Večernji list javlja da Europska komisija planira ocijeniti Vladin Nacionalni program reformi kao “poprilično ambicioznu reformsku agendu” koja će, bude li ispunjena, popraviti makroekonomske neravnoteže u kojima se nalazi Hrvatska. Zahvaljujući ambicioznosti Oreškovićeva programa, stoji u tekstu s navodno ekskluzivnim i pouzdanim informacijama, Komisija „nema namjeru pojačati proceduru nadzora makroekonomskih neravnoteža u Hrvatskoj niti uvesti bilo kakve korektivne mjere“.

Time je s najvažnije instance verificiran posljednji od mnogih zvjezdanih trenutaka Tihomira Oreškovića, kada se usred otvorenih najava raspada vladajuće većine u Saboru i tarapane s Karamarkovom naftnom aferom odlučio da na telefonskoj sjednici Vlade donese odluke koja će državna poduzeća ispasti s liste strateški važnih firmi i time postati kandidati za prodaju, a zatim održao vrlo kratku tiskovnu konferenciju kako bi objasnio da je sve pod kontrolom, uključivši katastrofalne odnose u tzv. koaliciji i skandaloznu situaciju s Karamarkom.

Transkripte govora kojim je Orešković predstavio „poprilično ambicioznu reformsku agendu“ sačinio je kolega Goran Šimac na portalu Tris i zbog toga mu treba napraviti spomenik:

„Malo sam si promijenio plan za danas. Htio sam iskoristit ovu priliku… znam da se dosta ovih dana oko ove prodaje ove firme… pa da čujete direktno o čemu se radi. A tu bi možda počeo… šta je glavni cilj? To je… ja bi reko da je svima dobro na kraju. Zakaj svima nama da će biti dobro. Tu se radi o dvije teme (pokazuje tri prsta op.a), prvo investicije koje su kvalitetne investicie i to za građane. Tu sam već spomenuo ovaj drugi mirovinski stup. Da su tu ovaj fondovi zainteresirani za nekoliko firme. Tu ću… par ću spomenuti danas. Ali tu se radi i od kvalitetne investicije koje će na kraju biti plus za građane Hrvatske. To je prva poruka“, kazao je na početku Orešković, a transkribirao Tris.

"Tu se radi o dvije teme (pokazuje tri prsta op.a), prvo investicije koje su kvalitetne investicie i to za građane" (FOTO: Hina)

Pa dalje: „Druga poruka… zato je to win-win zato je to dobro za svima nama.. To ćemo moć smanjiti, zato je to. Ovih prvih 200 milijona eura koje ću tražiti i to sam reko da ću u toku dva tjedna naći tih 200 milijuna eura. I to da ćemo smanjiti ovaj naš dug i da možemo opet povećati ovaj naš kreditni rejting koji ćemo sad za par mjeseca dobiti opet novo izvješće. I to mi je bitno da možemo opet pojačati taj, ovaj, kredit rejting da ćemo imati manje kamate koje ćemo morati platiti. Ja uvijek nekak kompariram: ovih 200 milijon eura… ja se nadam da će poslati vrlo dobar signal“.

Ako signal prema EK do ovog trenutka nije bio dovoljno jak, u nastavku se evidentno pojačao i stabilizirao.

„To ćemo onda viditi… ja sam također uvjeren da ćemo viditi i pozitivne poruke od kredit agencija. I to na kraju ako ćemo podići taj kredit rejting… znači zarez pet posto opet da imamo… nekakve brojeve. Jedan zarez pet milijardi kuna. Svi možemo znati šta možemo raditi sa 1,5 milijardi kuna u naš proračun druge godine. Zato je to win-win. Nama je opet bio plan da ispunimo ono šta smo obećali to smo pokrenuli. Drugo… možda tema je da mi nećemo prodati sve što ste vidili. Ovaj, promijenili smo… stavili smo nekolko firmi na taj list tako da možemo neke procese ubrzati.. okej. A glavna poruka je… tu ću evo spomenuti par firme koje ćemo naći ovih dvjesto miliona. Na list će biti… dali smo tu… Končar će biti, dali smo tu nekih 20 posto. Imamo… gledajte da ćemo prodati Sunčani Hvar. Tu je nekih 17, ja bi reko, miliona eura. Končar, opet je tu nekako, na burzi, imamo 46 milijona eura“, kazao je Orešković.

