Povodom nove eskalacije izraelsko-palestinskog sukoba razgovarali smo s izraelskim arhitektom, intelektualcem i mirovnim aktivistom Eyalom Weizmanom. On će nam objasniti kako izraelska vojska legalno ubija palestinske civile i koje preduvjete je potrebno stvoriti da bi se legalno moglo ubijati. Weizman će nam pričati i o smrtonosnim dronovima koji su postali sastavni dio života gradova, "kao ptice". Reći će nam nešto o načinu na koji funkcioniraju palestinski zidovi u Gazi i na Zapadnoj obali te o akcijama koje za okončanje sukoba u Izraelu poduzimaju ljudi koje možemo zvati glasovima razuma.

Eyal Weizman, između ostalog, sveučilišni je profesor koji je predavao na više europskih sveučilišta. Utemeljitelj je projekta forenzičke arhitekture, koji kroz proučavanje devastiranih objekata u ratom pogođenim područjima nalazi podatke o ratnim zločinima i narušavanju ljudskih prava.

Weizman je autor više knjiga, a trenutno na hrvatskom jeziku izlazi njegova knjiga "Najmanje od svih mogućih zala", koja govori o "humanitarnom nasilju od Arnedtove do Gaze". Više o našem sugovorniku možete saznati na ovom linku.

Eyal Weizman (FOTO: Wikipedia) 

U Izraelu, odnosno Palestini ponovo je došlo do otvorenog rata. Povod je ubojstvo tri izraelska tinejdžera, za što je optužen Hamas, ali ova organizacija ne preuzima odgovornost za ta ubojstva. Možete li nam reći nešto o pravim uzrocima najnovije eskalacije nasilja?

- Ako nema političkog procesa pomirenja i ako nema nade za ljude; ako se ekonomija na Palestinskoj strani ne miče, a represija se nastavlja – samo je pitanje vremena  kad će se dogoditi ovakve stvari kakve se trenutno u Gazi događaju. Ljudi pod okupacijom se opiru i uvijek će biti tako. Izraelska vlada, s druge strane, situaciju koristi da dodatno radikalizira sukob, jer želi onemogućiti bilo kakav pritisak koji bi išao u smjeru nastavka pregovora i iskoraka prema Palestincima. Radikalnoj desnici na vlasti kudikamo je lakše imati situaciju konflikta i kontrolirati prostor za njegovu eskalaciju.

U jednom od svojih intervjua govorili ste o ekonomiji nasilja, koja se prakticira otkad je vojna industrija izumila takozvano pametno oružje. Pri vojskama postoje timovi koji kalkuliraju koliko je zgrada potrebno srušiti i koliko je civila nužno ubiti pri napadu na određenu metu.

- Da, u pitanju je ekonomija smrti. Vojska je počela ekonomizirati smrt, raditi kalkulacije koliko će ljudi biti ubijeno u nekoj akciji, odnosno koliko bi trebalo biti ubijeno, koliko zgrada će biti uništeno, odnosno kako minimizirati ili maksimizirati štetu. Ekonomiju smrti omogućilo je takozvano inteligentno oružje. Smrt je postala nešto čime je moguće upravljati. Generali postaju kao predsjednici Uprava velikih kompanija.

Pisali ste dosta kritički o humanitarnom pravu, s tezom da je ono upregnuto u službu okupacije.

- Međunarodni zakonski principi integrirani su u vojnu propagandu. Izrael kaže: ubili smo neke civile, ali ubili smo ih zakonito. Kako zakonito ubiti civile? Tako da kreativno interpretirate međunarodne zakone. Izraelski odvjetnici, a neki od njih su vrlo dobri, proučavaju zakone i traže tehnike za legalno ubijanje. Evo par primjera kreativne interpretacije međunarodnih zakona: živiš negdje u Gazi, izraelska vojska te nazove i kaže da će tvoja kuća biti uništena za pet minuta. Ako se ne evakuiraš ti više nisi civil, nego si ljudski štit, a ako si ljudski štit možeš biti ubijen sukladno zakonu. Ljude u Gazi je lako ubiti. Oni su tamo, zatvoreni, dođeš i ubiješ ih. "Umjetnost" je ubiti ih legalno. Zato se kreativno interpretiraju zakoni. Država uzima univerzalne principe, vrlo plemenite, i zloupotrebljava ih.

