MINIMALNE DNEVNICE ZA MAKSIMALNE SATNICE: „Strukturnim reformama“ do siromaštva
Volimo vjerovati kako nas negdje iza ugla očekuje prosperitet i toliko očekivani sveti gral novog vremena - gospodarski rast. Ta, napokon smo tamo gdje tisućljećima pripadamo. Dijelom smo zapadne civilizacije, Europske unije ... Čim "sredimo" klijentelističke političare, beskrupulozne tajkune, tisuće "uhljeba" u javnoj administraciji te još pokojeg negativca iz tranzicije, nauživat ćemo se i mi blagodati kapitalizma kojima se već stoljeće ili dva zapadni svijet raduje.
No, razmislimo još jednom. Nećemo je još otkriti, ali postoji jedna članica, štoviše, osnivačica EU i dakako članica kluba najrazvijenijih zemalja svijeta - G7,8 i 9... Prema aktualnim podacima MMF-a to je četvrta najveća ekonomija u EU i treća u eurozoni, a osma na svijetu.
Rekao bi čovjek, prava sila u svjetskim okvirima, gdje stvari funkcioniraju kako to udžbenici tumače. Nešto očito posve neusporedivo s ovim, kako se volimo sprdati, apsurdistanom. Unatoč tome, ova je misteriozna zemlja s neusporedivo većim resursima, boljom infrastrukturom, poduzetničkom klimom te umnogome otvorenijim tržištem, zapravo iznimno usporediva s našom domovinom.
I ovdje su "strukturne reforme" ne samo dio svakodnevnog rječnika voditelja TV dnevnika već i strogi naputci Trojke kojih se treba držati ovdašnja socijaldemokratska vlada. I ovdje, unatoč neusporedivo jačoj ekonomiji, strukturne reforme znače isto što i kod nas.
"Iluminator interijera" uljepšani je naziv za perača prozora baš kao što su i "strukturalne reforme" lijepo upakirane loše vijesti. Uljepšani naziv za intenzivno privatiziranje državne imovine, smanjenje poreza i izdataka države te fleksibilizacija tržišta rada. Dakle, ne radi se samo o problemima "malih" Hrvata koji se suočavaju s neefikasnom državom, uhljebima, tranzicijskim bolestima, već je riječ o sveprisutnom trendu na koji nisu imune niti ekonomski najsnažnije članice EU.
Njemačka je fleksibilizirala tržište rada još 2003. godine kada su uvedeni takozvani mini-poslovi. Tada je nezaposlenost u najjačoj ekonomiji EU bila na 10,5 posto te se u sljedeće dvije godine popela na 11,7 posto. Tek nakon toga puni učinak fleksibilizacije rada postao je evidentan u statistikama. Naime, od 2005. godine naovamo, Njemačka bilježi konstantan pad nezaposlenih koji je u ovom trenutku ispod pet posto.
Njemačka - nezaposlenost u padu (IZVOR: indexmundi.com)
Naizgled, hvalevrijedan uspjeh kakvom se hrvatska vlada može samo nadati. No, pogledamo li statistike malo dublje naići ćemo na apsurdan podatak. Fleksibilizacija tržišta rada u Njemačkoj konstantno je smanjivala broj nezaposlenih dok je, istovremeno, broj stanovnika koji žive ispod granice siromaštva - rastao. S 12 posto 2003. godine kada se tržište rada u Njemačkoj olabavilo uvođenjem prekarnih mini-poslova, na 15 posto 2010. godine kada su posljednji zabilježeni rezultati.
Jedan od glavnih uzroka jest fleksibilizacija tržišta rada kojom se smanjila nezaposlenost, ali se istodobno povećao broj onih koji, unatoč zaposlenju, nisu u stanju prehraniti ni sebe ni obitelj. Posebno su time pogođene samohrane majke od kojih 43 posto živi s primanjima ispod razine siromaštva.
Opasna krivulja broja stanovnika koji žive ispod granice siromaštva (IZVOR: indexmundi.com)
Italija (misteriozna zemlja s početka teksta) pod pritiskom EU institucija također kreće u strukturne reforme i na tom putu slijedi Njemačku čiji model namjerava adaptirati vlada Mattea Renzija. Osim uvođenja prekarijata kao legitimnog načina za ublažavanje neugodnih statističkih podataka o nezaposlenosti, Talijanima se smiješi i dokidanje zaštite radnika. Famozni članak 18. tamošnjeg Zakona o radu koji poslodavcima trenutno onemogućava da dijele otkaze bez razloga uskoro bi mogao otići u povijest nakon što su ga neuspješno već napadali Silvio Berlusconi, Mario Monti i brojni drugi, glave bi mu mogao doći nominalni socijaldemokrat.
Kako nam pokazuje primjer Njemačke, strukturne reforme nisu samo promjene koje se uvode neposlušnim, rastrošnim ili neefikasnim državama EU, već globalni trend kojim ekonomske elite preko europskih institucija i "svojih" vlada pokušavaju ostati konkurentne na svjetskom tržištu. Na račun zaposlenih na minimalne dnevnice, za maksimalne satnice.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot YouTube
Otužan članak Mladena Barbarića. Radni narod Hrvatske - privatni sektor desetljećima stenje pod okupatorskom čizmom hrvatskih socijalista i na svaki znak otpora vladajuća socijalistička kasta preko svojih emisara poput Mladena Barbarića nudi apologiju postojećeg sistema.