Premijerovi autistični potezi, njegova komunikacija, a zatim ocjena europskih povjerenika da hrvatska Vlada provodi ambicioznu reformsku agendu, skupa čine najradikalniju satiru na račun politike i političara u svjetskim razmjerima. Radi se, zapravo, o prvom povijesnom ozbiljenju Ashbeyevog filma "Dobrodošli gospodine Chance", u kojemu glavni junak, autistični vrtlar izbačen na cestu nakon smrti vlasnika i konfiskacije kuće u kojoj je proveo život, uspješno preživljava sve izazove stvarnog života, iako ih ne razumije jer u stvarnom životu nikada nije sudjelovao. Koristeći univerzalne i besmislene fraze iz televizijskih emisija koje su mu u kućnoj izolaciji bile jedini prozor u stvarnost, Mr. Chance postaje medijska zvijezda, ekonomski savjetnik i kandidat za predsjednika države, samo zato što ima samopouzdanje „političkog naivca“ i jer uživa podršku svojih novih bogatih skrbnika. Ashbey u filmu pokazuje da nema bitne razlike između Chanceovih besmislenih vrtlarskih makroekonomskih poruka i velikih misli političara 20. stoljeća, jer je svaki smisao javnog govora u svijetu masovnih medija potpuno opustošen i ograničen na potrebu da se osvoji deset sekundi televizijskog vremena i gledateljeve skromne pažnje, uz zaobilaženje bilo kakvih konkretnih tvrdnji i političkih obećanja. Konačni zaključak je da politički idiot uz potporu oligarhija može biti politički atraktivan i uspješan, što je glumački savršeno interpretirao genijalni Peter Sellers koji je za sebe tvrdio da je privatno čovjek bez svojstava.

Orešković je u elementarnom jezičnom i političkom smislu nepismen i neusmen kao i mr. Chance, a jednako je i meta igara koje ne razumije, ali se u njih samouvjereno upliće (SCREENSHOT: YouTube)

U Oreškovićevom su slučaju drugačiji samo groteskni momenti diskrepancije sa sadašnjim političkim kontekstom u Hrvatskoj, dok je sve ostalo tragično jednako. Premijer je na političku scenu također sletio zahvaljujući nesreći (ne lakšoj prometnoj kao u filmu, već u kataklizmičkoj nesreći postizbornog koaliranja), jednako je otuđen o realnosti u koju je upao, u elementarnom jezičnom i političkom smislu nepismen i neusmen kao i Ashbeyev lik, a jednako je, na koncu, i meta igara koje ne razumije, ali se u njih samouvjereno upliće. Obojica su, uostalom, „apolitični“ profesionalci; Mr. Chance je vrtlar, a Orešković prodavač tableta iz Kanade. Chance na ozbiljna ekonomska pitanja odgovara u frazama „As long as the roots are not severed, all is well. And all will be well in the garden, Yes! There will be growth in the spring!“; dok Orešković poručuje „May the force be with you“ ili „Show me the numbers!“...

Smiješno je, međutim, što Orešković kao osoba bez obilježja i stava, stoji na čelu Vlade kojoj je glavna agenda upravo ekstremnost uvjerenja, ekspanzija nacionalizma, diviniziranja nacije i njezinih povijesnih mitova, sve do slinjenja nad ustaškim pokretom. Umjesto da njegova retorička aseptičnost, uz mahnito vrtlarenje po korovima nacionalnih dobara, bude simbol kolonizacije i neutralizacije svih destruktivnih strasti ove vlasti, on prolazi zbog iste strukturne pogreške, činjenice da ne moraš zastupati ništa smisleno jer je cijelo političko polje obezvrijeđeno. Tim Orešković je dokaz da je baljezganje toliko ukorijenjeno u političku kulturu, da je s istog mjesta moguće poručivati „za dom spremni“ i „za prodaju doma spremni“, a da to nikome ne bude znak da su orgije besmisla otišle predaleko.