Bombardiranje Gaze (FOTO: Facebook/PalestineTv)

Recite nam još nešto o tim pozivima. To se u Gazi uistinu događa?

- Da, događa se. Izraelska vojska je objavila da je poslala na desetke tisuća snimljenih poruka. Više, dakle, niti ne pozivaju telefonom. Nekad su pozivali pa si, živiš li u Gazi, imao priliku čuti živog čovjeka koji ti telefonom kaže da napustiš kuću. Sad vam samo ostave snimljenu poruku. Ako ne pobjegnete možete biti legalno ubijeni. Obzirom da u Gazi često nema struje, da se ljudima isprazne mobilni telefoni i nemaju ih gdje napuniti, postoji i praksa koju izraelska vojska provodi, a koja se zove kucanje na krov. Vojska komunicira s vama pucajući vam u krov. To je znak da morate napustiti kuću. Razgovarali smo s ljudima koji su ima iskustvo s takvim komuniciranjem. Svugdje oko vas puca, sve se naokolo lomi, a vi morate razumjeti da je to upozorenje. Ljudi nisu znali što da rade, a ako se ne evakuirate mogu vas ubiti. Eto, to su tehnike kojima se legalno, sukladno međunarodnim zakonima može ubiti čovjek. Zloupotreba međunarodnog prava velika je tema. Takva interpretacija zakona postoji da bi se nasilje moglo činiti na bilo kojem mjestu. Sve može biti napadnuto; svaka kuća, muškarac, žena dijete... Ako ste upozoreni, više niste pod zaštitom zakona. Između vas i projektila nema ništa.

Jedan ste od osnivača organizacije koja se bavi takozvanom forenzičkom arhitekturom na područjima sukoba. Koji su najvažniji zaključci vaše organizacije?

- Kroz promatranje uništenih objekata tražimo dokaze, matricu nasilja. Sad smo, na primjer, za Ujedinjene nacije poduzeli jednu od najvećih istraga ubojstava dronovima. Ta istraga jasno pokazuje da je većina meta dronova bila u zgradama. Ranije su dronovima gađali automobile, kampove za obuku, a ponekad čak i bicikle ako bi procijenili da se na njima voze militanti. To je bila matrica operatera dronovima. Međutim, ljudi su shvatili matricu pa su se sve više počeli povlačiti u zgrade, i to one gdje žive civili. Zato sve više civila gine u napadima dronova. Zapadni militaristi uključeni u kolonijalne ratove neće slati svoje trupe na teren. Neće čak slati niti vojnike da se bore iz zraka. Zato šalju dronove. Dron trebate razumjeti kao urbanog operatera. To je letjelica koja funkcionira nad gradovima. Trebate razumjeti način na koji grad funkcionira i shvatiti ulogu dronova u ratovanju. Neki gradovi su kontinuirano pod nadzorom dronova pa su oni postali dio života tih gradova. Oni su vam uvijek nad glavom, kao ptice, jasno možete čuti njihov zvuk i oni diktiraju život grada, ono što se događa na zemlji.

Kako u Izraelu gledaju na ljude poput vas? Nemamo dojam da u Vašoj zemlji djeluje puno kritičara okupacijske politike?

- Taj dojam nije dobar. Puno izraelskih intelektualaca, pisaca, filmaša, umjetnika - možda ne tako puno arhitekata – aktivno se bori protiv okupacije i drugih formi izraelske dominacije. Istina je da izraelska politika neprestano ide u desno, ali to se ne događa samo u Izraelu. S druge strane, mnogi mladi Palestinci i Izraelci izvan političkog, parlamentarnog polja formiraju skupine koje traže alternativne platforme za suradnju i pomirenje. Postoje grupe solidarnosti, a ja sam involviran u nešto što smatram najuspješnijim aktom otpora izraelskoj politici. To je zajednička civilna akcija. Ona je vezana za određene lokacije, ali njome se uspostavlja infrastruktura suradnje, što je vrlo bitno. Taj aktivizam nema ništa s političkom scenom, on se događa mimo politike. Mi u vladi imamo samo desnicu i centar, ali zanimljivo je ono što se događa izvan parlamenta i službene politike. Tamo ćete naći mnogo akcije.

Zid u Pojasu Gaze (FOTO: Facebook/PalestineTv)

Koliko takve akcije mogu utjecati na odnose između Izraela i Palestine, odnosno na odnos Izraela prema okupiranim područjima?

