Nedopustivo je da novinari koji redovno prate rad Vlade Republike Hrvatske ne dobiju poziv za praćenje sjednice, a što se dogodilo 29. prosinca 2016. godine, upozorilo je Hrvatsko novinarsko društvo (HND) Vladu. Slično se dogodilo i na sjednici Vlade održanoj 22. prosinca kad je poziv novinarima dostavljen samo dan uoči sjednice. Ovoga puta, međutim, nije bio objavljen niti dnevni red sjednice koji se na internetskim stranicama Vlade pojavio tek u trenutku kada je sjednica već počela. Na materijale se pak čekalo i više od sat vremena nakon zaključenja sjednice.

Sve se to radi kako bi se izbjegla klasična "sačekuša" novinara svih medija na Markovom trgu prije gotovo svake sjednice Vlade, pa kako je uoči ove premijer Andrej Plenković najavio otkup dionica Ine od MOL-a novinara bi se vjerojatno skupilo priličan broj. Bilo je i gorih taktika u izbjegavanju potencijalno neugodnih ili napornih pitanja novinara, kao recimo u mandatu Tihomira Oreškovića kad su 25. veljače 2016. godine angažirani zaštitari koji su priječili novinarima da postavljaju pitanja ministrima uoči sjednice ispred Banskih dvora. Novinari su članovima Vlade prisiljeni postavljati pitanja "iz zasjede" otkako su u mandatu premijera Ive Sanadera ukinute vladine redovne konferencije za novinare. Od tada novinari ustrajno stoje pred zgradom Vlade uoči svake sjednice i nakon nje sačekuju ministre od kojih neki samo nijemo prolaze, drugi dobace štogod u prolazu dok tek pojedini i ponekad spremno staju pred kamere i mikrofone. 

„Vlada minimalno mora omogućiti novinarima da postavljaju pitanja članovima Vlade nakon svake sjednice i Vlada mora organizirati redovne konferencije na kojima će novinari, i to novinari svih redakcija pod ravnopravnim uvjetima postavljati pitanja“, upozorava Slavica Lukić, potpredsjednica HND-a koji je više puta apelirao na vladajuće da vrate ukinute redovne konferencije. Umjesto toga, sve češće smo svjedoci obraćanja političara koji pri tom izbjegavaju odgovarati na pitanja. 

Pravo na slobodno izvještavanje i pristup informacijama novinarima je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (FOTO: Lupiga.Com)

Praksa Plenkovićeve vlade tako se samo nastavila na prethodne, pokazuje i istraživanje Zbora istraživačkih novinara HND-a provedeno u mandatu Oreškovićeve vlade. Jedina je razlika u pristupu, pa dok su za vrijeme Oreškovića ministre od novinara štitili zaštitari, ova je odlučila skrivati do posljednjeg trenutka kad se uopće sastaje, sve da bi izbjegla novinare koji će postavljati pitanja.

Istraživanje otvorenosti vlasti Zbora istraživačkih novinara ističe i nejednak tretman u komunikaciji dužnosnika prema različitim medijima, čime je nastavljen trend uočen u istraživanju otvorenosti vlasti iz 2014. godine što može značiti kako je hrvatskim političarima najdraža obraćati se javnosti u kontroliranim uvjetima koje će prije toga dogovoriti s vlasnikom ili uredništvom medija.

Da informacije sa sjednica vlade nisu ekskluzivne već javne počelo se prepoznavati tek nakon 2000. godine, otkriva detaljna analiza svih dnevnih redova vlade provedena za bazu podataka Centra za empirijska politološka istraživanja (CEPIS). Vlade u devedesetima bile su sklonije tajnosti što je razumljivo obzirom na ratno stanje, no oznake tajnosti jednako su se često, ako ne i češće, odnosile na odluke vezane za proces privatizacije. Otvorenost Vlade ponovo se smanjila 2003. godine dolaskom na vlast Ive Sanadera, a tajnima su najčešće označavane odluke vezane za proces pristupanja Europskoj uniji te otvaranje konzularnih i diplomatskih predstavništava, ali i teme vezane uz upravljanje državnom imovinom.

Od tada, do danas, što se trenda otvorenosti vlasti tiče klizimo polako prema ratnom stanju devedesetih kad su se odluke donosile u najboljem nacionalnom interesu, a da bi nacija tek kasnije otkrivala o kakvim se radilo odlukama. Pribjeglo se u međuvremenu suptilnijim metodama izbjegavanja javnosti. Najprije ta javnost, ideološki podijeljena na lijeve i desne, i dalje vodi bitke oko ustaša, partizana, religije, nacije i drugih temeljnih vrijednosti na kojima počiva država - dakle potpuno neuračunljiva i neartikulirana gomila koja, kad bismo ju o svemu pitali, gdje bi došli? Drugo, ti novinari – lešinari, uhljebi ili plaćenici najčešće su osujećeni da uopće dopru do javnosti ako vlasnik medija nije tako dogovorio s povjerljivim izvorom – oni su višak. Pokazuje to i kadroviranje u programu Hrvatske radiotelevizije kao javnog servisa koji, barem na novinarskom tržištu, i dalje diktira trendove.

Vlada koja izbjegava novinare izbjegava i polaganje računa javnosti (FOTO: Hina)

Novinarska se pitanja ignoriraju. Ignorira se čak i Zakon o pravu na pristup informacijama ili se oteže s odgovorom da bi nakon mjesec dana stiglo rješenje da informacija nije dostupna, ili nepotpun odgovor ili bilo koji iz nepregledne gomile alata za izbjegavanje pitanja. Komunikacija s predstavnicima vlasti, pokazuje također istraživanje HND-ovog Zbora, ionako se najčešće odvija elektronskom poštom, a sve manje licem u lice. Događalo se da, kada se taj, gradonačelnik, premijer, saborski zastupnik, nađe pred pitanjem u manje kontroliranim uvjetima, dogodi mu se da se uvrijedi pa pozove na poštivanje svoje demokratski delegirane funkcije. Tim je važnije pojavljivati se samo u kontroliranim uvjetima i javnosti se obratiti tek kad budemo imali gotovo rješenje. Tada će se o tome možda javno raspravljati, ali vjerojatnije je da će situacija biti goruće hitna.

Ono što je, međutim, alarmantno, činjenica je kako naši političari u načelu ne vjeruju da su pozvani ikome polagati račune, jer dobili su povjerenje većine koja je izašla na izbore da vode ovu državu najbolje kako mogu u smjeru koji su najavili u svojem izbornom programu. Tamo nije stajalo ništa konkretno o poreznoj reformi koja će se itekako odraziti na živote građana, a prošla je bez ikakve javne rasprave – osim one koja se sporadično vodila u medijima. Medijima kojima je preostalo nagađati o tome koliko je Ina strateški interes, koliko će nas to koštati ili odakle ćemo namaknuti novac, kao jedini način potrage za odgovorima na pitanja koja zanimaju javnost. Uz povremenu ekskluzivnu informaciju iz povjerljivog izvora i 2.000 emisija vjerskog sadržaja koliko je tjednik Novosti izračunao da ih je bilo na HRT-u prošle godine – građani Hrvatske bolje su informirani o brakorazvodnoj parnici Angeline Jolie nego o tome što radi Vlada.

Za to vrijeme odnos hrvatskih političara prema novinarima gori je od onog na estradi gdje paparazzi pokušavaju svakome zaviriti u gaćice. Upravo na taj način, gotovo s gađenjem, izbjegavaju odgovarati na pitanja kada se uopće nađu u situaciji da s pitanjima budu suočeni.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".