Krajem siječnja 2021. godine napisao sam tekst pod naslovom “Tomaševićeva kandidatura za gradonačelnika Zagreba velika je šansa za LGBT+ zajednicu koju treba iskoristiti”, u kojem sam tvrdio da je izbor Tomislava Tomaševića jedina prava opcija za prekid s kriminogenim naslijeđem dugogodišnjeg gradonačelnika Milana Bandića, ali i najbolja opcija za LGBT+ građane i građanke Zagreba, s obzirom na to da se Tomašević prethodno kao aktivist kroz godine isticao kao iskreni saveznik LGBT+ ljudi i borac za LGBT+ prava. 

Smatram da je Tomašević u tri i pol godine mandata - uz određene, ali oprostive mane njegove gradske uprave - pokazao kako Zagrebom upravlja pošteno i da smo s malignom bandićevštinom definitivno raskrstili. I kao gradonačelnik je (simbolički) pokazao da je pravi saveznik LGBT+ zajednice, kao što je to nedvojbeno i stranka Možemo! kojoj pripada. Primjerice, bio je prvi gradonačelnik Zagreba koji je došao na Povorku ponosa, što je uostalom činio i prije nego je izabran. Važno je i što je u Klinici za psihijatriju “Sveti Ivan”, koja je u vlasništvu Grada Zagreba, u listopadu 2023. godine pokrenut program zaštite mentalnog zdravlja LGBTIQ+ osoba „Bolnica Otvorena JEdnakima!“, “Boje”, prvi te vrste u Hrvatskoj.

No, sve do 5. prosinca 2024. sam ipak bio razočaran učinkom Tomaševićeve gradske vlasti kada je riječ o borbi za LGBT ljude, za koju mi je dotad paradigmatski primjer bila ona klupa duginih boja na Zrinjevcu, postavljena 17. svibnja 2022. godine na Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije. Klupa se na Zrinjevcu zadržala cijelih 24 sata, a onda je uklonjena. Bila je tu samo simbolično, kao jednokratna reklama i signaliziranje vrline, umjesto da postane trajna postava tog ili nekog drugog zagrebačkog parka. 

"Grad je maknuo klupu jer nije bilo predviđeno da bude cijelo vrijeme na Zrinjevcu. To je bila instalacija, koja je jučer bila postavljena povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije koji se obilježava 17. svibnja. Dakle, plan je bio da klupa ondje bude jedan dan. Nećemo je više vraćati na Zrinjevac. Taj je park zaštićeno područje pa nije moguće trajno stavljati instalacije", objasnila je tada glasnogovornica Grada Zagreba njeno uklanjanje.

Mene je kao Zagrepčanina koji je dio LGBT+ zajednice, a i Tomaševićev glasač, zanimalo od njega baš nešto trajno, ne jednodnevno. Konkretno i opipljivo, a ne simbolično. I to se konačno ostvarilo 5. prosinca, kada je u Gradskoj skupštini, a na prijedlog gradonačelnika, glasovima vladajuće većine (Možemo + SDP), usvojen Prijedlog programa Grada Zagreba za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba za razdoblje do kraja 2026. godine.

Zabilježimo i da su protiv glasali neovisna zastupnica Gordana Rusak (bivša bandićevka), Igor Peternel (DOMiNO) i Vinko Batinić (Most), jer u političkom životu je podjednako relevantno znati tko su ti neprijatelji. HDZ-ovci su pak u trenutku glasanja bili odsutni.

Riječ je, bez imalo pretjerivanja, o povijesnom dokumentu i prvom programu te vrste koji je usvojila jedna jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj, pritom ona koja je izuzetno važna - glavni grad. Ako se u predviđenom roku ostvari i samo pola tog programa, to će biti golemi iskorak za Zagreb, za zagrebačku LGBT+ zajednicu i za cijelu Hrvatsku, s obzirom na poziciju Zagreba u njoj. Naravno, očekujem da se ostvari sve.

Tomašević kao gradonačelnik možda nije uvijek brz, ali je definitivno temeljit. Spomenuti Program Grada Zagreba za LGBTIQ+ ravnopravnost nastao je u dugotrajnom procesu razmatranja i planiranja, u koji su bile uključene i odgovarajuće gradske službe i predstavnici LGBT+ udruga, te pokriva niz područja i doista konkretno odgovara na potrebe zagrebačke LGBT+ zajednice. 

Prvi gradonačelnik Zagreba koji je došao na Povorku ponosa (FOTO: Grad Zagreb)

Program je podijeljen u osam tematskih cjelina: 1. Informiranje i ostvarivanje prava, 2. Socijalna zaštita, 3. Zdravstvena zaštita, 4. Obrazovanje, sport i mladi, 5. Sigurnost LGBTIQ+ osoba, suzbijanje diskriminacije, govora mržnje i zločina iz mržnje, 6. Inkluzivna kultura, 7. Jačanje inkluzivnih kapaciteta i 8. Međugradska i međunarodna suradnja. No, još bitnije je što se u tim cjelinama nalaze konkretni ciljevi i rokovi za njihovo ostvarenje.

Primjerice, kada je riječ o informiranju i ostvarivanju prava, to podrazumijeva da će se ubuduće na službenim stranicama Grada Zagreba naći zasebna kategorija s informacijama od važnosti za LGBTIQ+ osobe. Još bolje, planira se i dobivanje oznaka koje će pokazivati da je neki prostor u gradu inkluzivan za LGBTIQ+ osobe. Svatko tko je posjetio druge glavne gradove Europske unije mogao je primijetiti da je to kod njih već odavno praksa. Vrijeme je i da se na izlozima gay friendly prostora u Zagrebu pojave npr. naljepnice duginih boja.

U području socijalne zaštite se pak predviđa osiguravanje skloništa za LGBTIQ+ osobe koje su bile žrtve rodno uvjetovanog nasilja ili nasilja u obitelji, kao i sprečavanje beskućništva mladih LGBTIQ+ osoba uzrokovanog homofobijom, bifobijom i transfobijom u obitelji. Ako netko misli da u Hrvatskoj homofobni roditelji ne teroriziraju svoju djecu i ne izbacuju ih na ulicu, grdno se vara. Toga itekako ima, a ovo je prvi program u Hrvatskoj koji konkretno i materijalno reagira na takvo društveno i ljudsko zlo. 

Za njegovo provođenje je zadužen Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom kao nositelj, u suradnji s organizacijama civilnog društva. Ovim mjerama se mogu protiviti jedino potpuno bešćutni ljudi, koji smatraju da je u redu da mladi budu beskućnici samo zato što su LGBTIQ+. Tko je za nešto tako, rekao je sve o sebi. Ako bih trebao izdvojiti samo jednu stvar kao ključnu u cijelom programu, onda je to ovo. Doslovno, save the children!

Kada je riječ o zdravstvenoj zaštiti, tu je već spomenuti program u Klinici “Sveti Ivan”, ali i niz drugih mjera koje će LGBTIQ+ građanima Zagreba olakšati pristup zdravstvenoj zaštiti. Što se pak tiče cjeline „obrazovanje, sport i mladi“, tu se govori o građanskom odgoju, pomoći LGBTIQ+ učenicima da se osjećaju sigurno i slobodno u svojim školama i kroz odgovarajuću edukaciju nastavnika, otvaranju sportskih ustanova i saveza za slobodnu participaciju LGBTIQ+ ljudi i tako dalje.