- Te akcije su infrastrukturne. Realiziraju se za pojedino selo ili pojedini komad zida između Izraela i okupiranih palestinskih područja. Nekad su one direktne, što znači da se izvode protiv određene pojave, a nekad tek stvaraju podlogu za daljnju suradnju. Stvaraju se nove organizacije i mreže suradnje. Ne kažem da aktivista koji sudjeluju u tim akcijama ima na tisuće. Ima ih u stotinama, ali iznimno je važno da takve grupe postoje. Grupa koje sam ja član bavi se kolonizacijskom arhitekturom. Ona trenutno operira u jednom dijelu Betlehema. S palestinskim i europskim partnerima radimo s jedne i druge strane zida i zapravo stvaramo instituciju koja nije ni tamo ni ovamo.

Recite nam nešto o funkcioniranju zidova u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali. Oni nisu građeni samo da razdvajaju, nego i zato da bi Izrael doslovno mogao nadzirati čak i broj kalorija koje na dnevnoj razini unese prosječan Palestinac.

- Nije novo da se kontrolira unošenje kalorija; događalo se to i u Jugoslaviji. I na taj način može se iskorištavati humanitarizam u ratnim područjima. Što se izraelskih zidova tiče, dva su tipa zidova. Jedan je teritorijalni, kao na Zapadnoj obali. Napravljen je da bi odvajao ljudi i obilježio teritorij. Njegovom izgradnjom je rečeno: taj dio Zapadne obale trebalo bi dati Palestincima. Zid oko Gaze je puno opasniji. On je membrana i koriste ga da kontroliraju sve što u Gazu ulazi. On se po potrebi otvara i zatvara te na taj način modelira život. Prije par dana imali smo primjer da je izraelski premijer htio malo pomalo zatvoriti dotok električne energije Gazi. Zaustavili su ga izraelski odvjetnici, koji su pojasnili da se to ne smije. To možemo zahvaliti priličnom pritisku koji je ranije stavljen upravo na tu temu. Ta energija znači život civilima, koji s vojnim djelovanjem nemaju ništa. U Gazi imate jednu stanicu za distribuciju električne energije. Vojska bi je mogla raketirati, ali Izrael Gazi prodaje električnu energiju pa se to ne isplati.

Gaza zapravo sliči velikom koncentracijskom logoru?

- To jest ogradom okružen koncentracijski logor u kojem su ljudi ostavljeni da se sami pobrinu za sebe.  

Palestinci na rukama prenose tijelo ubijenog sugrađanina (FOTO: Facebook/PalestineTv)

Kako to da u Izraelu, čiji narod ima strašna iskustva s koncentracijskim logorima, nema više sentimenta za ljude zatvorene u Gazi?

- To je teško pitanje na koje mnogi pokušavaju dokučiti odgovor. Moja obitelj također je preživjela holokaust. Žrtve, odnosno ljudi koji su preživjeli neku vrstu terora ponekad i nisu najprogresivniji ljudi. To možete vidjeti i ovdje, na području zemalja koje su činile Jugoslaviju. Naprotiv, ljudi koji se osjećaju progonjenima mogu postati vrlo nasilni prema drugim ljudima, što možemo vidjeti u mnogim situacijama. Nije li tako bilo i u Hrvatskoj? Tragedija ove situacije je što su holokaust i nakba (palestinski egzodus) dio istog događaja. Događaj je to koji se proteže od 1939. do 1949. godine, a neki kažu da nakba još uvijek traje. Nakba je zadnje poglavlje II. Svjetskog rata.  

Stvaraju li vam u Izraelu probleme zbog vašeg angažmana?

- Istina je da ne mogu držati predavanja na nekim sveučilištima, ali s druge strane imam i jako puno podrške. Nemam probleme koji bi bili usporedivi s onim što se događa na palestinskoj strani. Situacija je sjebana. Djeca ubijaju djecu. Hamasova djeca ubijaju djecu naseljenika, izraelska djeca ubijaju palestinsku djecu. Ne da samo ubijaju djecu u tom ratu, nego i djeca ubijaju. Eto, takva je situacija, a vi razmislite što se to treba dogoditi da djeca počnu ubijati jedna druge.

Lupiga.Com

Razgovor s Eyalom Weizmanom u skraćenom obliku objavljen je i u Novom listu