Na današnji dan, prvi proljetni u godini, obilježavamo i Međunarodni dan osoba s Downovim sindromom. Unatoč njihovoj sve većoj prihvaćenosti u društvu u zadnjih četrdesetak godina, osobe s Downom još uvijek bivaju diskriminirane i suočene s predrasudama kad je riječ o obrazovanju i samostalnom životu. Često su prisiljene živjeti u institucijama u neadekvatnim uvjetima, a u nekim zemljama pokreću se ili su već pokrenute inicijative kojima se želi ozakoniti automatski prekid trudnoće ukoliko se u ispitivanjima pokaže da je riječ o djetetu s Downovim sindromom. Ovo je zabrinjavajući trend koji roditeljima oduzima pravo da sami donose odluke.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj živi 1.526 osoba s Downovim sindromom (DS). Hrvatska zajednica za Down sindrom (HZDS) napominje da je oko 60 posto osobama s Down sindromom staro do 19 godina, "što pokazuje da je Republika Hrvatska izuzetno poboljšala zdravstvenu skrb građana s Downovim sindromom i omogućila im duži vijek življenja, posebno kroz operativne zahvate srca na koju su djeca s DSom upućivana kao i sva druga djeca što nije bio slučaj prije petnaestak godina".

Izuzetno se poboljšala zdravstvena skrb građana s Downovim sindromom (FOTO: rafiqjauhary.com)

"Pomaci su vidljivi iz godine u godinu te se primjećuje pozitivna promjena, no sve nas zajedno očekuje još jako puno posla kako bi djeca, mladi i odrasli s Down sindromom u Hrvatskoj mogli biti ravnopravni članovi društva te svojom ljubavlju, jednostavnošću i iskrenošću obogaćivati svakodnevnicu svih nas koji živimo s njima. Nažalost, normalan život u obiteljima, vrtićima, školama, ali i na radnom mjestu danas je omogućen još uvijek vrlo malom broju osoba s Down sindromom", upozoravaju iz Hrvatske zajednice za Down sindrom.

Na ovom mjestu reći ćemo ponešto o mitovima i istinama o Down sindromu iz pera Tamare Voskresensky-Baričić, doktorice medicine i specijalistice pedijatrije.

Mitovi i istina o Downovom sindromu

Danas još uvijek vladaju predrasude vezane uz Downov sindrom i osobe koje pate od tog poremećaja. Uzrok takvim netočnim informacijama prije svega je loša informiranost, stoga ćemo obratiti pozornost na neke od najčešćih netočnih spoznaja.

Downov sindrom je rijedak genetski poremećaj: Netočno.

Downov sindrom je jedan od najčešćih genetskih poremećaja. Jedno od 650 novorođene djece u općoj populacije rađa se s ovim poremećajem, dok se učestalost povisuje i više puta s porastom dobi majke.

Većina djece s Downovim sindromom ima starije roditelje: Netočno.

Čak 80 posto oboljele djece rodile su majke mlađe od 35 godina, međutim vjerojatnost i učestalost pojave Downovog sindroma značajno raste s godinama majke.

Andrei Cupsa, sportaš s Downovim sindromom (FOTO: newstm.ro)

Osobe s Downovim sindromom su teško retardirane: Netočno.

Mnogi oboljeli imaju kvocijent inteligencije koji ih svrstava među blago ili srednje retardirane osobe. Djeca s Downovim sindromom svakako se mogu podučavati, a njihov puni potencijal još uvijek nije otkriven.

Osobe s Downovim sindromom potrebno je smjestiti u posebne institucije: Netočno.

Danas sve više osoba s Downovim sindromom živi kod kuće s obiteljima i sudjeluju, obavljajući jednostavne zadatke, u svakodnevnim aktivnostima zajednice. Druže se s osobama koje imaju neke poremećaje, kao i sa zdravim osobama, stvaraju prijateljstva, zapošljavaju se, sudjeluju u sportskim aktivnostima itd.

Djeca s Downovim sindromom moraju biti smještena u posebne edukacijske programe: Netočno.

Sve više djece s Downovim sindromom potiče se na uključenje u normalne učionice sa svojim vršnjacima. U nekim slučajevima uključeni su u posebne programe, dok su u drugim slučajevima potpuno uključeni u svakodnevni školski rad s ostalom djecom. Cilj je u potpunosti uključiti takve osobe u edukacijski i socijalni život zajednice.

Na radno mjesto uvijek donose svoj entuzijazam, pouzdanost i predanost poslu (FOTO: dnevni-list.ba)

Odrasle s Downovim sindromom je nemoguće zaposliti: Netočno.

Oboljele osobe moguće je zaposliti na velikom broju radnih mjesta. Često se radi o službeničkim poslovima ili raznoj ispomoći, no oboljele osobe na radnom mjestu dobivaju osjećaj da su korisni i ponose se svojim postignućima. Na radno mjesto uvijek donose svoj entuzijazam, pouzdanost i predanost poslu.

Oboljele osobe ne mogu imati bliske međuljudske veze niti stupati u brak: Netočno.

Djeca oboljela od Downovog sindroma su izrazito emotivno topla, gotovo uvijek unose vedrinu u sredinu u kojoj se nađu, vrlo su tolerantna, blage naravi i potiču izrazitu naklonost svih onih koji s njima dolaze u kontakt. Odrasle osobe s Downovim sindromom mogu stupati u veze, od kojih neke završavaju i brakom. Mogu imati i djecu, no valja imati na umu da u tom slučaju postoje 50-postotni izgledi da će i dijete imati Downov sindrom.

Downov sindrom je nemoguće izliječiti: Točno.

Svake godine čine se veliki koraci u identificiranju gena na 21. kromosomu koji uzrokuju karakteristike Downovog sindroma. Danas su znanstvenici čvrsto uvjereni da će u budućnosti, napretkom genetike i istraživanjem ljudske DNK, biti moguće poboljšati, ispraviti ili spriječiti mnoge probleme povezane s Downovim sindromom.

Lupiga.Com/ Plivazdravlje.hr

Naslovna fotografija: dnevnilist.ba