Poštovana Gordana Dragan,

u vašem izvještaju, objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji, o stanju poslovnih prostora u povijesnoj jezgri Trogira, u kojima se mahom nudi ženska i muška ljetna odjeća, sezonska oprema i jeftine igračke, osim što ste uvrijedili mene osobno kao Roma, koji je to s ponosom postao prije tri godine dobivši od svog dragog naroda Romovnicu, odnosno romsko državljanstvo, uvrijedili ste čitav moj narod, ali i narod Hrvatske, kao i svoju profesiju, posao koji obavljate. Da bih vam pojasnio razmjere vaše neprofesionalnosti, te razjasnio koliko je opasan način na koji ste opisali to što ste opisali i zašto je krajnje neprofesionalan, skandalozan i potpuno neprihvatljiv današnjem vremenu i civilizacijskim standardima, opisat ću vam kako to rade istinski novinari, vaše kolege u vašem poslu. Opisat ću vam kako se radi vaš posao, ako vam smeta nešto ili netko, na primjeru Ivana Milata, Australca hrvatskog porijekla koji trenutno služi sedam doživotnih robija.

U zabačenom predgrađu Sydneya, nekih pedeset kilometara od tog velegrada, uhvaćen je jedan od najokrutnijih i najgorih serijskih ubojica u povijesti Australije. Od 1989. godine pa do rujna 1993. godine taj je monstrum ženama odrubljivao glave mačetom nakon što ih je mučio, silovao i iživljavao se nad njima. Jednu je ženu čak spalio dok je još bila živa, a pobio je preko trideset osoba, što djevojaka, što mladića tijekom svojih suludih pohoda koji su šokirali svijet.

"Hvatanje Milata" ("Catching Milat") bila je i ostala jedna od najgledanijih emisija uživo na Seven Networku, najvećoj komercijalnoj TV kući Australije. Mediji širom svijeta pratili su dramatično uhićenje Ivana Milata jer se danima skrivao, bježao i napadao policajce dok ga nisu napokon savladali. O Ivanu Milatu napisane su tone novinskih članaka, ispisano je na stotine tisuća stranica diljem svijeta od strane vaših kolega novinara i gotovo nije bilo zemlje koja nije tih dana pisala o monstrumu koji je zauvijek promijenio Australiju, zemlju u kojoj su iza slučaja Milat, pojačane mjere sigurnosti.

 "Uvrijedili ste i mene osobno kao Roma, koji je to s ponosom postao prije tri godine dobivši od svog dragog naroda Romovnicu" (FOTO: Privatna arhiva)

Poštovana Gordana Dragan,

Ivan Milat, nećete mi vjerovati imao je malen štand na kojem je prodavao šarene „đinđe“ kako ih vi volite zvati, mušku i žensku ljetnu odjeću i sezonske igračke. Bio je poznat u svojoj sredini kao nadaren mladić za matematiku, odmalena navikao na težak i pošten rad na štandu svoga oca – Hrvata.

Uvažena i poštovana Gordana Dragan, 

nitko, ali doslovno nitko kako u medijima Australije, tako i u svim svjetskim medijima nije isticao podrijetlo Ivana Milata, niti ste igdje mogli pročitati kako je Ivan Hrvat, od oca Hrvata, kao što nigdje niste mogli pročitati kako je dućan s mješovitom robom bio bitan jer ga je držao jedan Hrvat. Za slučaj Ivana Milata jedino relevantno je bilo da je poremećeni ubojica, monstrum, te da je kao državljanin Australije počinio najgnusnije zločine u njenoj povijesti. Mediji Australije, ali i svijeta, znaju svoj posao i na pamet im nije palo da stigmatiziraju građane Australije hrvatskih korijena. Nikome to poštovana Gordana nije palo na pamet, niti je itko držao da je to ičim relevantno ili bitno, dapače, mediji su pazili da se ta činjenica ne ističe jer su Hrvati dobar, radišan i pošten narod, visoko cijenjen u Australiji.

No, vi ste uvažena Gordana, osim što ste iznijeli rasistički stav u tekstu, koji može poslužiti kao poziv na linč, uvrijedivši moj divni i pošteni narod, još pitali i građane Trogira što misle o Romima koji drže štandove po užoj gradskoj jezgri i mrtvi-hladni u najtiražnijim novinama Dalmacije objavili sljedeći sadržaj: „Pitali smo i Trogirane što oni misle o tome da je puno dućana koje drže poduzetnici romske nacionalnosti: - Bolje da ne kažem. Nemam ništa protiv Roma, ali svake sezone ih je sve više. Dovedu braću, sestre, rodbinu bližu i daljnju. U dućanima jedu, spavaju i doje djecu. U glavnoj gradskoj ulici jedan drži sve dućane. Sve je zapasao, a u njima radi cijela njegova familija. Sjede ispred dućana, povlače turiste za rukave. Netko uđe, netko ne. Ali kad izađu vani vidim da uvijek nešto kupe. Oni su uporni prodavači - dodaje prodavačica iz jednog od susjednih butika.“

Ovo je, uvažena novinarko, vaš tekst, potpisan vašom rukom, ovo su riječi koje ste prenijeli. Ne kažem da je to nužno vaš stav, možda vi uistinu niste rasist, možda vi i ne biste nikoga linčovali, možda vi i ne znate tragičnu povijest moga naroda koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata gotovo istrijebljen od strane ustaških vlasti i Nezavisne Države Hrvatske. U vašu naobrazbu ne ulazim niti me zanima, možda ste vi uistinu osoba dobrih namjera, ali ste moram vam to priznati, jako loša novinarka, uvreda za struku i vašim tekstom trebalo bi se pozabaviti pravosuđe RH. Ako to ne učini struka, imate moje obećanje da će to učiniti moja Romska zajednica. Skupit ćemo ono malo što imamo od prodaje „đinđa“ i muško-ženske konfekcije, ljetne odjeće i igračaka te podignuti, ako skupimo dovoljno, naravno, građansku parnicu protiv vas, uvažena Gordana Dragan, jer ste svojim huškačkim pamfletom izravno uvrijedili moj narod, mene kao poštenog Roma koji je građanin Republike Hrvatske i koji se nakon vašeg sramotnog članka ne osjeća sigurno u gradu Trogiru, kao i u susjednom Splitu. Moj je narod sve to jednom prošao i platio užasnu cijenu, uvažena Gordana Dragan.

Sa štovanjem,

Ivo Anić – po nacionalnosti Rom

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"