SPALIONICA NA REBRU: Ekipa iz kvarta u borbi protiv netransparentnog sustava
Klinički bolnički centar Zagreb, poznatiji kao Rebro, planira izgradnju spalionice infektivnog otpada do kraja 2024. godine. Zahtjev su Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja uputili u svibnju prošle godine, a dozvola za upućivanje Studije o utjecaju na okoliš objekta za gospodarenje zaraznim medicinskim otpadom KBC-a Zagreb izdana je tek prošli mjesec. Istovremeno, javnost je krajem prosinca, u vrijeme blagdana, tek formalno obaviještena o javnoj raspravi za koju je predviđen minimalni rok od 30 dana.
Iskustvo mnogih aktivistkinja i aktivista govori da nije dobro kada se javnost informira o javnoj raspravi s minimalnim rokom od 30 dana putem samo dva tiskana medija i na zakucima stranica institucija nadležnih za pitanje javne rasprave, i to u vrijeme blagdana. O ovakvom načinu fingiranja participacije građana, umjesto stvarnog sudjelovanja, oglasio se i GONG.
„Potrudili su se od javnosti sakriti javnu raspravu o gradnji spalionice medicinskog otpada s Rebra. Zakonsku proceduru formalno jesu ispunili, ali tako da je očito riječ o novom primjeru fingiranja građanske participacije. Na javnu raspravu pozvali su uoči Božića, a informacije o njoj duboko su zakopane na stranicama ministarstva i Grada Zagreba“, poručili su iz GONG-a ističući da je ovdje iskorišten trenutak kako bi se što više umanjilo zakonom zajamčeno pravo javnosti da svojim primjedbama sudjeluje u javnoj raspravi
Bez obzira na to što informacije o ovom projektu i javnoj raspravi nisu bile lako dostupne javnosti, one su do javnosti ipak došle. U svega nekoliko dana građanke i građani su digli ozbiljnu galamu oko projekta koji je očito trebao proći ispod radara. Odmah je pokrenuta peticija i aktivacija građana_ki, prije svega onih koji žive na području gradske četvrti Maksimir. Vijest o spalionici proširila se poput požara i ljudi su se počeli priključivati grupi koja želi stopirati izgradnju spalionice, Građanskoj inicijativi - Stop spalionici Rebro. Grupa je bujala iz minute u minutu, a članovi_ice su nakon poslovnih i obiteljskih obveza iščitavali studiju, zatim i druga istraživanja, zakone, propise, preporuke … kontaktirali stručnjake_kinje, organizacije, institucije. Iz prve ruke možemo posvjedočiti ludilu sinergije najrazličitijih profila ljudi posvećenih istom zajedničkom cilju.
Na samom početku ove priče u raspravama se na društvenim mrežama moglo čuti da se radi o „NIMBY ekipi“ (NIMBY je prema Wikipediji pejorativan naziv za osobe koje se protive bilo kakvim promjenama ili razvoju u blizini njihovog susjedstva). NIMBY ili ne, ekipa iz kvarta je napravila zavidan istraživački pothvat i u svega nekoliko dana izašla sa svojim argumentima na konferenciji za medije održanoj krajem prošlog tjedna. Inicijativu je podržala Zelena Akcija koja je nekoliko dana prije pressice izašla sa svojim argumentima protiv izgradnje spalionice i sudjelovala na samoj konferenciji za medije.
Veliki interes građana za konferenciju Inicijative s kraja prošlog tjedna (FOTO: HINA/Dario Grzelj)
Inicijativa izražava nezadovoljstvo samom studijom jer smatra da studija nije napravljena stručno, prije svega na razini procjene utjecaja na okoliš. Smatraju kako ona ne prikazuje utjecaj na ljude u cijelosti, nema tehničke specifikacije opreme i procesa (spominju se neke, primjerice, vrećasti filteri koji su apostrofira kao zastarjelu tehnologiju koja svuda izlazi iz uporabe), nema procjene emisije buke, nema procjene utjecaja na floru i faunu, nema procjene utjecaja na geološku lokaciju i tlo, nema procjene utjecaja na otpadne vode, nema procjene hazarda. Također, u studiji se ne spominje na koji način bi se takvo postrojenje održavalo, koliko godišnje održavanje košta, a upitna je i kontrola rada postrojenja.
