LJUDI ISPRED DRŽAVE: Je li vrijeme da se drugačije promišlja o konceptu sigurnosti?
Sigurnosna politika. Ta će sintagma većinu ljudi asocirati na vojsku, obavještajne službe ili eventualno policiju - institucije čija je zadaća čuvati državu i njene građane od fizičkog nasilja: kriminala, terorizma, rata …
Takav način razmišljanja o sigurnosti odražava se u budžetskim prioritetima. Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu u svom godišnjem izvještaju upozorava da su ukupni globalni izdaci za vojsku u 2021. godini po prvi put u povijesti porasli iznad dva bilijuna dolara. Brojčano to izgleda otprilike ovako: 211.300.000.000.000 USD.
Udio potrošnje u BDP-u, doduše, nije ni blizu povijesnih vrhunaca dosegnutih za vrijeme Drugog svjetskog rata i posljedičnog Hladnog rata SAD-a i SSSR-a. Vojni izdaci su, prema podacima Svjetske banke, tijekom 1960-ih dosezali 6,3 posto svjetskog BDP-a; danas su oko 2,5 posto.
Trend ubrzanog rasta vojnih izdataka opet se pojavio nakon 2001. godine, kada su u terorističkom napadu srušeni neboderi WTC-a u New Yorku. Uslijedio je svjetski "rat protiv terorizma".
U istom periodu u skoro čitavom svijetu je broj zatvorenika rastao znatno brže nego što se povećavala opća populacija. Jedina iznimka je Europa, gdje je broj ljudi u zatvorima nakon 2000. godine čak i padao, ali prvenstveno zbog znatnog smanjenja broja zatvorenih u Rusiji. Navodi to Institut za istraživanje javnih politika o kriminalu i pravdi pri Sveučilištu u Londonu u izvještaju o svjetskoj zatvorskoj populaciji objavljenom krajem prošle godine.
Globalni izdaci za vojsku u 2021. godini po prvi put u povijesti porasli iznad dva bilijuna dolara (FOTO: HINA)
Malo bi se tko, međutim, danas složio s tvrdnjom da zbog svega toga živimo u sigurnom svijetu. U 2022. godini bukti nekoliko ratova u Europi, Africi i Aziji, svijet je poharan pandemijom kovida-19, ekstremne vremenske pojave uzrokovane klimatskim promjenama nanose sve veću štetu, energetska kriza čini život nepodnošljivo skupim … Postojeći sigurnosni sustavi, pa time i sam način razmišljanja o konceptu sigurnosti, evidentno nisu dostatni za učinkovito preveniranje suvremenih sigurnosnih prijetnji i upravljanje njihovim posljedicama.
U Hrvatskoj je ta činjenica bolno vidljiva. Među najgorima smo u svijetu po pitanju smrtnosti od kovida-19, a nedavna smrt novinara Vladimira Matijanića ogolila je urušavajuće stanje hrvatskog zdravstvenog sustava. Obnova od potresa u Zagrebu i Baniji nakon dvije godine jedva je i započela. Država nije sposobna osposobiti kanadere za let uoči požarne sezone. Ljetna suša i preopterećenost komunalne infrastrukture turizmom u nekim obalnim i otočnim mjestima dovode do redukcija vode. Jesenske kiše redovito dovode do poplava. Zakazuje se čak i u onim aspektima sigurnosne politike kojima je država navodno posvećena; nedavno se u Zagrebu srušio sovjetski vojni dron dugačak 14 metara i težak šest tona, a da nitko prije pada nije ni reagirao.
Koncept ljudske sigurnosti
Znači li to da je vrijeme da se počne drugačije promišljati koncept sigurnosti? Ujedinjeni narodi vjeruju da jest. Dok države nacije uglavnom operiraju konceptima nacionalne ili domovinske sigurnosti, UN preferira koncept ljudske sigurnosti.
Ljudska sigurnost u fokus stavlja čovjeka, umjesto neke apstraktne političke zajednice. Ovaj novi pogled na sigurnosna pitanja pojavio se tijekom 1990-ih godina, neposredno nakon raspada blokovske podjele svijeta, tj. nakon raspada Sovjetskog Saveza i pada Željezne zavjese. Pionir promišljanja ljudske sigurnosti je Mahbub ul Haq, ekonomist iz Pakistana koji je u dva navrata tijekom 1980-ih u svojoj domovini služio kao ministar financija.
