Dug Željka Keruma tako je čudovišan da ga pušači i astmatičari ne mogu u dahu izgovoriti, piše u svojoj kolumni „Vlaška posla“, udarni komentator Europapress Holdinga, Ante Tomić. „Da to izgovorite zaista morate imati ronilačka pluća“, dočarava Tomić gazeći institut predstečajne nagodbe kojom je Kerum spasio što se spasiti dalo. Zaista je čudovišno tih 585 milijuna i kusur Kerumova duga. Ali svota je opet, čak i kad se pomnoži sa dva, značajno manja od 1,7 milijardi kuna koliko je ostao dužan EPH u kojem Tomić godinama lijepo i zasluženo zarađuje, a u ovoj ga priči, naravno, ne spominje. Ako za Kerumovo „dođem ti“ trebaju ronilačka pluća, onda za minus EPH-a, Tomićevim rječnikom, treba boca sa kisikom.

„Vlaška posla“ naziv je kolumne u Slobodnoj Dalmaciji pisca i jednog od udarnih komentatora Europapress Holdinga, Ante Tomića, u kojoj se autor u svom nadaleko poznatom stilu nemilosrdno obračunava s raznim negativnostima u našem društvu. U posljednjem izdanju ove kolumne Tomić je na svoje dobro naoštrene vrške ponovo nataknuo jednog od kapitalaca naše scene, Željka Keruma. Problem je što se Tomić ovaj put zapravo okomio na institut predstečajne nagodbe kojim je Kerum spasio što se spasiti dalo u njegovu tekućem poslovnom slomu i problem je što Tomić, slučajno ili ne, ni na jednom mjestu u tekstu ne spominje kako se predstečajnom nagodbom već mjesecima spašava i tvrtka u kojoj autor kolumne zarađuje lijepe novce čime će, kako se očekuje, biti spašen i vlasnik te tvrtke Ninoslav Pavić, inače veliki ljubitelj Tomićeva stvaralaštva i pogleda na svijet.

Tomić u kolumni, izravno a kako drugo kada je taj autor u pitanju, ovako sublimira ideju predstečajne nagodbe: "Predstečajna je nagodba, tvrde stručnjaci, mjera dvojbene zakonitosti, ako ne i nedvojbeno nezakonita, ali većina će je prihvatiti kao manje zlo kojim bismo, posluži li nas sreća i zdravlje junačko, možda mogli izbjeći potpuno urušavanje nacionalne ekonomije."

Predstečajna nagodba poslužila je kako bi još jednom obrisao pod s Kerumom (FOTO: Lupiga.Com)

Na stranu što predstečajna nagodba nije mjera, nego cijeli jedan pravni postupak, i na stranu što Tomić ne navodi koji su to stručnjaci na koje se poziva, cijelu rabotu označili nezakonitom. Uz to, čitateljima bi ako to i sami ne znaju, svakako bila od koristi informacija da predstečajne nagodbe nisu hrvatski izum, još manje izum ministra financija Slavka Linića kako to Tomić zapisuje, već se takve nagodbe provode, među ostalim, u Sloveniji i Austriji.

POUČAK NADANA VIDOŠEVIĆA: Kako su Lepog pustili niz vodu!

MUČNINA U ŽELUCU: "Ante Tomić pokazuje nerazumijevanje i diskreditiranje ljudi na ulici kao i izdavačka kuća za koju radi"

No, Tomiću je potrebnije predstečajne nagodbe ocrniti kako bi još jednom obrisao pod sa Željkom Kerumom. Pa navodi da je iza Kerumovog poslovnog sustava ostalo na tisuće nenaplaćenih faktura te 'dug tako čudovišan da ga pušači i astmatičari ne mogu u dahu izgovoriti'. Koliki je dug Keruma?

"Za to zaista morate imati ronilačka pluća: petsto četrnaest milijuna osamsto pedeset četiri tisuće petsto sedamdeset devet kuna i tri lipe. I to je, tvrdi mi Ivica Pivac, direktor vrgoračke mesne industrije, manje od polovice ukupnog dugovanja svih poduzeća bivšeg biznismena i splitskog gradonačelnika", piše Tomić.

Kerumovih 585 milijuna kuna značajno je manje od 1,7 milijardi kuna duga EPH, ali to Tomić, naravno, neće spomenuti (FOTO: Lupiga.Com)

Zaista je čudovišno tih 585 milijuna i kusur Kerumova duga. Ali svota je opet, čak i kad se pomnoži sa dva, značajno manja od 1,7 milijardi kuna koliko je ostao dužan EPH u kojem Tomić godinama lijepo i zasluženo zarađuje. Ako za Kerumovo 'dođem ti' trebaju ronilačka pluća, onda za minus EPH-a, Tomićevim rječnikom, treba boca sa kisikom.

Tomić si je dao truda pa vehementno nabrojio kome je sve Kerum ostao dužan: mljekarima, mesarima, pekarima, vinarima, uljarima, distributerima deterdženata i žvaka, proizvođačima začina i papirnate galanterije. Tko zna zašto mu je trebao taj popis i da li je autentičan. Ali zato je sigurno da je EPH, prema dokumentaciji predstečajne nagodbe ostao dužan vlastitim novinarima i suradnicima, bankama, telekompanijama, restoranima, automehaničarima, oklevetanim javnim osobama.

Tomić zastupa stav da je sve to nepotrebno, ali misli li Tomić i na kompaniju u kojoj radi (FOTO: Novilist.hr)

I jedan i drugi popis, i sudbina Keruma i sudbina EPH-a, kao i sudbina na stotina drugih poduzeća koja prolaze predstečajnu nagodbu, nedjeljivi su dio naše ekonomske zbilje koja se slomila pod teretom kredita, loše ekonomske politike, krivih poslovnih odluka, pa i megalomanskih ideja i planova. Dok Tomić odluku države da i Kerumu omogući predstečajnu nagodbu naziva imbecilnom, zdrav razum nalaže zaključak: Zašto EPH da, a Kerum ne?

I politika Vlade u pogledu predstečajnih nagodbi bila je zdravorazumska, pa su oni kojima je odbijeno otvaranje postupka predstečajne nagodbe rijetki. A sve, toga je svjestan čak i Ante Tomić, 'kako bi se spasilo urušavanje nacionalne ekonomije'. Za potrebe efekta svoje kolumne Tomić zastupa stav da je sve to skupa bilo nepotrebno i da je Keruma i slične trebalo pustiti niz vodu. Vrlo hrabar stav, no ostale je nejasno, a jako je važno, misli li Tomić tu i na kompaniju u kojoj radi. Ili su sve to ipak 'Vlaška posla' nedokučiva za običnog promatrača?  

Lupiga.Com