Novinar i kolumnist Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije Jurica Pavičić, novinar i kolumnist Večernjeg lista Marinko Jurasić te urednik i novinar najgledanije HTV-ove emisije “Plodovi zemlje” Vlatko Grgurić, trojica su kandidata za nagradu Hrvatskog novinarskog društva za novinara godine. Njihovo sinoćnje „predstavljanje“ na tribini HND-a održanoj u Novinarskom domu, gdje se okupilo jedva desetak zainteresiranih da čuju što istaknuti hrvatski novinari imaju za reći. Pitanje je da li je ovaj trojac potpuno nezanimljiv ili je ova nagrada izgubila na značenju ili novinare danas uistinu ne zanima ništa drugo osim njihove vlastite sudbine, honorara i plaće. Ili je možda u pitanju sve troje.

Ako je suditi po odazivu na tribinu Hrvatskog novinarskog društva na kojoj su se u srijedu predstavili kandidati za nagradu Novinar godine za 2013. godinu, novinarski ceh to uopće ne zanima. Na tribini gotovo da i nije bilo živućih novinara, osim nekoliko umirovljenika, koji ovakve događaje i inače redovno posjećuju, valjda kao jedinu priliku za redovna druženja, te nekoliko budućih kolega, studenata novinarstva, za koje bi se na temelju nekoliko pitanja koja su postavili više moglo reći da su došli skupiti potpise od tri glavne zvijezde, nego da ih zaista zanima ozbiljno novinarstvo.

Na žalost, osim nedavno održane tribine na kojoj se raspravljalo o budućnosti Novog lista, većina je HND-ovih redovnih tribina tako posjećena, što je šteta, s obzirom na priliku koju novinarski ceh ima da kroz njih postavi neka važna pitanja za razvoj profesije. Iako to nije tema naše priče, valja upozoriti: možda bi se to i promijenilo, kada bi HND pronašao način da redovito obavještava članstvo o tome da se tribine održavaju, jer se dobar dio kolega žali da nikada nije dobio e-mail s takvim pozivom.

A možda i ne bi, odnosno moguće je da novinari doista više nisu zainteresirani za ništa drugo osim njihove vlastite sudbine, honorara i plaće, i da iskazivanje poštovanja prema kandidatima za glavnu novinarsku godišnju nagradu, ili onima koji se trude otvoriti barem neke teme, više jednostavno nije u modi.

Marinko Jurasić, Vlatko Grgurić i Jurica Pavičić na sinoćnjoj tribini (FOTO: Lupiga.Com)

Žal za vremenima kada je nagrada nešto značila prilično je jak. Tako je Dražen Vukov-Colić, umirovljeni novinar Vjesnika, Danasa, Novog lista i kolumnist Tportala – inače dobitnik tri novinarske nagrade, među kojima je i ona za životno djelo – iz publike tužno upozorio kako je nagrada potpuno izgubila sjaj, te da će većina medija danas spomenuti eventualno dobitnika nagrade za novinara godine, ali ne i druge laureate, ili ga uopće neće spomenuti, ako on nije iz njegovog medija.

Na samoj tribini bilo je teško zaključiti koliko je to zbog rivaliteta među medijima, a koliko zbog toga što se čini da je i HND “odustao” od digniteta nagrade, pa se čak moglo ćuti kako je vrijeme da se ona podigne na viši nivo: da se organiziraju svečane dodjele s TV prijenosom, slične onima za koje su se “izborili” glumci.

Trojica kandidata za novinara godine, novinar i kolumnist Večernjeg lista Marinko Jurasić, novinar i kolumnist Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije Jurica Pavičić te urednik i novinar najgledanije HTV-ove emisije “Plodovi zemlje” Vlatko Grgurić, pokazalo se, još uvijek vjeruju u odgovorno novinarstvo, novinare koji svojim tekstovima i prilozima pokreću male promjene na lokalnoj razini. Tako Jurica Pavičić, kao najdraži uspjeh iz 2013., godini za koju je kandidiran za nagradu, ističe to da u gradu nisu postavljeni ružni plastični kiosci.

Jutarnji se, kaže Pavičić, pretjerano "zagrebizirao" (FOTO: Lupiga.Com)

“Nema velikih, globalnih promjena, no puno puta smo se uvjerili da naša emisija na  lokalnoj razini uspijeva promijeniti stvari i to nam je izuzetno važno”, kaže Vlatko Grgurić.