Zajedno s indijskim ekonomistom i filozofom Amartyjom Senom (dobitnikom Nobelove nagrade za ekonomiju 1998. godine), Haq je najzaslužniji za pokretanje UN-ovog redovitog godišnjeg izvještaja o ljudskom razvoju. U tom izvještaju je 1994. godine predstavljen koncept ljudske sigurnosti, utemeljen u ideji da je ljudima za osjećaj sigurnosti potrebna ne samo sloboda od straha, nego i sloboda od potreba. Ljudska sigurnost, prema UN-u, obuhvaća područja ekonomske sigurnosti, sigurnosti dostupnosti hrane, zdravstvene sigurnosti, okolišne sigurnosti, osobne sigurnosti, sigurnosti zajednice i političke sigurnosti.
U Hrvatskoj je koncept ljudske sigurnosti slabo poznat. Ako ovaj termin ukucate u Googleovu tražilicu, pronaći ćete tek nekoliko znanstvenih radova i pokoje priopćenje Centra za mirovne studije. Javna rasprava o drugačijim načinima promišljanja sigurnosti građana praktički je nepostojeća, iako bi se - s obzirom na sumorna predviđanja o klimatskoj budućnosti i sve ostale suvremene prijetnje - trebalo raditi o ključnom području javnog interesa.
Latvija kao putokaz
Zbog čega je to tako, pokušali smo doznati od dugogodišnjeg mirovnog aktivista Gordana Bosanca, jednog od osnivača Centra za mirovne studije koji se zadnjih godina politički aktivirao u članstvu platforme “Možemo!”. Bosanac je u sklopu CMS-ovog programa “Mirovnih studija” podučavao generacije polaznika o ljudskoj sigurnosti.
"Većina donositelja odluka iz područja sigurnosti nisu upoznati s tim konceptom, a i Hrvatska se, 25 godina nakon kraja rata, još uvijek nalazi opterećena činjenicom oružanog sukoba na svom teritoriju pa dominantno njeguje pristup nacionalne sigurnosti. Odgovornost je tu i na HDZ-u koji je čisto PR-ovski i amaterski uletio s konceptom domovinske sigurnosti koji je doživio svoj debakl. Treba stalno osvještavati kako Zakon o sustavu domovinske sigurnosti nije bio niti jednom aktiviran u svim krizama koje su nas pogodile – od pandemije do potresa. Dakle, taj koncept je mrtav, ali nažalost uzeo je prostor i vrijeme nekim drugim konceptima", kaže Bosanac.
Ipak, Bosanac naglašava da u hrvatskim javnim politikama već i sada postoje elementi primjene koncepta ljudske sigurnosti. Nažalost, samo na papiru. Bosanac upućuje na Strategiju nacionalne sigurnosti, u kojoj se mogu pročitati i ovakve rečenice:
"Republika Hrvatska će sveobuhvatnim pristupom prevenirati i suzbijati radikalizam i ekstremizam uključujući obrazovanje za demokraciju, nenasilje, ljudska prava i manjinska prava te kulturu mira."
"Slobodni mediji važna su pretpostavka zaštite i promocije hrvatskoga nacionalnog identiteta."
"Pronatalitetna politika… temeljit će se na načelima slobode izbora, slobodnog i odgovornog roditeljstva te ravnopravnosti spolova."
Iz citiranog bi se, kaže Bosanac, karikirano moglo zaključiti da su neuvođenje građanskog odgoja u škole, cenzura ili ograničavanje medijskih sloboda te ograničavanje slobode izbora o roditeljstvu prijetnje nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske.
"Koncept ljudske sigurnosti ima za cilj što bolje vidjeti svakog čovjeka, a ne generalizirati sigurnosne politike na apstraktnim pojmovima države, granice i teritorija" - Gordan Bosanac (FOTO: civilnodrustvo.hr)
"Hoću reći da se dosta toga od ljudske sigurnosti 'prošvercalo' u strategiju nacionalne sigurnosti, ali nažalost institucije te smjernice ne doživljavaju ozbiljno. Drugi je problem da elemente ljudske sigurnosti iz ove strategije nema tko pratiti, da li se provode ili ne. U tom smislu treba presložiti naš sigurnosni sustav, tako da netko vodi brigu i o ljudskoj sigurnosti", smatra Bosanac.