Građani_ke su izrazito zabrinuti zbog štetnih spojeva koji nastaju spaljivanjem ovakvog otpada, a koji imaju štetan utjecaj na okoliš i zdravlje. Pozivaju se na više od 93 studije o različitim učincima spalionica na ljudsko zdravlje koje sve potvrđuju i opisuju razne zdravstvene probleme, od problema povezanih s dišnim putevima, karcinoma, smanjenja plodnosti, do povećane incidencije pobačaja i drugih zdravstvenih poteškoća. Studije navode da čak i kod modernijih postrojenja dolazi do povećanih rizika zbog kumulativne izloženosti česticama dioksina, furana, metala i policikličkih aromatskih ugljikovodika, što su sve plinovi i tvari koje se ispuštaju izgaranjem. Objekt bi, podsjećaju, trebao biti izgrađen “u gusto naseljenom području niti 60 metara od naseljenih kuća, jedva 50 metara od prvog dječjeg vrtića, 100 metara od prve osnovne škole i 250 metara od bolnice za plućne bolesti te u krugu bolnice gdje su ljudi s različitim zdravstvenim tegobama”. Ništa manju zabrinutost ne izaziva ni klizište uz koje bi se objekt trebao graditi, posebice s obzirom na mogućnost potresa. Ni jedan od ovih aspekata nije obrađen u objavljenoj studiji.
Međutim, ne bune se samo protiv izgradnje spalionice na ovoj lokaciji, smatraju da se spalionica infektivnog otpada ne bi uopće trebala graditi na području Grada Zagreba zbog njegovog geološkog područja.
„Grad Zagreb je omeđen gorjem na sjeveru, Medvednicom kao prirodnom barijerom i rijekom Savom na jugu koja zbog Venturijevog efekta blokira strujanje zraka, predstavlja podtlačni sustav koji sprječava migraciju onečišćenja, te je to jedan od važnijih razloga zašto grad Zagreb spada u deset najonečišćenijih gradova u svijetu po pitanju kvalitete zraka”, tvrde u Građanskoj inicijativi - Stop spalionici Rebro.
Osim toga iz Inicijative, baš kao i iz Zelene Akcije, upozoravaju kako za zbrinjavanje infektivnog otpada postoje i druge metode, primjerice autoklaviranje. Nije im, kažu, jasno zašto studija uopće ne razmatra varijantna rješenja iako po europskim preporukama i regulativi u izradi ovakvih studija valja navesti na koji način je nositelj ispitao sve opcije zbrinjavanja infektivnog otpada te kako je došao do zaključka da je upravo spalionica najbolje rješenje u odnosu na sve faktore.
Javno izlaganje pomaknuto je na novi datum (FOTO: HINA/Dario Grzelj)
Iako prema argumentima KBC-a Zagreb Svjetska zdravstvena Organizacija (SZO) preporučuje spaljivanje otpada na mjestu nastanka, sam SZO na upit Inicijative odgovara kako ne preporučuju spalionice kao glavnu mjeru zbrinjavanja otpada. Inicijativa je po ovom pitanju kontaktirala i Health Care Without Harm Europe (HCWH), međunarodnu koaliciju sastavljenu od 470 organizacija iz 52 zemlje svijeta i ekološku mrežu Zero Waste Europe. Od njih su dobili isti odgovor - zalaganje za ukidanje spalionica diljem svijeta i korištenje drugih mjera zbrinjavanja otpada zbog dokazanih štetnih učinaka na zdravlje i okoliš.
