"Rudnik stakla" naslov je rukopisa koji bi do kraja ove godine trebao izaći u izdanju Hrvatskog društva pisaca. Autor "Rudnika" iz kojeg će čitatelji i čitateljice iskopavati njegove pjesme Goran je Milaković, rođen 28. listopada 1983. godine u Slavonskom Brodu, filozof i sociolog po obrazovanju.

Jedno vrijeme Milaković je radio kao novinar Jutarnjeg lista, a svoju poeziju do sada je objavljivao u časopisima Zarez i Poezija te na internet stranicama strane.ba, metafora.hr, jergovic.com/ajfelov-most.

Za prvi pjesnički rukopis "Eskapaže" Milaković je pohvaljen na Goranovom proljeću 2010. godine, dok je njegov "Rudnik stakla" na međunarodnoj književnoj manifestaciji Slovo Gorčina održanoj u Stocu 2016.godine dobio drugu nagradu.

Na Lupigi Milaković gostuje s pet pjesama, a njihov izbor iz neobjavljene zbirke napravio je naš portal. U Milakovićevom "Rudniku", dakako, ostalo je još mnogo blaga koje će, kad dođe vrijeme, ljubitelji i ljubiteljice poezije sa zadovoljstvom tražiti i naći.

 Goran Milaković (FOTO: privatni arhiv) 

jesen

grad se dijeli na one koji kolju svinje
i one koji kolju ništa

oni koji kolju ništa ili su za sir
ili im se gubi svaki trag
u ontologiji

oni koji kolju svinje se ne dijele
oni su svi zajedno pod jastukom
drže svetog antuna i radosno
pod plehovima pucketaju prstima

tu se štima rezidba izvode pokreti
uči mudrosti pjesmi običaju
kalibrira na vrhu noža
nicht-ich

svinja drži tercu

molitva

meka ti je kosa svilen jelene
i kroz srce dubok gaz

ti ćeš tamo gdje je rosa
gdje je božur prvoklas

ako sretneš moga oca
s brkova mu skini mraz

i neka zna da nije sam
u breziku kad se smrači

neka stupe u maslačke
oci naši plovci i puhači

krotitelj vrabaca

tamo gdje me kao dijete živu
rukom naučio uhvatiti muhu
i koješta baš ništa drugo
moj otac u hodu pljuje pluća
crni konac oko zgloba veže

tamo gdje svi nešto drugo znaju
moj otac zna ko je majakovski
i slabe oči trlja pod tlakom
mrvicama kroti vrapce
orahe skuplja po cesti

tamo gdje me pod ledom gluho
jesenjinova rasplakala kučka
kao muha sasvim privatno
smrt moga oca leti zrakom

kad bi mogla barem da mu
sleti na volej

proglas

proglašava se dan kašlja:
da kašlju poštari na lažna prebivališta
da kašlju kipari u neprirodnoj veličini
da kašlju majke na vječnim blagajnama
da korisnici metalne milosti u visini koljena
kašlju nepokrivenih usta
duplo da se kašlje na gospodare slijepih vaga
majstore slovnih stupica i kradljivce krede
da se onim nećacima koji iza masne brave
jedu svilene kekse kašlje na uho i na grb
napunite kašljem svoje prazne paprike
samo izađite na ulice i kašljite objektivno
kašljite polifono kroz snove i kroz mak
kašljite na tarifnog isusa i golu vodu
na muhe u mesnici i vino u tetrapaku
stupite u legije razumnog kašlja
umnožite svoj plućni mlaz
iz usta nam je dugo izlazio
zrak za dogovore
oni bi sad još i kusur
proglašava se dan kašlja

snovi sedam

sanjam odvija se prevrat na nebu
sve je puno sumnji i perja
gospod formira svoje kohorte od zlata
poziva taksijarhe provjerava očnjake
veže mašnu oko vrata brahijalne pudle
pored njega prirodna kao dječji grob
bira djeva bijele ljiljane borbenu svilu
piero di cosimo organizira simetriju
po jedan amen za svaki prekinuti vrat
alelujaju sfere

pri dnu te slike kao u velikoj probavi
kao buhe skakuću podstanari vida
eunusi kmice dimnjačari slijepci
bušmani djeca poručnika schmidta
sobibor černobil sida palestina
spinoza i tvornički mališani
dizači utega iz bugarske
permanentna perut heroji kurska
jedan pokretni zahod za nepokretne
kojeg po ubožnicama zovu princeza
sastaju se donje regije čovječanstva
nekome se piljevina zavukla pod jezik
netko sluti da se iz inata samo govna jedu
to su prevratnici između dva daha
prvi puta oni su bez nade koja gnoji nebo

 

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: Pexels