Upitan da nam ukaže na primjer dobre prakse, Bosanac ukazuje na Latviju. U toj državi sustavno se prate potrebe za sigurnošću zajednica unutar zemlje i temeljem tih potreba definiraju se sigurnosne politike.
"Kada kažem zajednice, to mogu biti geografski subjekti (naselja, gradovi i slično), ali i identitetske manjinske zajednice. Koncept ljudske sigurnosti ima za cilj što bolje vidjeti svakog čovjeka, a ne generalizirati sigurnosne politike na apstraktnim pojmovima države, granice i teritorija", naglašava Bosanac.
Hrvatski sigurnosni promašaji
Gordana Bosanca upitali smo i da pojasni kako se koncept ljudske sigurnosti razlikuje od dominantnih pristupa promišljanja sigurnosti kao nacionalne ili domovinske.
"Koncept ljudske sigurnosti uzima u obzir neke temeljne potrebe za sigurnost ljudi, a koje se ne odnose na temeljni ljudski strah od fizičkog nasilja (vojne agresije ili ubojstava i sličnog). On u sigurnosni diskurs stavlja ljudske potrebe da imaju sigurno radno mjesto, da žive u državi u kojoj funkcionira vladavina prava, da su adekvatno plaćeni za svoj rad, da im je osigurana učinkovita zdravstvena zaštita, da ljudi ne odlaze iz zemlje ili da im imovina ne strada u požarima, poplavama i slično. Većinu tih izazova države primarno gledaju kroz socijalne politike, ali kada te politike nazovete imenom ljudske sigurnosti, one postaju nekako 'ozbiljnije', 'važnije' jer naša društva tradicionalno gledaju na sigurnost kao nešto što je ekskluzivno, ozbiljno, od interesa primarno muškaraca i oko čega se u proračunu ne treba štedjeti. Kada u mirnodopska vremena pitate ljude što vam je potrebno da se osjećate sigurno u svojoj zemlji, mnogi će se referirati upravo na rad, zdravstvo, životni standard, pravosuđe i slično. Koncept ljudske sigurnosti upravo naglašava kako su to ključne potrebe za osjećaj sigurnosti ljudi. Za razliku od ljudske sigurnosti koja kao subjekt ima čovjeka, nacionalna sigurnost kao subjekt ima državu i gleda koje su to vanjske ugroze koje mogu destabilizirati državu kao cjelinu – od rata do terorizma. Jedan koncept ne treba isključivati drugi, ali uvijek treba povući pitanje koja vremena donose koje sigurnosne izazove i ne dozvoliti da u stabilnim mirnodopskim vremenima nacionalna sigurnost prebriše ljudsku sigurnost", kaže Bosanac.
Što, dakle, Hrvatska ne čini, a mogla bi i trebala, kako bi svoje građane učinila sigurnima?
"Osobno vidim nekoliko gorućih prijetnji sigurnosti ljudi u Hrvatskoj. Prva je činjenica da ljudi i dalje masovno odlaze iz naše zemlje. Ovdje treba puno kvalitetnije istražiti prave uzroke odlazaka – danas se često govori o neadekvatnim plaćama i nesigurnim radnim mjestima, nepotizmu, korupciji, općoj netoleranciji u društvu, nemogućnosti korištenja stambenog prostora i slično. Što god bilo – to bi trebali biti sigurnosni prioriteti ove zemlje. Uz to, mislim da poseban fokus mora biti i na dostupnosti zdravstvene zaštite jer je očito da je pandemija ostavila ozbiljne negativne posljedice u tom sustavu. Konačno, ovo ljeto smo ponovno svjedočili posljedicama klimatskih promjena kroz požare i suše. Naš sustav civilne zaštite godinama je zanemarivan i njega treba ozbiljno početi postavljati na noge. Uz to se veže i potreba prelaska na obnovljive izvore energije. Da smo s time krenuli na vrijeme, danas bi manje brinuli o zimi koja je pred nama. To znači da je država trebala puno više, puno ranije ulagati u obnovljive izbore energije. Da je to bio slučaj, danas bi velika većina kućanstva imala npr. solare na svojim krovovima i ljudi bi se osjećali sigurnije pred zimom koja je pred nama", kaže Bosanac.
