Rijetki su ljudi koji svoj idealizam i žar iz mladenačkih dana uspijevaju održati i onda kada dođu na poziciju s koje zveckaju novci. Novi gradonačelnik New Yorka, Bill de Blasio, po svemu je sudeći, jedan od takvih. Još krajem 80-ih sin njemačkog doseljenika i Talijanke volontirao je u kampanji posljednjeg demokratskog gradonačelnika, a potom završio kao potrčko u gradskoj vijećnici kojom kasnije i sam zavladati. Podupirao je sandiniste, žestoko se borio za javno obrazovanje, štitio siromašne, protivio praksi kojom korporacije kupuju izbore golemim donacijama političarima, gurao Zakon o partnerstvu kojim su istospolni parovi dobili prava koja im pripadaju...

U vrijeme kada je posljednji gradonačelnik Velike Jabuke bio demokrat, usput prvi i posljednji Afroamerikanac na toj poziciji, David Dinkins, daleke 1989. godine, Bill de Blasio krenuo je ozbiljnije se baviti politikom. Malo je tko tada mogao predvidjeti da bi golobradi idealist čiju je biografiju ponajviše obilježilo sudjelovanje u pomaganju sandinista u Nikaragvi mogao biti 109. gradonačelnik najbogatijeg grada u SAD-u. Eto, i to se dogodilo na izborima održanim ovog tjedna. Novi gradonačelnik New Yorka raspolagat će proračunom od 50 milijardi dolara od čega polovinu podiže od poreza. O ciframa koje će na raspolaganju imati donedavni ombudsman, a uskoro i novi gradonačelnik New Yorka, Slavko Linić može samo sanjati.

Uvjerljiv trijumf na ovotjednim izborima (FOTO: billdeblasio.com)

Danas 52-godišnji de Blasio kao dvadesetogodišnjak se počeo baviti društvenim pitanjima. Nakon što je diplomirao na Sveučilištu Columbija, de Blasio se preko nevladine organizacije Quixote Center zalagao za pomoć sandinističkoj vladi u Nikaragvi. Obzirom da je bila riječ o 1988. godini kada je Reaganova administracija na sve načine pokušavala svrgnuti s vlasti revolucionare, valja imati u vidu kako je de Blasio praktički radio protiv vlastite države. Svoju podršku sandinistima nikada nije skrivao te je i sam proveo deset dana u Nikaragvi dijeleći pomoć tamošnjem stanovništvu. Nakon povratka održavao je skupove na kojima se prikupljala pomoć nikaragvanskoj radikalnoj ljevici.

Krajem osamdesetih volontirao je u kampanji posljednjeg demokratskog gradonačelnika Davida Dinkinsa nakon čega je završio kao potrčko u gradskoj vijećnici kojom će 24 godine kasnije i sam zavladati. Sredinom devedesetih sina njemačkog doseljenika i Talijanke tadašnji američki predsjednik, Bill Clinton, zaposlio je kao regionalnog direktora Ministarstva stanovanja za New York i New Jersey. Tada de Blasio počeo povlačiti poteze koji nešto znače. Naime, on je spretno iskoristio položaj kako bi federalnim novcem izdašnije financirao smještaj starijih građana.

U mladosti je podržavao sandiniste (FOTO: billdeblasio.com)

Za uzvrat je pak 2000. godine sudjelovao u kampanji Hillary Clinton kojoj je pomogao da uđe u Senat. Kao član Odbora za školstvo i gradski vijećnik u prošlom se desetljeću godinama zalagao za javno obrazovanje sustavno kritizirajući takozvane "charter škole" koje je podupirao sada bivši gradonačelnik Michael Bloomberg. Ove škole naveliko su otvarane tijekom njegovog mandata, a uglavnom se baziraju na profitabilnosti što je sustav koji je de Blasio žestoko napadao.

Kao gradski vijećnik progurao je zakon kojim se kućevlasnicima zabranjuje diskriminacija najsiromašnijih građana što su rente plaćali federalnim vaučerima. Siromašnim građanima New Yorka oboljelima od AIDS-a također je omogućio jeftinije stanovanje dok je "proturio" i zakon koji na osnovama pozitivne diskriminacije štiti transrodne osobe.

Pozira sa suprugom i djecom (FOTO: billdeblasio.com)

Na zgražanje tamošnjih istomišljenika udruge "U ime obitelji", de Blasio je uspio plasirati i Zakon o partnerstvu, kojim su u potpunosti izjednačena prava istospolnih parova kako bi mogli uživati ista prava kao i heteroseksualci. Ovim je nakon siromašnih Njujorčana pridobio i nemali broj glasača LGBT zajednice. Da nije riječ o običnom populistu govori i podatak kako je pomogao i zakon o imigrantima (koji nemaju pravo glasa), a koji im omogućuje besplatne usluge prevođenja pri dobivanju državnih beneficija. Godinama se zalaže i za ukidanje prakse kojom korporacije kupuju izbore golemim donacijama političarima.

Po svemu sudeći ne radi se o običnom populistu (FOTO: billdeblasio.com)

Rijetki su ljudi koji svoj idealizam i žar iz mladenačkih dana uspijevaju održati i onda kada sjednu na poziciju s koje zveckaju novci. Obzirom da postoje iznimke, ostavit ćemo cinizam po strani i dok se novom gradonačelniku ne dokaže suprotno, valja ga tretirati tek po poznatim činjenicama ne bismo li bolje shvatili što u sljedećem periodu očekuje naše prijatelje iz New Yorka. Hoće li ova promjena ostati tek izuzetak ili postati naznaka za nekakav dublji potres koji bi mogao obuhvatiti Sjedinjene Države ostaje tek vidjeti.

Lupiga.Com