SAMO SPIN SRBINA SPAŠAVA: Krah na berzi nacionalnih osjećanja
Krio sam se od bika u groblju. Kad se pomjerio s kapije, istrčao sam. U bijegu sam pao i poderao koljeno. Vratio sam se kući po porciju roditeljskog razumijevanja. „Napalo me kravlje ludilo“ – branio sam se od kritike zbog poderanog koljena. Bilo je to vrijeme haranja kravljeg ludila o kome sam slušao na televiziji, a za mene lično bilo je to vrijeme u kome nisam znao da postoji bik.
Prisjećam se toga svaki put kad neko pokušava da saopšti svoju verziju događaja, pojave, teme, kad pokušava da sa svim znanjem kojim raspolaže objasni auditorijumu o čemu je riječ u situaciji koja je povod za krizno komuniciranje. No, ova situacija nije baš takva.
UZ USVAJANJE REZOLUCIJE: Kako da se ne radujemo kada smo opet pobijedili, kako?
REZOLUCIJA O GENOCIDU U SREBRENICI: „Desetljeća prolaze, a mi se nismo makli ni pet centimetara“
TAPKANJE U MJESTU: Srebrenica i neki beskrajno fini ljudi
Neće biti da baš tako srpski predstavnici ovih dana plaču od udarca nastalog saplitanjem i padom prilikom bježanja od realne opasnosti. Njih ne napada ludilo međunarodne zajednice, niti im se priviđaju krave s rogovima, već je po svemu sudeći u imaginariju regionalne javnosti upravo onaj moj strah. Strah da će nastradati – kao nekoć – od neobjašnjivog ludila za koje će se ispostaviti da je samo realna, svakodnevna, uobičajena praksa tjelesa sa volovskim mozgom koji ovih dana inspirisani svojom moći odlučuju da isključe retikularne formacije, centre za empatiju i saosjećanje.
Isti ti predstavnici – a ne regionalna javnost – ovih dana žele izazvati utisak da svoju mušku predigru ovog puta moraju privoditi kraju, kako ne bi trpjeli posljedice kraha svojih političkih i ekonomskih imperija. No, berza nacionalnih osjećanja progutala je još jednu emisiju obveznica.
Nešto prije nego će svijet saznati za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, predstavnici srpskog naroda s obje strane Drine ubjeđivali su javnost da će povodom Vaskrsa održati svesrpski narodni miting, zbor srpskih glavešina. Uradit će to Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, s namjerom da pravoslavni srpski narod zaštite od teške političke situacije za čije su rješavanje zatražili blagoslov patrijarha.
U iščekivanju svesrpskog narodnog mitinga (FOTO: Lupiga.Com/Ivor Fuka)
Čim je vijest o pripremanju rezolucije obišla svijet, termin svesrpskog sabora pomjeren je na “odmah poslije glasanja o rezoluciji”. Tog 28. aprila ove godine, Vučić i Dodik dogovorili su da srpski narod mora da pruži snažan odgovor na najteže moralne, pravne i političke diskvalifikacije koje su protiv njega pripremljene.
Nakon što je rezolucija usvojena i nakon što srpski narod s obje strane Drine nije (osim u nekoliko situacija) ni prstom mrdnuo zbog usvajanja rezolucije, Dodik i Vučić odredili su termin novog svesrpskog sabora za 8. juni. Dodik je ranije na konferenciji za novinare rekao da će tražiti podršku od rukovodstva Republike Srbije u vezi sa razdruživanjem Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.
Sljedeća emisija obveznica na berzi nacionalnih osjećanja, dakle, bit će 8. juna, osim ako se i taj termin ne prolongira u zadnji čas. Svesrpski sabor, iliti „Sabor srpskog jedinstva“, mogao bi proći poput Dodikove peticije o protestu protiv zabrane negiranja genocida iz jula 2021. godine - bez kritične mase, uprkos cjelokupnoj stranačkoj mašineriji. Kao što je, uostalom, prošla i poruka ubjeđivanja Srba da preuzmu kolektivnu krivicu za genocid u Srebrenici, za čiju se dalju interpretaciju zalijepio samo pokoji tabloid i pokoji propagandni servis što uvlakački servisira vlasti.
Kome se deru koljena u klečanju pred razjarenim predstavnicima srpskog naroda, nek' izvoli. Nije li fascinantan prizor u kojem ta retorika u zemljama od nekoliko miliona stanovnika, uprkos tridesettrogodišnjem ispiranju mozga i cjelokupnim stranačkim mašpierijama, ne okuplja čak ni nekoliko hiljada ljudi?
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.
Internet ratniče, Srbija je kao što rekoh, naoružala, financirala i pripremila u psihofizičkom smislu Srbe u Hrvatskoj, više nije mogla. Druga je stvar što su ovi pobjegli glavom bez obzira čim je HV krenula u ofenzivu. Nisi valjda mislio da će Beograđanci ratovati zbog tamo neke vukojebine u HR dok domicilni bježe? Neozbiljno prilaziš temi.