Sjedimo u firmi svako zaokupljen svojim poslom. Zvoni telefon. Dajana se javlja. S druge strane žice Meri. Profesionalna fotografkinja. Hoće da naruči album za slike. Gleda upravo u njega na našoj stranici, ali nema vremena da to obavi preko kompjutera. (Ili ne zna). Naručuje jedan i pita za svaki slučaj da li je cijena 27 dolara.

Na dat potvrdan odgovor ona dalje pita gdje je album napravljen.

- Made in China - odgovara Dajana.

Na te riječi Meri iz ugodnog čavrljanja prelazi u borbenu retoriku.

- Štaaa!!! Kako vas nije stid ?! - viče Meri.

Dajana odmiče slušalicu od uha tako da i ja slušam kanonadu.

- JA SAM DIJETE RATNOG VETERANA, MOJ OTAC SE BORIO PO CIJELOM SVIJETU DA ZAŠTITI NAŠU DOMOVINU. ZAŠTO KUPUJETE TO KINESKO SMEĆE? ZBOG VAS NAŠI RADNICI NEMAJU POSLA, BLA BLA BLA…

Nabraja Meri patriotske žalopojke na pogrešnu adresu. Još iz našeg prošlog balkanskog života naviknuti, nijemo slušamo te izljeve ljubavi prema otadžbini, zastavi, grbovima, vojnim pjesmama čekajući da “artiljerija” zamukne.

- Zašto ne držite naše domaće, američke albume? - upita Meri sa za oktavu nižim tonom.

- Držimo i njih - odgovara Dajana - kliknite na dugme “Next” odmah iznad slike.

- Aha - odgovara Meri.

Tišina.

- Ali oni koštaju 43 dolara?!

- Da, u pravu ste, “malo” su skuplji.

- Ali “naši” – ne izdrža Dajana.

Muk.

15 sekundi prolazi.

Taman kad je Dajana htjela da pita Meri da li je još na vezi, ona pomirljivo, jedva čujno, procijedi.

- Ok, pošalji mi dva kineska.

- Hoću, hvala Vam na kupovini, mi jako cijenimo Vaš biznis i želim Vam ugodan ostatak dana - odcvrkuta Dajana rečenicu koju je ponovila već hiljadu puta, pa spusti slušalicu.

- Ljubav prema domovini nema cijenu! - govorim sa trunčicom ironije.

- Ona nas je održala, njojzi hvala - u sekundi odgovara ljubav mog života.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay