Je li više sazrelo to dostojanstvo? Koga se ovo pita, ako ne one koji već stotinjak dana raširenih usta sjede u nekoj zagrebačkoj ulici (doduše, zaštićeni šatorom od atmosferilija) i strpljivo mole i čekaju… Što? Pa, da im dostojanstvo padne u usta, na glavu ili u ruke, tj. da netko strese grane pod kojima sjede i da se kiša dostojanstvenih plodova sruči na njihove glave. No, zar je dostojanstvo voćka neka, koja se tek tako rađa na stablu i dozrijeva kad joj dođe vrijeme, ili je dostojanstvo vrlina (a „vrlina“, kao i „krepost“, riječ je koja je odavno iščiljela iz našeg rječnika), bolje rečeno, „skup vrlina“ koje čine da netko pobuđuje poštovanje, uvažavanje, pa i počasti!? Dostojanstvo se, naime, ne rađa kao voćka, već se teško stječe, a nikako se ne može iskamčiti.

E, pa upravo ovo potonje čine oni prosvjednici koji su se, pokriveni šatorom, sklupčali na jednoj zagrebačkoj ulici i uglas mole da im se UDIJELI DOSTOJANSTVO! Oni moljakaju, zanovijetaju, umalo da ne prosjače, ali paradoksalno, ne novce, ne pare – niti kune više, kako je rečeno na početku njihova ukazanja na jednoj zagrebačkoj ulici – već traže SAMO uvažavanje svojega postojanja, uloge i povijesnoga smisla. Fini neki ljudi, kad prose, ali ne prose pare, već samo zrno prosa, koje bi trebalo oličavati njihovo dostojanstvo. 

Tako teoretičari ovu prošnju mudro objašnjavaju: „… hrvatski su branitelji, u ustrajnom traženju javnoga i sustavnoga priznavanja smisla njihove borbe, te činjenica da su upravo oni stvorili samostalnu Hrvatsku. Već se dugo godina taj smisao umanjuje, pa zbog toga očito i njihov prosvjed. U pozadini njihova bunta moglo bi biti i već dugo potiskivanje njihova dostojanstva i umanjivanje domoljubnih vrijednosti zbog kojih su i krenuli u rat za obranu Hrvatske“ (kako lucidno piše Milan Jajčinović (Večernji list, 25. II. o.g.). Ovo vrijedi proumiti, kao svaki teški tekst: dakle, ako su branitelji krenuli u rat za obranu Hrvatske i to potaknuti „domoljubnim vrijednostima“, očito je da, u vrijeme ratovanja, oni nisu bili plaćenici, već dobro ili dragovoljci. A sada kada, nakon rata, za svoje domoljubno ratovanje dobivaju stanovite novčane naknade (nagrade, penzije, povlastice i sl.) sada bi htjeli – JOŠ KRUHA PREKO POGAČE (od prosa), naime putreni namaz od rečenoga dostojanstva. 

E, pa gospodo borci, dragovoljci domoljubnoga ratovanja, izvolite se napokon odlučiti: ILI PARE ILI DOSTOJANSTVO, jer oboje, zajedno ne ide (ono „i ovce i novce“, to može samo u „promidžbenom programu“ kako na, navodno „ljevičarskom“ HRT-u, tom jedinom preostalom ustaškom riječi, tj „promidžbom“, nazivaju najobičniji reklamni blok ili ekonomsko propagandne spotove). Stvar nije nimalo zapletena: rezultati borbe naših branitelja već su odavno priznati, jer je to ovakva Hrvatska kakvu živimo, ali ako gaje iluziju kako su “upravo oni stvorili samostalnu Hrvatsku“ bojim se da je to put u teške deziluzije, ako oni vide (kao i teoretičari njihove prošnje) da se taj „smisao umanjuje“, onda skrivanje pod šatorom to neće opovrgnuti. Upravo je ne-dostojanstveno na takav uličarski način iskamčivati poštovanje u tvojim očima, ušima i duhu, dok je pravo i jednom stečeno dostojanstvo neporecivo, te prije izaziva udivljenje, nego sažaljenje (kao u ovom slučaju). Iskamčivanje dostojanstva ide dotle da se traži uvrštavanje braniteljskoga doprinosa u Ustav i to čak za daljnje, buduće generacije (potomke, mladež, podmladak branitelja), pa baš u formulaciji koja bi morala isticati Domovinski rat kao njihovu prćiju. Znaju li ti prosjaci dostojanstva da bi tako – kad bi im se udovoljilo – jednu novinsku/novinarsku sintagmu učinili dostojnom Ustava?

Iskamčivanje dostojanstva ide dotle da se traži uvrštavanje braniteljskoga doprinosa u Ustav i to čak za daljnje, buduće generacije (FOTO: Novilist.hr)

Naime, kako označnica da je prošli („nepravedni, nametnuti i prljavi rat“), baš Domovinski, nije pala s neba, nije došla iz srca Poglavara, ni iz Međugorja, niti je smišljena na grobu Alojzija Stepinca ili grobu Ante Starčevića. Naprotiv, porijeklo sintagme „Domovinski rat“ posve je priprosto, ali profesionalno, laičko i sekularno, čak masmedijsko: naime, kad su se rasplamsale prve borbe za „samostalnu Hrvatsku“ i kad su u njih jurnuli, čista srca i bez ikakve (novčane) računice naši časni dobro/dragovoljci, e onda se u redakcijama naših novina pojavilo pitanje pod kakvim pojmom objediniti sva ta događanja? I onda je u jednoj redakciji (poznato je, u Globusu), u trenucima užurbanosti, često i panike pred dovršavanjem izdanja, nekima sinulo (poznato je, piscima, redaktorima, kolumnistima Denisu Kujišu i Marku Grčiću), da po analogiji sa sovjetskom „Otadžbinskom vojnom“ (za vrijeme Drugog svjetskog rata) ovo naše domoljubno ratovanje okrste – Domovinskim ratom. I sad bi njihova dosjetka trebala ući u Ustav? Ma, dajte, molim vas.

U najgorem slučaju moglo bi se sklepati da se branitelje ugura u Ustav – to bi bilo DOSTOJANSTVO koje traže, ali neka im se onda obustavi bilo koja novčana nagrada za „domoljubne vrijednosti“ (invalidi su uvijek izuzeti). ILI PARE ILI DOSTOJANSTVO, to je jasno kao prosna pogača!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com