U području sigurnosti je postavljeno također više konkretnih ciljeva, od kojih je naročito značajno što će Grad Zagreb ubuduće od Policijske uprave zagrebačke prikupljati podatke prijave za diskriminaciju i zločine iz mržnje, tako da ćemo konačne takve podatke imati crno na bijelo. Planira se i medijska kampanja za poticanje prijavljivanje zločina iz mržnje prema LGBTIQ+ ljudima, kao i održavanje javnih događaja s ciljem senzibiliziranja javnosti o položaju LGBTIQ+ osoba u društvu. Obećava se i osiguravanje sredstava za rad Pravne klinike Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te drugih pružatelja usluga davanja besplatne pravne pomoći LGBTIQ+ osobama na temelju socioekonomskog statusa.

U vezi inkluzivne kulture navodi se kako će se Gradski ured za kulturu i civilno društvo u 2025. godini pozabaviti “iznalaženjem modela uspostave LGBTIQ+ kulturnog i društvenog centra”. Takvi centri već odavno postoje u skoro svim ostalim glavnim gradovima članica Europske unije. Postoji, primjerice, i u Beogradu. To što ga Zagreb još uvijek nema je sramota. Stoga je prihvatljivo da se sljedeća godina posveti “iznalaženju modela uspostave”, ali taj model do kraja sljedeće godine mora biti “iznađen” i onda se u 2026. godini treba realizirati u praksi.

Nakon skloništa za mlade LGBTIQ+ beskućnike/ce, ovo je druga stvar iz programa koju je vrlo važno ostvariti. Nema izgovora niti razloga za odugovlačenjem. Hoćemo i trebamo kulturni i društveni LGBTIQ+ centar u Zagrebu, takav prostor je nasušna potreba zagrebačke LGBTIQ+ zajednice. Split ga već odavno ima.

Što se tiče područja međunarodne i međugradske suradnje, tu se obećava, na primjer, provedba projekata vezanih uz ravnopravnost LGBTIQ+ osoba i pristupanje međunarodnim dokumentima i poveljama vezanim uz ravnopravnost LGBTIQ+ osoba. Zvuči dobro, ali ono što ja smatram bitnim jeste da se u Zagrebu konačno održi EuroPride. EuroPride je paneuropski međunarodni događaj, koji se održava od 1992. godine, a posvećen je LGBT ponosu i svake godine njegov je domaćin neki europski grad. Ove godine je bio u Solunu, gradu u kojem vlada LGBTIQ+ vidljivost i sloboda o kakvoj Zagreb zasad trenutno samo može sanjati, sljedeće godine je na redu Lisabon, 2026. godine Amsterdam, a godinu kasnije Torino. Zagreb, dakle, ima dovoljno vremena da se pripremi za održavanje EuroPridea 2028. godine i tako pokaže da više nije dosadna i konzervativna palanka već slobodna, vesela, ponosna europska metropola.

U svakom slučaju, gradonačelnik Tomašević je ovim programom Grada Zagreba za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba politički isporučio ono čemu sam se nadao. To bi mogao biti jedan od povoda za LGBT+ Zagrepčane i Zagrepčanke da glasaju na lokalnim izborima u svibnju 2025. godine. Uostalom, realizacija ovog programa ovisi o tome da gradonačelnik i u sljedećem mandatu bude isti, a ostvarenje Tomaševićevog programa LGBTIQ+ ravnopravnosti predstavlja ogromno poboljšanje za živote svih LGBT+ ljudi u Zagrebu, a moguće i u Hrvatskoj. Jer ovakav program u Zagrebu otvara i pitanje: a što čeka Rijeka? Pula? Osijek? Split? Varaždin? Karlovac? …

Ipak, unatoč svom zadovoljstvu, i dalje me kopka ona jednodnevna klupa duginih boja. S obzirom na to da su u programu predviđene i aktivnosti senzibiliziranja javnosti, jedna od njih bi svakako mogla biti i postavljanje klupa duginih boja u više zagrebačkih parkova. Trajno. Dok Tomaševićeva vlast nije postavila klupu duginih boja na Zrinjevcu, nisam ni znao da je želim. Ali otkako sam je vidio, želim je. Nema ništa iritantnije nego ljudima dati nešto na jedan dan, pa im to onda uzeti. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Grad Zagreb

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.