U raspravama koje se posljednjih dana odvijaju u javnosti često se poseže za famoznom spalionicom u Beču kao argumentom pro spalionice, dok iz građanske inicijative poručuju da je ta usporedba promašena. Od geološkog područja Beča koje dozvoljava takva rješenja, preko činjenice da ona ne obrađuje infektivni već razvrstani komunalni otpad, do toga da je ta spalionica od enormnog javnog interesa s potpuno transparentnim postupkom gospodarenja otpadom koji je na nacionalnoj razini upravljanja i održavanja u cijelosti održiv. Podsjećaju da je Simmering Haide, bečka ustanova koja zbrinjava infektivni otpad iz svih bolnica smještena duboko u industrijskoj zoni.
Na dan konferencije za medije na kojoj su izloženi ovi argumenti i na kojoj je iskazan ozbiljan interes građana_ki za javno savjetovanje, javno izlaganje informacija o planiranoj spalionici se bez ikakvog objašnjenja premješta s utorka 24. siječnja na petak 27. siječnja u 12:30, u hotelu Hilton Garden Inn.
„Ovakva promjena datuma nije protuzakonita, ali s obzirom na to da ostavlja samo tri dana za dostavu primjedbi građana, apsolutno je protudemokratska i suprotna svrsi instituta javne rasprave“, ocjenjuju u GONG-u.
Nakon što se priča oko spalionice zahuktala postavlja se pitanje jesu li tragičniji uporni pokušaji pasivizacije i onemogućavanja participacije građana u procesima koji ih se tiču ili pak trulost sustava i nekompetencija ljudi na čelnim funkcijama. Što zapravo možemo očekivati od zemlje koja nema samostalno tijelo za zaštitu okoliša i u kojoj je okoliš sveden pod gospodarstvo i energetiku? Koliko se možemo pouzdati u strukture koje vode ljudi koji ne znaju svoje ingerencije? Ministar gospodarstva i održivog razvoja, Davor FIlipović, čije ministarstvo treba donijeti mišljenje i pod čijom je ingerencijom zaštita okoliša, odgovornost preusmjerava na Ministarstvo zdravstva, odakle sve prebacuju na KBC Zagreb.
“Znate kaj, nisam NIMBY, da se gradi u Danskoj ili Austriji ne bih se toliko brinula, ali svi znamo kako to kod nas ide, od početka do kraja, to niš ne štima pa već je iz studije jasno”, jedna je od poruka kojima se iskazuje nepovjerenje u hrvatski način među članovima inicijative. S razlogom. U zemlji u kojoj je garancija stručnosti kumstvo, transparentnost samo opcija u photoshopu, u zemlji u kojoj ministri nisu sigurni za što su točno nadležni, a zbog korupcijskih skandala mijenjaju se kao na traci, skepsa je tek osnovni pokazatelj racionalnosti i inteligencije.
S druge strane, u zemlji u kojoj je ozbiljna participacija građana u političkim procesima tek nedosanjani san onih koji još uvijek vjeruju u iole zdravu demokraciju, ovakve mobilizacije potencijal su promjene tog učmalog, pokvarenog, netransparentnog sustava. Iako se ovakve mobilizacije uglavnom događaju kada je ugroženo naše dvorište, možda s vremenom uspijemo shvatiti da naše dvorište nije samo naša kuća, naš kvart, već svaki kutak ove zemlje i svaka politika ove zemlje.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA/Dario Grzelj
Nestručnost i nekompetentnost, potkupljivost i briga samo za sebe, je nešto na što smo već oguglali i dobro smo anestetizirani u svim sferama života, ali je barem atak na ljudsko zdravlje bio ne tako vidljiv.
Ovakva spalionica, kakve god da ima filtere otpadnih plinova, ne može biti bezopasna za ljude i njihov okoliš.
Energično sam protiv projektirane tehnologije zbrinjavanja infektivnog meficinskog otpada