Ipak, ljudska sigurnost među ekspertima za sigurnosna pitanja ima i svoje kritičare. Konceptu se zamjera nedorečenost, tvrdi se da se pretvara u prazni označitelj u koji aktivisti mogu upisivati različite zagovaračke ciljeve. Bosanac se slaže da je to opravdana kritika.
"Jer ako ljudska sigurnost polazi od svakog čovjeka i njegovih potreba za sigurnosti, onda se možemo pogubiti u spletu različitih sigurnosnih potreba. Nekome se potreba za sigurnosti svodi na to da ima brz pristup internetu i dobar mobitel, a nekome da sakupi novac za hranu za taj dan. Ali to nije smjer koji treba odrediti javnu politiku ljudske sigurnosti. I tu treba doći do neke razine generalizacije – odgovarati na potrebe većeg broja ljudi, ali ne zanemariti potrebu manjinskih skupina. Da ponovim, kada bismo imali jasnu sliku samo oko toga zašto ljudi odlaze iz naše zemlje, već bi dobili listu policy prioriteta. A neki prioriteti su tu pred nama već godinama, ali za sada se vladajuće opcije nisu znale ili nisu htjele njima baviti. Konačno, ne treba napraviti niti grešku da se previše sekuritiziraju politike ljudske sigurnosti. Primjerice, sada imamo situaciju o kojoj sam govorio, da nacionalna sigurnost prepoznaje važnost obrazovanja za ljudska prava. Jedna od institucija koja se bavi zaštitom nacionalne sigurnosti je i SOA. Dakle, u teoriji, SOA bi mogla staviti na listu 'sigurnosno interesantnih osoba' i sve one koji se protive npr. obrazovanju za ljudska prava u školama u Hrvatskoj. Ali to nije pristup ljudske sigurnosti. Zato je važno da se ljudska sigurnost ne utapa u nacionalnoj sigurnosti", kaže Bosanac.
Glavni problem čovječanstva bit će prilagođavanje posljedicama klimatskih promjena (FOTO: Pixabay)
S apstraktnog stoga prelazimo na konkretno. Bosanca smo upitali koje bi bile stvarne razlike kad bismo se u formiranju sigurnosnih politika više razmišljali o ljudskoj sigurnosti. Što bi primjena tog koncepta u praksi značila za borbu protiv epidemije kovida-19? Ili za slučaj pada drona u Zagrebu? Za nošenje s elementarnim nepogodama poput recentnih potresa?
"Da odmah razjasnim, pitanje pada drona je pitanje nacionalne sigurnosti koja je zakazala. Ljudska sigurnost ne pretpostavlja eliminaciju nacionalne sigurnosti, tj. jedna ne mora isključiti drugu. One moraju biti u suživotu, a vremena u kojima živimo definiraju na kojoj treba biti naglasak, a ne dozvoliti konstantu dominaciju nacionalne nad ljudskom sigurnošću. Što se tiče kovida, tu se moglo puno više. Da smo imali organizirani sustav civilne zaštite, sama civilna zaštita je mogla puno više pomoći bolnicama koje tada ne bi morale gotovo sve svoje resurse podrediti kovidu. U samom početku epidemije, kada smo malo znali o virusu, civilna zaštita je mogla rasteretiti epidemiologe u praćenju kontakata zaraženih. Ali ono najvažnije, zdravstveni sustav bi bio puno pripremljeniji na jedan ovakav šok. Što se tiče potresa, ljudska sigurnost bi tu trebala napraviti puno više na prevenciji, osigurati da stambeni prostori nisu krhki, ponovno bi civilna zaštita trebala imati proaktivnu ulogu u akcijama spašavanja i raščišćavanja, a mogla bi imati i ulogu u samoj obnovi. Još jedna crtica – nevjerojatno je da mi kao otočna i turistička zemlja nemamo medicinsku helikoptersku službu. Brojni ljudski životi bili bi ili spašeni ili pod manjim rizikom da imamo taj element sustava ljudske sigurnosti", kaže Bosanac.
Za kraj ostaje pogled prema budućnosti u kojoj će glavni problem čovječanstva biti prilagođavanje posljedicama klimatskih promjena. Što u ovom području ljudska sigurnost može ponuditi, a trenutno dominantni načini razmišljanja o sigurnosti ne mogu?