Štoviše, transkripti njegovog govora dokazuju da će na poziciji moći isti efekt ostvariti meketanje i piarovski osmišljen govor. Jedina nada u spas od ove situacije je što iz kulisa bitno izostaje Ashbeyev uvjet održivosti takvog stanja – apsolutna podrška političkih elita i uvučenost svih važnih faktora u masovnu hipnozu.

Podsjetimo se da je Orešković trebao biti ministar financija u Vladi koju bi predvodio Tomislav Karamarko i da na toj poziciji ova satira ne bi bila tako eksplicitna: nominalno udaljen od svjetonazorskih konflikata koje producira ova Vlada, u miru i tišini bi rasprodavao ostatke materijalnih vrijednosti u Hrvatskoj i privatizirao javni sektor, dok bi ključni ljudi u državi za to vrijeme osigurali da o tome ne mora kazati ni slova. Situaciju je za HDZ zakomplicirala neočekivana relativna pobjeda na parlamentarnim izborima, zbog koje su upali u klopku pregovaranja s Mostom i bili prisiljeni predložiti stranački neutralnog mandatara. Izbor je pao na Oreškovića, vjerojatno zbog ranijih dilova oko privatizacije javnog sektora, ali i zbog temeljne halapljivosti koja ih je natjerala da se nadaju kako će sve biti u redu i da će se Orešković bez posljedica držati gabarita ministra financija na mjestu premijera. Ali to nije moguće, jer je apsolutni mir među vladajućima narušen činjenicom prisilne podjele plijena u kojoj su mnogi stranački apetiti oštećeni, dok su neki zagrizli daleko iznad očekivanoga.

Njegov besmisao prelazi na djela, počevši od činjenice da je pristao voditi zemlju o kojoj ništa ne zna (FOTO: Hina)

Oreškovića, međutim, slučajnost uleta u fokus pažnje ne oslobađa krivnje. Radi se o unajmljenom kileru javnog sektora i javnih dobara, koji je svoju glavu dobrovoljno i samouvjereno stavio na panj funkcije za koju nema niti jezične kvalifikacije. Njegov besmisao prelazi na djela, počevši od činjenice da je pristao voditi zemlju o kojoj ništa ne zna, završno s namjerom da barata njezinim resursima u promotivnim tele-prodajama i privatizira zdravstvo, iako sasvim sigurno ne zna ni slova iz legislativnog okvira u kojemu se to može napraviti. Dodatni problem čini to što je hipoteka s kojom je Most ušao u savez – čuveno „samo reforme“, rješavanje koruptivnih viškova sustava, birokratskih privilegija na nacionalnoj i lokalnoj razini - otpala prije nego čuveni potpis Petrova kod javnog bilježnika.

Stoga Orešković u ludom spletu okolnosti nije ispao glavni lutak ove Vlade već, kao što smo i najavljivali, glavni „reformski“ operativac, čovjek od povjerenja EK, koji će stvarati novih 200 bogatih obitelji koje će sada činiti budući vlasnici tvrtki u prodaji i osiguravajućih društava koja se vrte oko javnog sektora (posebno zdravstva koje europski povjerenici također spominju u svojoj pohvali), a raskućivati državu u kojoj se nakratko i slučajno zatekao. Izuzmemo li ustašovanje, bez njega se u ovoj se državi na koncu ništa supstancijalno ne događa.

Ako se sve ne raspadne zbog političkih sukoba i klimaksa s Karamarkom, a sva je prilika da će do toga doći, transkripti njegovih govora ostat će genijalan podsjetnik da je prodaju Hrvatske bilo moguće provesti i bez stvaranja iluzije da iza toga stoji barem jedna suvisla rečenica. Jasno, to potvrđuje i tragičnu činjenicu da je Hrvatska bila i ostala savršen rasadnik za politički idiotizam svih opcija.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina