Na početku velikog krvoprolića, kasnije nazvanog Prvi svjetski rat, povijest pamti neobičan događaj koji zorno pokazuje kakav je ljudski rod. Za Božić 1914. godine vojnici na Zapadnoj fronti odlučili su obustaviti paljbu. Duboko ukopani u rovove, jedni naspram drugih, njemački i britanski vojnici počeli su pjevati božićne pjesme, da bi ujutro izašli iz rovova i na „ničijoj zemlji“ razmijenili cigarete. Ovaj će događaj ostati upamćen kao „Božićno primirje“, a koliko god on može poslužiti za uzdizanje ljudskoga roda, toliko ga valja upamtiti i kao spomenik ljudskoj gluposti, jer isti su se junaci nakon ćaskanja vratili u rovove i ponovo zapucali jedni na druge, s tom razlikom da su sada i poznavali lica onih na koje su pucali.

Do „Božićnog primirja“ došlo je sasvim spontano, i to niti punih pet mjeseci od službenog početka krvoprolića koje će četiri godine kasnije izbaciti okrutnu statistiku prema kojoj je Prvi svjetski rat odnio preko 16 milijuna života. U doba kada su njemački i britanski vojnici obustavili paljbu i izašli iz rovova, još uvijek se vjerovalo kako će rat trajati kratko, a vrijedi zamijetiti kako se isti scenarij primirja dogodio na više različitih lokacija.

Legenda kaže kako je sve počelo kada se iz njemačkih rovova začula pjesma. Njemački vojnici pjevali su „Tihu noć“, a poznatu melodiju ubrzo su prepoznali Škoti u britanskim rovovima i počeli pjevati istu pjesmu na engleskom jeziku. Ubrzo se iz rova u rov dovikivalo „Sretan Božić“, a ujutro su, na nezadovoljstvo zapovjednika, počeli i prvi izlasci na „ničiju zemlju“. Neki od njih nisu dočekali sljedeći Božić.

(FOTO: warhistoryonline.com)

Legenda kaže i kako su se primirja događala zbog nostalgije vojnika za obiteljima i toplinom dalekoga doma, kako su održane i zajedničke mise na otvorenom, pa čak i da je na „ničijoj zemlji“ odigrana nogometna utakmica, a dokumentarac koji vam donosimo dat će vam uvid u cijeli fenomen dana kada je oružje utihnulo.

  

 

 Lupiga.Com