Ime Joséa Manuela Barrosa čuli smo nebrojeno puta, a njegove stavove o globalnoj krizi tipa "Kriza je gotova" (prije godinu dana) do one "Europa je još u krizi" (od siječnja ove godine) dovoljno govore o ovom umjerenom desničaru iz Portugala. No, s novim izborima za Europski parlament koji se održavaju za samo nekoliko mjeseci završava i njegov mandat, a grčka SYRIZA po europskim zemljama krenula je u okupljanje lijevih stranaka, dakle ne i socijaldemokratskih partija, te sprema zajedničku listu koju će voditi Alexis Tsipras nudeći, s pozicije predsjednika Europske komisije zaokret u politici Europske Unije i poručujući: "Postoji alternativa krizi i vjerujemo da je naša sudbina boriti se u tom pravcu".

Nekadašnji predsjednik Komunističke omladine Grčke i aktualni vođa lijeve opozicije SYRIZA koja bi prema anketama na sljedećim izborima mogla doći na vlast u Grčkoj, Alexix Tsipras, početkom tjedna krenuo je u Francusku, danas je u Njemačkoj, vikend će dočekati u Italiji.

Riječ je o paneuropskom dogovoru "radikalnih" lijevih stranaka, bez socijaldemokratskih partija koje su diljem Europe posljednjih desetljeća lijeve ideale zadržale tek u simbolima dok su se svojim političkim djelovanjem praktično redom gurnule u centar. Cilj je da se organizira zajednički nastup na izborima za Europski parlament koji će se održati 25. svibnja ove godine.

Jasno je da Europska komisija praktično ima ulogu vlade EU te određuje srednjoročne strategije Unije, predlaže njene zakone, zastupa Uniju u trgovinskim pregovorima stvarajući pravila i okvire po kojima funkcionira EU (npr. po pitanju konkurentnosti gospodarstava), određuje budžet... Ukratko, uz Europsko vijeće i Parlament, predstavlja jednu od osnovnih poluga moći koje duboko zadiru u način na koji nacionalne vlade tretiraju svoje građane (treba li napominjati da je trenutna politika štednje, između ostalih, i proizvod EK?). Dakle, riječ je o iznimno važnom instrumentu moći koji od sljedećih izbora za Europski parlament postaje ponovo dostupan.

Instrument moći od ovih izbora za Europski parlament postaje ponovo dostupan (FOTO: presstv.ir)

Naime, nakon Lisabonskog sporazuma iz 2009. godine, iako predsjednika EK i dalje predlaže Europsko vijeće (koje kontroliraju najjače zemlje članice) kandidat se mora birati uzimajući u obzir rezultate izbora te ga glasanjem mora potvrditi i Europski parlament što pobjedniku parlamentarnih izbora daje veliku moć u kontroli buduće politike EU. Ukoliko u obzir uzmemo i ogromno europsko tržište nad čijim funkcioniranjem, kako smo ustanovili, ima moć upravo Europska komisija, tada je i moć onoga koji se nalazi na čelu takve komisije da utječe i na kretanja u svjetskoj ekonomiji.

S obzirom da u globaliziranom svijetu regije, i nacionalne zajednice (pogotovo one manje) sve više gube smisao, nikada europski izbori nisu bili važniji za smjer i sudbinu koju će nacionalne države i njihovi građani doživjeti u bliskoj budućnosti. Dok se u europskim zemljama socijaldemokracija kompromitirala podržavajući radnike tek deklarativno i simbolički, milijuni "tradicionalnih" birača ili su već prestale glasati ne nazirući alternativu ili sa svakim izborima "skaču" iz jednog u drugi novoosnovani pokret/stranku manje-više kratkog daha. Prostor se u međuvremenu otvorio još jednoj novoj alternativi koju predvodi lider SYRIZE, Tsipras, vođa grčke opozicije koji posljedice aktualnog ekonomskog modela EU i globalne ekonomije proživljava tamo gdje je ona najočitija.

Tsipras posljedice aktualnog ekonomskog modela EU i globalne ekonomije proživljava tamo gdje je ona najočitija (FOTO: Wikimedia/Robert Crc)

Od 250 milijardi eura koje je Grčka dobila od EU da održi trenutačnu ekonomski model na životu, 98 posto sredstava odlazi na saniranje postojećih dugova ili samim bankama koje kreditiraju državu dok je samo dva posto završilo u realnoj ekonomiji koja uistinu može doprinijeti izlasku iz krize. Takav model pomoći, koji od poreznih obveznika čitave EU faktički servisira kreditore, samo ide na štetu kako grčkog, tako i naroda svih ostalih članica EU koje sipaju novac u rupu bez dna. Grčki dug ne može se vratiti, a "nova zaduživanja i dodatni nameti grčku tragediju mogli bi pretvoriti u europsku katastrofu", tvrdi Tsipras zalažući se praktički za to da banke pokriju rizik nastao plasiranjem loših kredita, a ne da za to plaćaju europski građani.
 
Ukoliko se nastavi plan štednje koji EU nameće svojim članicama, tek je pitanje vremena što će prije pući. Grčki narod pod teretom ekonomske neimaštine ili narodi EU koji trenutno zajednički plaćaju grčke dugove pod teretom nameta vlastitih vlada. Ako prvi kleknu Grci, za njima će Španjolci, Talijani... sve dok ne dođe do Njemačke. Ako pak stane netko od Europljana, opet će pući Grci, za njima Španjolci, Talijani... Sve za račun grčkih kreditora.

Lupiga.Com