Tragikomično je čitati u našim tiskovinama tekstove o sve kvalitetnijoj hrvatskoj „lizi“ (što bi rekao Igor Tudor), dok po medijskim izvještajima vezanim za nastupe dva naša kluba u Europskoj ligi ispada kako je Rijeka nedavno doma pobijedila Betis 1:1, zatim kako je trijumfirala nad Lyonom u gostima - porazom 0:1, te kako je Dinamo pobijedio PSV u Zagrebu rezultatom 0:0. Najveći zaštitnici ovdašnjeg „nogoloptanja“ su „sportski“ novinari. Zdravko Reić je, tako, „odvjetnik“ Hajduka, gotovo isto onoliko koliko je i branitelj Štimca, dok braću Dalton, pardon Mamić, brane razni matteoniji, rivettiji, jurišići, birtići...

Hrvatska je smijenila Igora Štimca s izborničke funkcije, izvukla Island u dodatnim kvalifikacijama za plasman na Svjetsko nogometno prvenstvo i tako riješila sve probleme. Nema više „močvare“, „mamićevaca“, mafijaša koji prodaju nogometaše, namještenih utakmica...

Ovakvom dojmu, svakako, doprinose režimski mediji, a „svekoliko pučanstvo“ se na to „lako prima“. Sada je Niko Kovač svima prihvatljiv kao izbornik i nema više (kako je govorio Vlatko Marković) „nikih problema“. Jednog je „hrvatinu“ (Štimca) za kormilom reprezentacije zamijenio „rvatina“ i „adezeovac“ (Kovač). Svi oni koji napominju da je on „Mamićev čovjek“ – „jalnuški su diletanti, crveni i žuti vragovi, stoka sitnog zuba“ i slično.

Jednog je „hrvatinu“ (Štimca) za kormilom reprezentacije zamijenio „rvatina“ i „adezeovac“ (FOTO: Lupiga.Com)

Što se, pak, tiče, Štimca, on, realno, nije trebao ni biti izabran za selektora, te je u ovim kvalifikacijama samo pokazao kako nije dorastao toj funkciji, odnosno da za to nema sposobnosti i znanja. Naslijedio ga je neiskusni Niko K. pa ispada kako je reprezentacija odskočna daska trenerima bez iskustva (Slaven Bilić, Štimac, Kovač). Možda sljedeći izbornik bude Zoran Mamić, koji povremeno „uskače“ na mjesto šefa stručnog štaba Dinama, nakon što njegov brat Zdravko smjenjuje trenere kao na tekućoj vrpci.

MA KAKAV PONOS: Kako sam se riješio kompleksa dokazivanja „hrvatskih vrijednosti“ u Europi i svijetu

Licemjernost koja prati hrvatski nogomet došla je do izražaja (i) nakon smrti (već spomenutog) Markovića, koji je od „najomraženijeg lika“, posthumno postao „najbolji čovjek, najveći profesionalac, najsposobniji nogometni djelatnik kojega smo ikada imali“...

Tragikomično je čitati u našim tiskovinama tekstove o sve kvalitetnijoj hrvatskoj „lizi“ (što bi rekao Igor Tudor), dok po medijskim izvještajima vezanim za nastupe dva naša kluba u Europskoj ligi ispada kako je Rijeka nedavno doma pobijedila Betis 1:1, zatim kako je trijumfirala nad Lyonom u gostima - porazom 0:1, te kako je Dinamo pobijedio PSV u Zagrebu rezultatom 0:0. Ovo natjecanje, inače, pojedini klubovi iz „liga petice“ podcjenjuju, pa je Betis na Kantridi igrao gotovo s drugom postavom, isto kao svojevremeno Villarreal, kada je u Zagrebu poražen od Dinama 0:2, a što su naši mediji proglašavali svjetskim uspjehom „Modrih“.

Hrvatska je liga sve kvalitetnija (FOTO: Lupiga.Com)

Euforija u Splitu vezana za Hajduk poprima razmjere upravo proporcionalne tamošnjem iracionalnom mentalitetu. Splićanima je za dosadašnje propadanje njihovog kluba uvijek bio kriv netko drugi. Navedimo s tim u vezi kako sudski postupak protiv nekadašnjeg moćnika u HNS-u Željka Širića, optuženog za traženje mita od klubova kako bi imali „pošteno“ suđenje“ na utakmicama, sve više otkriva negativnosti u Hajduku. Pojedini bivši i sadašnji dužnosnici tog kluba svojim su svjedočenjima u istrazi iznijeli na vidjelo i Hajdukovo „prljavo rublje“ – mutne poslove vezane za osvajanje kupa i titule prvaka. Širić im je, kako su tada isticali, spominjao dugove prema njemu „iz vremena Joška Svaguše i Igora Štimca“.  Na glavnoj su raspravi, međutim, a nakon što su im predočeni ti njihovi iskazi, pokušali sve to ublažiti ili se nisu mogli prisjetiti da su tako govorili u USKOK-u.

Kada bi, pak, Širkan „otvorio dušu“ – domaći bi zatvori bili pretijesni da prime mnoge „stanovnike“ nogometne močvare. No, vjerojatno do toga neće doći, a stiče se dojam kako niti nadležnim institucijama nije stalo do potpunog „isušivanja bare“. Podsjetimo kako se spektakularno pokrenuti proces u predmetu „Offside“, koji se odnosio na kladioničarsko namještanje utakmica 1. HNL, uglavnom, sveo na igrače i funkcionare „Croatije Sesvete“ i „Međimurja“. Oni su, svakako, najveći krivci za nepodopštine u hrvatskom „fudbalu“.

Županijski sud u Zagrebu, mjesto gdje su pokrenuti "spektakularni" procesi (FOTO: Lupiga.Com)

Najveći zaštitnici ovdašnjeg „nogoloptanja“ su „sportski“ novinari. Zdravko Reić je, tako, „odvjetnik“ Hajduka, gotovo isto onoliko koliko je i branitelj Štimca, dok braću Dalton, pardon Mamić, brane razni matteoniji, rivettiji, jurišići, birtići...

Sve navedeno je posljedica stanja u državi, obrazovne strukture stanovništva koje „ima pamćenje poput jednostanične amebe“... Osjetit će na svojoj koži prevrtljivost hrvatskog puka (i novinara) Niko Kovač ako ne odvede „Vatrene“ na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Cijela javnost sada smatra kako je našu reprezentaciju „pomilovala sreća“ ždrijeba za dodatne kvalifikacije, dodijelivši nam za protivnike „ribare“ iz Islanda. Ukoliko naši reprezentativci, očekivano, izbore plasman na SP, opet će ih oni, koji su pljuvali po njima nakon poraza od Škotske i Belgije, proglašavati herojima, junacima...

Što nakon svega (pre)ostaje nego citirati konstataciju pojedinih komentatora na internetskim portalima - kako „hrvatstvo nije pripadnost naciji, već dijagnoza“.

Lupiga.Com