKVI NA SAVICI: U trgovanju Zagreba s Crkvom spašava se zemljište tvrtke Bandićevog donatora

APETITI CRKVE: Što stvarno niče na Savici, u 3D prikazu

„OBRANIT ĆEMO GA OPET“: Prosvjed u razrovanom parku na Savici najavljen za danas u 18 sati

U svim navedenim slučajevima građani su se bunili protiv izgradnje koja bi smanjila kvalitetu njihovog neposrednog životnog okoliša. I u slučaju ove planirane izgradnje na Knežiji radi se o malom perivojnom trgu, definitivno ne najvažnijem javnom prostoru kvarta, ali jednom od malih kamenčića koji tvore mozaik privlačnosti ovog naselja južne Trešnjevke. U blizini su osnovna škola i crkva, te specifično križanje ulica koje danas nije problematično budući da je zbog neizgrađenog prostora pregledno. Stanovnici se boje da će izgradnjom nove zgrade biti pogoršani i oblikovni i funkcionalni elementi ovog dijela naselja te prosvjeduju protiv ukidanja javnih površina u naselju. Izražavaju bojazan da će nova zgrada bitno pogoršati postojeću prometnu situaciju kako na navedenom križanju tako i u zoni osnovne škole gdje će neminovno doći do povećanja kolnog prometa što će negativno utjecati na sigurnost djece. Postavljaju pitanje usklađenosti izdane lokacijske dozvole s odredbama važeće prostorno-planske dokumentacije za ovo područje. Na tvrdnje o usklađenosti dozvole s GUP-om javnost s pravom postavlja pitanje kvalitete GUP-a kojim su dozvoljeni ovakvi zahvati u prostoru. 

Prostor na kojem je planirana gradnja nove zgrade (FOTO: Veljko Armano Linta)

Za prostor Knežije na snazi je Generalni urbanistički plan Grada Zagreba, koji u naselju određuje površine stambene i mješovite – pretežito stambene namjene (M1) kao i površine za javne i društvene sadržaje te javne zelene površine. Predmetna čestica nalazi se u obuhvatu mješovite namjene (M1). 

Je li izdana dozvola u skladu s odredbama GUP-a?

Za predmetni prostor vrijedi urbano pravilo 1.6. (Zaštita i uređenje dovršenih naselja) koje se odnosi na urbanističke cjeline naselja pretežito visoke gradnje. U njima je predviđeno „poboljšavanje kvalitete stanovanja dovršetkom postojećih i uvođenjem novih sadržaja u skladu s pravilima urbanističke struke uvažavajući koncepciju urbanističkog rješenja po kojoj je pretežiti dio naselja izgrađen“. Nadalje se propisuje „čuvanje i održavanje urbane matrice, ulica, trgova i osobito postojećih uređenih parkovnih površina“ te „očuvanje izvorne tipologije i oblikovanja građevina, elemenata identiteta i slike naselja“. 

Ovakve odredbe na razini strateškog urbanističkog plana nisu stručno upitne. Kao što je gore navedeno, naselja popu Knežije uglavnom nisu u potpunosti dovršena. Iako se radi o kvalitetnim prostorima, to nisu prostori koji se posebno štite u smislu njihove povijesne matrice ili urbanističkog ustroja. Njihove nadopune novim građevinama i sadržajima načelno su prihvatljive na razini generalnog planiranja. Postojeća matrica naselja Knežija sastoji se od zgrada različitih tlocrtnih gabarita katnosti od četverokatnica do deveterokatnica. Gledamo li odredbe GUP-a afirmativno sa strane investitora, planirana izgradnja bila bi moguća. 

Izvod iz GUP-a Grada Zagreba prema kojem "sporna" čestica nosi oznaku M1 (IZVOR: Geoportal zagrebačke infrastrukture)

No, problem nastaje u detaljnim urbanim pravilima GUP-a gdje se propisuje kako „gradnja na građevnim česticama s postojećim kvalitetnim visokim zelenilom i na uređenim zelenim površinama nije moguća“, a u nastavku se navodi kako „prenamjena uređenih javnih zelenih površina i igrališta nije moguća“. Sada već dolazimo u domenu prosudbe što je to „kvalitetno visoko zelenilo“ i što su „uređene zelene površine“. Kriterij zabrane „prenamjene uređenih javnih zelenih površina“ dovodi nas do novih problema definicija i pravnog tumačenja prostornih planova. 

Dva su važna problema vezana na prostorno planiranje koja se očituju u ovom slučaju. Prvi je činjenica da zadnjih desetljeća jača tendencija da se prostorni planovi tumače isključivo kao pravni dokumenti. I Zakon o prostornom uređenju prostorne planove definira kao podzakonske akte, pa neki u tome neće vidjeti problem. Međutim, prostorni su planovi prije svega tehnički dokumenti, koje izrađuju profesionalci primarno tehničke struke. To ne isključuje poželjnu i propisanu interdisciplinarnost planerskih timova kao i sudjelovanje stručnjaka pravne struke u izradi planova.

Nekad su prostorne planove izrađivali, ali i provodili stručnjaci tehničkih struka. Međutim, pritisak pravnog tumačenja prostorno-planskih dokumenata sve je veći. Za bilo kojeg planera arhitektonske (ili bilo koje druge tehničke struke) koji je možda pisao odredbe GUP-a ovaj prostor na Knežiji nepobitno je javni prostor naselja s elementima uređene zelene površine i visokog zelenila. I kao takvoga bi ga trebalo čuvati od izgradnje. Ovaj mali perivojni trg dio je osnovne urbanističke matrice naselja. I kao takvoga bi ga trebalo zaštititi od izgradnje. 

Uređena zelena površina ili ne? (SCREENSHOT: GoogleMaps)

Ipak, kada se plan počne tumačiti s pravnog gledišta, nastaju dubioze. Ovaj prostor ne odgovara definiciji „javne zelene površine“ iz pojmovnika GUP-a, kao takav nije označen u namjeni površina, dijelom je popločan, a dijelom s visokim zelenilom. Kako se određuje kriterij „kvalitetnog visokog zelenila“ GUP-om nije propisano pa je ostavljeno interpretaciji u provedbi. Što je u ovom slučaju rezultiralo izdanom lokacijskom dozvolom nakon što se utvrdilo da je idejni projekt u skladu s odredbama GUP-a. 

Anomalija u sustavu

Drugi, možda i veći problem, leži u činjenici da se sustavno ukidaju planovi lokalne razine i da strateški prostorni planovi postaju provedbeni dokumenti, dakle planovi temeljem kojih je moguće izdavanje dozvola. To je rezultat lošeg sustava prostornog uređenja u državi i sustavnog zatiranja prostornog planiranja. Planiranje se ukida kao nepotrebno uz obrazloženje da sprječava investicije. Detaljni se prostorni planovi zamjenjuju općima za koje se smatra da su svojim općim i načelnim odredbama povoljniji za graditelje. 

Izvorni je PUP (Provedbeni urbanistički plan) Knežije, po kojem je Knežija planirana i izgrađena, nekad u ovom procesu stavljen van snage – vjerojatno početkom devedesetih kad su svi detaljniji planovi u Zagrebu proglašeni nepotrebnima i ukinuti. Da stvar bude poraznija po planersku struku, gradonačelnica je tada bila arhitektica Marina Matulović Dropulić. Ukidanjem provedbenih planova (kojima su bila detaljno određena područja za izgradnju građevina kao i sustav javnih prostora naselja) došli smo do situacije da nam GUP – što je skraćenica od Generalni urbanistički plan – postaje provedbeni dokument. I da se sustavno ukida niža razina detaljnijeg planiranja koja jedina može ući u prostorne detalje jedne ovakve urbanističke cjeline. Ovo je anomalija u sustavu na koju već desetljećima bezuspješno upozoravaju u stručnim krugovima. 

