EL SHATT: Emotivna priča u stripu
Što je zajedničko Ranku Marinkoviću, Josipu Hatzeu, Savki Dabčević Kučar i slavnom prvotimcu Hajduka Ivici Hlevnjaku? Između ostaloga, i to što su s još više od 30.000 ljudi, uglavnom Dalmatinaca, dio svoga života proveli u egipatskoj pustinji. Nije to bilo studijsko putovanje, turističko razgledavanje niti pustinjske pripreme uoči nogometnog prvenstva, već dvije godine života na poluotoku Sinaju, u kompleksu izbjegličkih logora koje zbirnim imenom zovemo El Shatt. Negdje u masi izbjeglica iz Dalmacije našla se i obitelj akademske slikarice i crtačice stripova Helene Klakočar čiju izložbu, „El Shatt zbijeg u stripu“, od danas možete pogledati u Galeriji Događanja u Knapu na zagrebačkoj Peščenici.
Umjetnica koja živi na relaciji Zagreb – Amsterdam - Pula u Hrvatskoj je dosad objavila pet knjiga, a posljednji strip u formi dokumentarne reportaže, „El Shatt/fragmenti“, dio je cjeline koju zaokružuje izložbom čije je otvorenje večeras u 19 sati te ju možete posjetiti sve do utorka 21. studenog. U sklopu izložbe, u utorak 14. studenog, bit će upriličena i projekcija dokumentarnog filma "El Shatt - nacrt za utopiju", Ivana Ramljaka, koji je ove godine punio domaće kino dvorane.
(ILUSTRACIJA: Helena Klakočar)
Motivirana obiteljskom poviješću umjetnica predstavlja emotivnu priču u stripu kojom opisuje svakodnevicu izbjegličkog života Dalmatinaca u El Shattu. Zgode i nezgode ribara i težaka s jadranske obale naviklih na okupatore, neimaštinu, rat i progon, ali ne i na beduinske uvjete života na Sinaju, nedaleko Sueskog kanala. Da nije riječ o tragičnom događaju iz, ne tako davne prošlosti, bio bi to klasični scenarij ribe izvan vode koji umjetnica portretira bez melodramatike, ali s humorom i respektom prema patnji koju su naše bake i djedovi preživjeli na Sinaju. Kako to izgleda predstavit ćemo ovdje u nekoliko „tabli“ njenog stripa.
„Autoričini ulomci stripa efikasan su način paralelnog pričanja i vizualizacije priče obrađene činjeničnim i iskustvenim predlošcima. Takva forma pridonosi razumijevanju uzročno-posljedičnih veza i povijesnih konteksta koji su oblikovali aktualne društvene odnose, a u vremenu kada migracije trendovski rastu potka su za kritičko promišljanje položaja čovjeka u odnosu na sudbinsku nepredvidivost”, primjećuje Dalibor Jakus iz Galerije Događanja.
(ILUSTRACIJA: Helena Klakočar)
Helena Klakorač, inače rođena u Tuzli, već 40 godina djeluje u stripu i animaciji te obrađuje teme poput mora i migracije u autobiografskim, društvenim i političkim opažanjima. Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, autorica je studirala grafiku i filmsku animaciju u Nizozemskoj. Stripove je objavljivala u Poletu, Vidicima, Heroini, Mladini i brojnim drugim medijima, dok su joj knjige stripa objavljivane u Srbiji, Sloveniji, Belgiji, Italiji i Hrvatskoj.
(ILUSTRACIJA: Helena Klakočar)
Podsjetimo, nakon pada Italije u rujnu 1943. godine, bježeći pred okupacijom nacista i domaćih izdajnika, tisuće Dalmatinaca s otoka i obale, najviše iz Makarske, s Korčule, Brača i Šolte, pobjeglo je na tada slobodni Vis. Obzirom da se na otoku već nalazio Glavni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije kao i britanska vojska, nemoguće je bilo prihvatiti i na human način smjestiti toliki broj izbjeglica.
Stoga su evakuirani na južnu obalu Jadrana, prvo u Bari, a potom i Taranto u Italiji. Zbog ratnih operacija koje su se u Italiji još uvijek odvijale, oko 30.000 izbjeglica evakuirano je na Sinaj. Unatoč teškim uvjetima u šatorskom naselju, izbjeglice su organizirale samostalnu upravu u sklopu koje su djelovala umjetnička društva, škole, pa čak i crkva te raznovrsne radionice za popravak oskudnog materijala te se štampalo čak pet dnevnih novina.
(ILUSTRACIJA: Helena Klakočar)
Povratak je počeo već u svibnju 1945. godine dok se konvoj s posljednjim izbjeglicama u rodni kraj vratio gotovo godinu dana nakon završetka rata, krajem ožujka 1946. godine. U izbjeglištvu je rođeno 475 djece dok je umrlo između 700 i 850 prognanika. Groblje koje su tamo napravili devastirano je u izraelsko-arapskim ratovima 1967. godine. Tada je uništen i originalni kip Majka Dalmatinka koji je kipar Ante Kostović, zajedno s polaznicima izbjegličke škole kiparstva, izvorno napravio od betona. Obnovu groblje i kipa financirale su jugoslavenske vlasti 1985. godine, a nakon toga, 2003. godine uređen je i memorijalni centar.
(ILUSTRACIJA: Helena Klakočar)
Lupiga.Com
Naslovna ilustracija: Helena Klakočar