Na isto pitanje Jurasić napominje kako je najponosniji pričama vezanim uz obvezu izručenja Josipa Perkovića Njemačkoj, kao i onu oko referenduma koju je pokrenula Udruga U ime obitelji. Jurasić kojem je ovo drugi uzastopni pokušaj da se ovjenča ovom nagradom smatra kako je u tim temama postigao ono što dobar novinar treba postići: ravnotežu u odnosu prema svim zainteresiranim stranama, zbog čega su ga, kaže, podjednako napadali i jedni i drugi.

Usput se i javno požalio zašto od HND-a ne dobije barem neku plaketu da je bio kandidat za novinara godine, s obzirom da to njemu izuzetno puno znači i da je na to ponosan, a ovako mu je preostalo da čuva "screenshotove" s "nekih portala" koji su o kandidatima izvještavali.

Osim tehnike na HRT-u bi mijenjao i neke ljude koji samo smetaju, a primaju visoke plaće (FOTO: Lupiga.Com)

Zanimljivi su bili odgovori na pitanje što bi – da sutra postanu glavni urednici u medijskim kućama za koje rade – bili njihovi prvi potezi. Tako Jurica Pavičić ističe kako bi mijenjao odnos Jutarnjeg lista prema nekim segmentima društva koji bi ujedno trebali biti njegova čitalačka publika, kao što su liječnici, profesori i zaposlenici javne te državne uprave. Jutarnji je, smatra, pričama o njima napravio preveliki odmak od svoje publike, a osim toga se, kako kaže i pretjerano "zagrebizirao", kao da za taj medij ne postoji Hrvatska izvan onih "desetak zagrebačkih nebodera".

Kad bi nešto mogao mijenjati, Grgurić bi suradnicima u “Plodovima zemlje” nabavio bolju tehniku, jer je kvaliteta kamera i opreme na terenu neujednačena, što i kod montaže emisije ponekad stvara probleme, dok bi Jurasić svoj glavnourednički mandat posvetio usavršavanju profesionalnih standarda u “Večernjaku” i nastojao ga učiniti još kvalitetnijim.

Jurasićev je ovo drugi uzastopni pokušaj da se domogne nagrade za novinara godine (FOTO: Lupiga.Com)

Trojica kolega slažu se da u našim medijima nedostaje ozbiljnog novinarstva, analitike i sektorskog pristupa, odnosno novinara koji poznaju područje kojim se bave. Sve više mladih koji su prisiljeni pristajati na to da budu „svaštari“ umanjuju kvalitetu novinarskog rada, što se – vjerojatno – odražava i kroz pad tiraže i gledanosti. No, to je ono što novinari sami ne mogu mijenjati, jer ovisi o vlasnicima i njihovoj procjeni što se u medijima traži.

Ako je suditi po njihovim pričama, novinari sa znanjem i stažem ipak mogu izboriti visoku dozu slobode i raditi onako kako misle. Na pitanje koliko se često susreću s pritiscima, ili zabranom tekstova, unisono kažu: “nećete vjerovati, ali nikad”. Ponekad je, možda, samo naslov “malo blaži”.

Izbor za “Novinara godine” traje još desetak dana, do kada članovi HND-a mogu glasati za kandidata, no model izbora uskoro bi se mogao mijenjati. Predsjednik HND-a Zdenko Duka ističe, naime, kako se razmišlja o tome da i tu nagradu dodjeljuje poseban žiri, što bi, sasvim sigurno, promijenilo i smisao cijele priče. Danas je to još uvijek čast, zato što je ipak priznanje kolega, dakle struke, a pitanje je što će biti kada postane stvar lobiranja.

Nećete vjerovati, ali s pritiscima u redakcijama se ovaj trojac ne susreće nikad (FOTO: Lupiga.Com)

No, HND-u sasvim sigurno ostaje i da pronađe načina da se češće nagrađuju novinari lokalnih medija, koji u dvadesetak godina koliko se nagrada dodjeljuje nisu mogli doći na red. Do sada, inače, u kategoriji novinara godine prednjače muškarci, odnosno imali smo tek četiri novinarke godine, te novinari HTV-a (12) i Novog lista.    

Lupiga.Com