Generalni urbanistički plan, naime, trebao bi, sukladno svojem imenu, dati samo generalne smjernice razvoja grada. Dakle, GUP bi trebao definirati trase glavnih gradskih prometnica, načelno definirati gradske predjele prema namjenama (stanovanje, proizvodna namjena, sportska i rekreacijska namjena, društvena namjena, itd.) te dati uvjete zaštite vrijednih predjela. Planiranje na nižim razinama (gradskog predjela ili kvarta) trebalo bi se rješavati planovima lokalne razine. Pogrešno je u sustavu da se od GUP-a (ponovimo: generalnog urbanističkog plana) očekuje da detaljno riješi sve gradske probleme do razine pojedinačnih čestica na Knežiji, na Črnomercu i u Markuševcu.

Prikaz objekta koji bi trebao niknuti na spornoj lokaciji (FOTO: HINA/Daniel Kasap)

Da slikovito pojasnim do kuda ide neshvaćanje naših zakonopisaca i zakonodavaca u području prostornog planiranja, poslužit ću se paralelom iz sustava prometa. Zamislimo da netko sutra kaže kako tramvajski i autobusni promet (dakle, javni promet lokalnog karaktera) treba ukinuti kao nepotreban. I kako su interkontinentalni avioni (također sustav javnog prijevoza, ali druge razine) sasvim dostatni za funkcioniranje prometnog sustava. U nastavku bi oni rekli da ako avion bez problema može letjeti od Dubaija do Zagreba, zašto korisnika ne bi mogao dovesti i do njegove kuće u nekoj imaginarnoj Ulici ruža? To što će pritom taj avion srušiti pola grada pripisivati će se „lošoj izvedbi tog konkretnog aviona“ i tražiti će se da ga konstruktori poboljšaju. Tako otprilike administracija, a i dobar dio javnosti, gledaju na postojeće planove poput zagrebačkog GUP-a, proglašavajući ih lošima i tražeći njihova poboljšanja.

Da vidimo koliko je nerazumijevanje prostornog planiranja u Hrvatskoj poprimilo karikaturalne razmjere, dovoljno je navesti kako je donedavni državni tajnik u Ministarstvu graditeljstva tvrdio kako i Državni prostorni plan mora imati elemente direktne provedivosti, dakle da se temeljem njega mogu izdavati dozvole za gradnju. Slikovito, nastavimo li se na prethodnu paralelu s avionom, to bi značilo otprilike tezu da „ako space shuttle može letjeti od Mjeseca do Zemlje, ne trebaju nam autobusi jer zašto nas taj space shuttle ne bi doveo do našeg dvorišta u Ulici maćuhica u malom međimurskom selu?“. 

Generator problema u prostoru

Kvalitetan GUP u njegovoj sadašnjoj dvojnoj ulozi i strateškog i provedbenog plana jednostavno nije moguć. Zagrebački GUP, obuhvaća preko 200 hektara, ima stotine članaka, različitih urbanih pravila i stotine iznimaka od tih istih urbanih pravila. I dalje je daleko od kvalitetnog plana, jer se u želji za njegovom provedbenošću gubi njegov strateški smisao, a da bi se u detaljima generirali različiti prostorni konflikti kakve vidimo primjerice na ovoj čestici na Knežiji. Bez detaljnijeg planiranja, GUP će u ovom obliku (pa makar bio izrađen ispočetka) ostati generator problema u prostoru. Pri čemu glavni krivci nisu izrađivači GUP-a već izrađivači zakonskih rješenja kojima se od strateškog prostornog plana traži nemoguće. (Kao da očekujete da se space shuttle spusti u stambenu ulicu!)

Ljeto na Knežiji (FOTO: Veljko Armano Linta)

Rješenje koje bi spriječilo ovakve prostorne dubioze jesu detaljniji planovi uređenja za manje predjele, makar na razini generalnih regulatornih shema. Njima bi se prostor sagledavao u pravom mjerilu (u ovom slučaju mjerilu naselja), u svojoj cjelovitosti i sa svim slojevima i naslijeđa i lokalnih identiteta. Do planskih rješenja trebalo bi dolaziti u participativnom procesu u kojega bi aktivno bili uključeni lokalni stanovnici. I izrada i izmjene planova bile bi podložne javnoj raspravi. Pa bi se tako raspravljalo i o izmjeni površine za građenje na ovoj čestici na Knežiji, te posljedicama takve odluke. 

Alternativno, moglo bi se razmišljati o uvođenju javnih rasprava na razinama pojedinačnih projekata („urbanističko-arhitektonski projekt“) u slučajevima kada oni, kao ovaj primjer na Knežiji, mogu znatno promijeniti karakter određenih gradskih predjela. Jer javnost bi lakše mogla reagirati na ilustrativne prikaze koji prikazuju planirane zahvate, u odnosu na današnje javne rasprave o izmjenama prostornih planova koje se svode na izmjene planskih oznaka, oznaka urbanih pravila, Kig-ova i Kis-ova u čemu se ni stručnjaci s dugogodišnjim iskustvom ne snalaze najlakše. 

Važnost participacije javnosti

Međunarodne deklaracije kao i stručne smjernice govore o važnosti participacije građana u donošenju odluka koje se tiču njihove životne sredine. Iako je načelo javnosti jedno od načela prostornog planiranja ugrađeno i u Zakon o prostornom uređenju, danas je participacija javnosti nažalost svedena na zadovoljavanje zakonom propisane forme, bez želje za stvarnim uključenjem javnosti u postupke izrade planova. Prostorni planovi su postali složeni i nečitki dokumenti, koji propisuju svašta, ali često ne ono bitno. To je isto generirano zakonskim okruženjem. Mi u sustavu urbanističkog planiranja nažalost više nemamo planove koji bi pokazivali parcelaciju i planiranu strukturu izgradnje. Takvi planovi proglašeni su previše ograničavajućima za moguće graditelje. Urbanističko planiranje bez vidljive parcelacije i strukture izgradnje nije planiranje, već crtanje bojanki!

Stanovnici Knežije pokušali su uložiti žalbu na izdanu lokacijsku dozvolu kao neposredni susjedi (FOTO: HINA/Daniel Kasap)

Isključena iz nerazumljive procedure izrade planova, javnost se kod nas često uključuje tek u trenutku provedbe planova – kada je već izdana dozvola ili ograđeno gradilište. Tako su se i stanovnici Knežije organizirali u trenutku kada su saznali da je izdana dozvola za ovu građevinu. Tome je prethodilo izdvajanje i prodaja čestice koja je nekada bila u javnom vlasništvu, a nedavno je dospjela u privatno. O čemu su se vjerojatno morali očitovati u lokalnom vijeću mjesnog odbora i vijeću gradske četvrti, ali te su institucije u slučaju Zagreba dovedene u tužnu situaciju formalne potvrde svega što s gradske razine dolazi na lokalnu razinu, uglavnom po političkom ključu i bez pokušaja uključivanja lokalne javnosti u takve odluke. Dublja analiza vjerojatno bi pokazala da u ovom dijelu nije napravljen nikakav formalni propust. 

Nakaradnost sustava vidjela se i kada su lokalni stanovnici pokušali uložiti žalbu na izdanu lokacijsku dozvolu kao neposredni susjedi, zainteresirani za očuvanje kvalitete svoje neposredne životne sredine. I tu su grubo isključeni iz postupka. Zakon naime definira kako je prije izdavanja lokacijske dozvole upravno tijelo dužno stranki pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja. Zakon kao stranku u postupku lokacijske dozvole definira vlasnika i nositelja drugih stvarnih prava na nekretnini „koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola“. Time je osigurano da neposredni susjedi mogu imati uvid u planirani zahvat u prostoru.

U pravnom smislu susjedi zapravo nisu susjedi jer su čestice s javnim prostorom uknjižene na Grad Zagreb (IZVOR: katastar.hr) 

Međutim, dok ova zakonska odredba funkcionira u ušorenim selima Slavonije i zbijenim naseljima Dalmacije i Istre, ne funkcionira na primjerima ovakvih modernističkih naselja. Naime, sve su zgrade na Knežiji katastarski upisane na česticama koje odgovaraju njihovoj tlocrtnoj projekciji. I okružene su javnim prostorima – česticama koje su u vlasništvu Grada. Međutim, kad se dozvola izdaje za k.č. 5156/2 k.o. Trešnjevka, onda susjedi okolnih zgrada u pravnom smislu nisu susjedi (iako će im nova zgrada biti izgrađena u njihovom neposrednom susjedstvu). U pravnom smislu čestica na kojoj se planira graditi zgrada ima samo jednog susjeda, a to je Grad Zagreb koji je upisan i kao vlasnik okolnih prometnica i okolne velike katastarske čestice u javnom korištenju. Suglasnost tog susjeda vjerojatno od početka nije bila upitna. 

Nakon što im je Grad Zagreb odbio uvid u spis predmeta jer nisu „stranka u postupku“, organizirani građani pokrenuli su potpisivanje peticije te su od Grada tražili uvid u spis predmeta kao „građani Grada Zagreba“. U potpisu je priložen popis 153 građana koji su potpisali žalbu. U kafkijanskom odgovoru Grad Zagreb im je dostavio rješenje kojim njihovu žalbu odbacuju jer je „izjavljena od neovlaštene osobe“. U obrazloženju takvog rješenja Grad navodi kako je dostava žalbe neprikladna jer su u žalbi propustili „naznačiti zajedničkog predstavnika“, što su bili obvezni učiniti u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku. 

U međuvremenu građani Knežije uz podršku Zagreb je naš! organizirali su potpisivanje peticije, koja se može potpisati svakog radnog dana do kraja kolovoza od 18 do 19 sati u Albaharijevoj 2., a interes je vrlo velik (FOTO: Facebook/zagrebjenaš)

U bitci pravnim sredstvima ovdje će uvijek pobijediti Grad i investitor koji ima potporu Grada. Pojedinci su u ovome nemoćni. Nemoćni su i kad se organiziraju, nemoćni su i kada imaju potporu stručnjaka. U pravnom smislu građani Knežije pa ni stanovnici susjedne zgrade nisu susjedi ovog malog kvartovskog parka za kojega nije dokazano da je javni zeleni prostor, a iako je ozelenjen u konačnici nije dokazano da se radi o kvalitetnom visokom zelenilu što bi spriječilo izgradnju temeljem odredbi strateškog gradskog planskog dokumenta. Koji je ujedno i provedbeni. 

Građanski aktivizam lako u ovakvim situacijama postane privlačan model borbe za pravednije društvo i sretnije gradske prostore. I vjerojatno na razini ovakvih pojedinačnih slučajeva može biti i uspješan. Međutim, aktivizam i prosvjedi ne mogu biti odgovor na sustavne pogreške koje imamo ugrađene u naš sustav prostornog uređenja. I koji stalno generira ovakve konflikte. Sustav je uređena cjelina pojedinih dijelova. Ukoliko u našem sustavu prostornog uređenja počnemo ispravljati ugrađene greške možda jednom dobijemo uređenu cjelinu u kojoj će se planerske odluke donositi na pravim razinama temeljem stručnih kriterija uz stvarnu participaciju građana. Jer planovi se u konačnici rade zato da bi građani živjeli u uređenim, funkcionalnim i skladno oblikovanim prostorima. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/Daniel Kasap