Današnji datum prije 30 godina Sarajevu je bio prvi dan Olimpijskih igara. Zimske Igre su otvorene na Koševu. Cijeli svijet pratio je sportaše kako pod zastavama ulaze na Koševo i Sandu Dubravčić kako trči uz stepenice da upali olimpijski plamen. Dva dana prije otvorenja na sarajevskim ulicama nije bilo ni za grudvu snijega, ali u zadnji trenutak nebo se otvorilo. Padalo je toliko da su neki treninzi morali biti odgođeni. Sarajlije su spontano izašle na ulice s lopatama i očistile grad da se sjaji za najveći dan. Grad blista kao kraljica mature: nema oronule fasade, nema papirića na ulici, nene na ulicama povlače strance za rukav i zovu ih da s njima u kući piju kafu, a onaj koji je Kirku Douglasu ćevape naplatio sto dolara umalo je linčovan.

 

 

 

Danas je kao prvi dan Olimpijskih igara, koje će potrajati sve tamo do 19. februara. Sarajevo je centar svijeta, a pred njim je deset najvećih dana njegove istorije. Tih deset dana ujedno su i krajnja točka uspona u razvoju glavnog grada savezne republike Bosne i Hercegovine. Kroz minulih par godina u organizaciju je uloženo 142 milijuna dolara. Na ulicama je more ljudi iz cijelog svijeta. Na svakom koraku čuješ neki drugi jezik. Olimpijska babilonska kula usred šehera.

Sarajevo blista kao kraljica mature: nema oronule fasade, nema papirića na ulici. Ako netko i pokuša sabotirati igre bacajući masan papir od bureka na cestu, odmah će prići netko i baciti ga u koš za smeće. Stotine ljudi s lopatama pred svojim zgradama čisti snijeg. Zainatili se Bosanci pa hoće da pokažu kako mogu organizirati najbolje olimpijske igre dosad.

 

 

Otvorenje je prošlo kao po špagi. Rijeke ljudi stizale su pozdraviti sportaše. Table s natpisima zemalja nosile su curice iz prve gimnazije, a stadion se prolomio kad se na ulazu na atletsku stazu pomolio Jure Franko sa zastavom u rukama. Stadion je oslikan stiliziranim pahuljama, zaštitnim znakom igara koji je dizajnirao Miroslav Antonić.

Na svakom koraku može se sresti Vučka, maskotu igara koju je stvorio Slovenac Jože Trobec. Glas mu je dala najveća onovremena zvijezda Sarajeva - Zdravko Ćolić. Svako malo na televiziji se pojavljuje Vučko na sanjkama, skijama, klizaljkama, prohuja ekranom pjevajući - Sarajevoooooooooooo.     

 

 

Sportaši su na Mojmilu, a brojne delegacije koje ih prate okupirale su i zadnju stolicu u sarajevskim restoranima i birtijama. Nene na ulicama povlače strance za rukav i zovu ih da s njima u kući piju kafu. Grad radi u tri smjene, svi od konobara do džepara. Ovi potonji, koji također očekuju svoj dio olimpijskog kolača, znaju kakvom se riziku izlažu. Koga milicija u ovih deset dana uhvati na djelu, taj će u stanici dobiti degenek za nezaborav. Radio i televizija već mjesecima pripremaju čaršiju za veliki događaj.

Ništa ne smije pokvariti Olimpijske igre. Prekasno je to shvatio vlasnik restorana Talas, koji je američkoj filmskoj zvijezdi Kirk Douglasu ćevape naplatio stotinu dolara. Glas o tome pronio se čaršijom kao požar. Ljudi su bijesni i žele demolirati restoran. Tko je on da kvari igre i sramoti Sarajevo! Vlast je shvatila da je vrag odnio šalu, pa je restoran Talas nabrzinu zatvoren. 

   

 

Centru svijeta izmjeren je promjer od trideset kilometara. Sva sportska borilišta nalaze se u tom krugu. Alpske discipline su na Jahorini i Bjelašnici, biatlon, skokovi i skijaško trčanje su na Malom i Velikom igmanskom polju, staza za bob i sanjkanje je na Trebeviću, umjetničko klizanje je u Zetri, hokej u Zetri i Skenderiji. Deset dana Sarajevo će pulsirati u olimpijskom ritmu i čekati prvu jugoslavensku medalju na zimskim olimpijskim medaljama u povijesti.

Stotinu tisuća ljudi doći će na Igman u nadi da će Primož Ulaga skočiti do zlata. Milijuni će putem televizijskih ekrana zuriti u broj 51 na njegovim prsima, nadajući se da će im sitni Slovenac dati još razloga za veselje. Vidi se kako mu je pobjegla skija, rekao je televizijski komentator dok je Ulaga nemoćno širio ruke.

 

 

Sad se valja uzdati u drugog Slovenca - Bojana Križaja. Ni on neće izdržati pritisak. U slalomu će uzeti sedmo mjesto, a u veleslalomu deveto. Posljednja nada ostat će nam Jure Franko i Boris Strel. S brojem šest na prsima Jure Franko je sačekao da signalni sat četiri puta kaže - bip, bip, bip, biiiiip, a onda se otisnuo niz brdo. Kasnije će govoriti da mu prije druge vožnje u glavi bio samo video-rekorder marke Hitachi, koji je savez obećao svakom tko osvoji medalju. Kad prođe ciljnu kapiju, a semafor pokaže vrijeme od 1,20.26 i prvo mjesto koje će na koncu biti dovoljno za srebro -  na ciljnoj ravnini nastat će dernek kakav Jahorina nije vidjela prije, niti će vidjeti poslije tog trenutka.

Na uručenje medalje pred Skenderiju Franku će doći deset tisuća ljudi. Na toj jednoj medalji domaćin će i ostati, ali o neuspjehu nije moglo bit govora. U idućih deset dana Sarajevo će se upisati u olimpijsku povijest i s ponosom dočekati riječi Juana Antonia Samarancha: "Doviđenja drago Sarajevo!"

A danas, danas su ponos i slava stvar daleke prošlosti i samo podsjetnik na neka bolja vremena ...

Lupiga.Com