"Sustav nacionalne sigurnosti ne može odgovoriti na prijetnje klimatskih promjena jer nije uopće dizajniran za tu vrstu prijetnje. Domovinska sigurnost je tu prikladnija, ali samo u smislu jačanja koordinacije različitih agencija unutar zemlje, ali prvo treba poći od pretpostavke da imamo jake institucije u tom sustavu, a nemamo. Dakle, dominantni način razmišljanja o sigurnosti naše zemlje i dalje ne vidi civilnu zaštitu kao ključnu odrednicu odgovora na prijetnje klimatskih promjena. Da ju vidi, ne bi se potrošio urnebesni iznos na borbene avione, već bi se to uložilo u taj sustav. To podrazumijeva i obnovu flote kanadera, jačanje sustava vatrogastva i kroz primjerenije plaće vatrogascima te uvezivanje tog sustava sa HGSS-om, Crvenim križom, hitnom pomoći, policijom i udrugama civilnog društva. Drugi je izazov napraviti sustav koji može brzo nadoknaditi štetu i obnoviti porušeno od elementarnih nepogoda. Naši poljoprivrednici, koji bi nam trebali biti dominantni izvor sigurnosti hrane, potpuno su izloženi tržištu i osiguravajućim društvima oko naknada šteta. Vidimo da obnova privatnih kuća od potresa traje godinama, a trebala bi trajati nekoliko mjeseci. Za očekivati je sve više štete uzrokovane vjetrovima na privatnim kućama i već sada treba imati sustave prevencije i brzog odgovora na nastalu štetu. To su sve elementi ljudske sigurnosti koji nedostaju. O nužnosti ubrzanog prelaska na obnovljive izvore energije već sam govorio. Kod nas se ta tranzicija svodi na smiješno mali uzorak koji se formira kroz metodu najbržeg prsta prilikom energetske obnove privatnih zgrada ili kuća. Krajnje neozbiljno", zaključuje Bosanac.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Pixabay
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda
Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga
Ljudska sigurnost, kakva tema... Podsjeća me na one srednjovjekovne rasprave učenih teologa koji su dane provodili u nadmudrivanju koliko anđela može stat na vrh igle dok su oko njih inkvizitori po tamnicama mučili nesretne žene izvlačeći priznanja o općenju s nečastivim i svakakvim drugim opačinama koje su radile da bi na kraju završile na lomači... O kakvoj ljudskoj sigurnosti možemo govoriti u hrvatskoj ako je prosječna mirovina jedna trećina prosječne plaće od koje je teško preživljavati ako nisi mađioničar? Penzioneri s donje strane prosjeka ne mogu računat ni na magiju, njima preostaje da crknu od gladi u hladnoći ili pođu prosit. U oba slučaja život im neće završit u sigurnosti ni u dostojanstvu. Tek malo podsjećanje na život u komunističkoj diktaturi u kojoj smo se patili prije uspostave Republike Hrvatske - tada se mirovina određivala kao 75% prosječne plaće u deset najpovoljnijih godina....
Nacionalna sigurnost nam je nešto što su hrvatske političke elite voljno predale u tuđe ruke i nad čim nemamo apsolutno nikakvog utjecaja. Uostalom ako smo za siću predali banke, industriju, poljoprivredu, zašto bi se zamarali s nacionalnom sigurnošću kad to za nas mogu odraditi Washington i briselski birokrati? Zar išta može poći krivo?
Evo upravo se zahuktava ekonomska kriza bez presedana, u evropi se ratuje a od nas se očekuje da se postrojimo kako nam se kaže. Uvodimo euro i odričemo se nacionalne valute kako više nijedna hrvatska vlada ne bi mogla imati nikakvu ekonomsku samostalnost, postajemo potpuna EU gubernija. Naš ministar vanjskih poslova, uman kakvim ga je Bog stvorio, savjetuje nuklearnu silu da se povuče s teritorija država koje je priznala kao suverene i koje svojom vojskom pomaže u oslobađanju njihovog teritorija. Kao dobru mjeru savjetuje je i da se povuče s teritorija koga smatra svojim. Koliko je to pametno i odmjereno s stanovišta hrvatske nacionalne sigurnosti? Da li je hrvatska nacionalna sigurnost veća ili manja kad se petljamo u tuđe poslove koji nas se ne tiču i dijelimo savjete koje niko ne traži?